BiH

RADONČIĆ: BiH je ugrožena sve dok se odnosi Hrvata i Bošnjaka ne riješe

Prijeratni dopisnik zagrebačkog tjednika “Danas” i brojnih hrvatskih medija iz Crne Gore danas je na čelu najmoćnije medijske kompanije u BiH, “Dnevnog avaza” iz Sarajeva. Fahrudin Radončić formalno se u međuvremenu distancirao od svojih medija kako bi se posvetio politici i vođenju stranke Savez za bolju budućnost (SBB), koja je prošle godine na posljednjim izborima osvojila drugo mjesto među bošnjačkim biračima. Iako je jednom bio jako blizak pokojnom predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću, s njegovim sinom Bakirom Izetbegovićem, aktualnim liderom Stranke demokratske akcije, vodio je oštre medijske i političke ratove. Nakon godina sukobljavanja, nedavno su sklopili pakt. Radončić će na temelju te pomirbe ući u vlast, kao ministar prometa i veza u Vijeću ministara, u kojem je jednom bio i ministar sigurnosti. Smatraju ga iznimno pragmatičnim, spremnim na dogovor i kompromise, ali istovremeno i vrlo principijelnim. Za vrijeme njegova mandata kao ministra sigurnosti doneseno je više kazne3nih propisa usmjerenih protiv simpatizera Islamske države i radikalnih pokreta u BiH. U lokalnim se medijima nagađalo pak da je on glavni američki čovjek u BiH, piše “Večernji list”, u uvodniku intervju s liderom SBB-a Fahrudinom Radončićem.

Hrvatski Medijski Servis prenosi najzanimljivije dijelove tog intervjua

Nedavno je obilježeno dvadeset godina od Daytonskog sporazuma o BiH, koja je u međuvremenu zaostala za susjedima. Kako dalje, kako pomiriti očekivanja tri naroda i drugih građana?

Od početka ističem da je Daytonski sporazum teško spektakularno popravljati i da nisu realne nove međunarodne konferencije. Daytonski sporazum treba mijenjati procesom pridruživanja BiH Europskoj uniji. No, Daytonski je sporazum postao alibi za nešto što je neobranjivo. U ovoj državi za 20 godina mira nije učinjeno praktično ništa. U Republici Hrvatskoj je sagrađeno oko 1800 kilometara autocesta, a kod nas samo stotinjak. Prvi smo u Europi po nezaposlenosti, prvi po sistemskoj korupciji. Je li nam možda Dodik ili neko drugi smetao da napravimo autoceste kroz Federaciju ili potaknemo gospodarski razvoj? Čvrsto vjerujem da Dayton služi političarima da sakriju svoju nesposobnost i korupciju.

Što vas je natjeralo ili motiviralo da zakopate ratne sjekire s Bakirom Izetbegovićem?

Bošnjački politički faktor mora biti stabilizirajući u međunacionalnim i međuentitetskim, pa i ukupnim odnosima u državi. Do prije nekoliko mjeseci mi smo imali vrlo loše unutarbošnjačke odnose koji su bili problem sami sebi, ali i drugima. Pojava Demokratske fronte (DF) i Željka Komšića kao kvazimultietničke stranke kojoj je zapravo cilj bio rušenje međunacionalnih odnosa, podrivanje hrvatsko-bošnjačkog povjerenja na takav način da su Bošnjaci izborom Komšića za hrvatskog člana BiH Predsjedništva majorizirali Hrvate, dovela je do toga da se država BiH našla u potpunom kolapsu. Taj je kolaps bio skupo plaćen. Zaustavili smo sami sebe na putu prema euroatlantskim integracijama i ja sam imao tri mogućnosti: praviti koaliciju s DF-om i SDP-om i onda eliminirati legitimnog pobjednika izbora kod Bošnjaka, čime bi se stvorila nevjerojatno konfliktna situacija među Bošnjacima. Druga je opcija bila da s balkona posmatram kako Komšić ucjenjuje SDA i HDZ ili pak da uz sve ideološko-razvojne razlike pružim ruku. Progutali smo svi ježa ili žabu i odlučili stabilizirati ukupno stanje u BiH.

Što se promijenilo u BiH nakon vašeg ulaska u vlast?

U vrijeme dok još SBB nije imao svoje ministre, podržali smo na desetke zakona i odluka koje su dovele do provjetravanja odnosa u BiH. Bošnjaci su podigli glave, hrvatsko-bošnjački odnosi su se otopili. Taj trokut koji se spominje, Čović – Izetbegović – Radončić, uz predstavnike Republike Srpske, može okrenuti novu stranicu u BiH. Posebno je gospodin Čović svojim utjecajem pokazao novu dimenziju naših ukupnih odnosa. Sada imamo jaku i stabilnu koaliciju koja je u stanju provoditi velike reforme.

Gospodine Radončiću, jedan ste od rijetkih bošnjačkih političara, što vam često nije išlo u korist, koji javno zagovara rješavanje pitanja hrvatske nejednakopravnosti u BiH. Kako to postići?

Posve novim pristupom antijugoslavenskog shvaćanja načina rješavanja međunacionalnih odnosa.

Å to pod tim podrazumijevate?

Dopustite najprije da vas podsjetim na jedan dio iz svoje karijere. Godine 1990. objavio sam knjigu o Ademu Demaćiju, kosovskom političaru koji je 30 godina proveo u zatvorima bivše Jugoslavije jer se borio za Kosovo kao republiku. To je bilo ocijenjeno kao separatizam. Dvije godine prije toga javno sam govorio da će Crna Gora biti nezavisna država. Mnogi Crnogorci koji danas uživaju u svojoj suverenosti proglasili su me najvećim izdajnikom, a nisu čak ni znali kako izgleda njihova nacionalna zastava, nego su govorili da su dva orla na zastavi albanska. Od kraja 80-ih i u ratu svaki sam dan bio u Sarajevu i tvrdio da će Sarajevo biti ozbiljan grad sa 30 stranih ambasada. Danas upozoravam da će, ako ne stabiliziramo BiH i ne riješimo vrlo važno pitanje odnosa Hrvata i Bošnjaka, biti ugrožena državnost BiH. Zato je važna nova koalicija, u kojoj su dvije vrlo snažne političke stranke – izborni pobjednik je SDA, a SBB je drugi u Federaciji BiH. Očekujem od gospodina Izetbegovića i od sebe samoga hrabrije odluke. Njemu će biti puno lakše jer mu neće stalno puhati u leđa iz lijevih populističkih stranaka, mislim prije svega na SDP i DF, stranaka čiji je ugled u javnosti potpuno devastiran.

Bojite li se da biste mogli dobiti hipoteku izdajice?

A tko će mi je staviti?

Pa dvije stranke koje ste spomenuli!

Netko tko je bio na čelu države osam godina i nije ništa učinio? Ili gospodin Lagumdžija, koji je sa SDA doveo BiH na europsko dno!? Neću uopće razmišljati o njima. Za mene su najveće izdajice oni koji nisu iskoristili najpotentnije ekonomsko doba u Europi od 1995. godine do prije nekoliko godina da podignu BiH. Oni su vlast shvatili kao idealnu prigodu da kradu i to je zapisano.

Jedna od rasprava koje stoje na putu prema EU jest i usklađivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju povezan s tradicionalnom trgovinom s EU, na čemu inzistira Hrvatska. Može li ta rasprava biti razlog za zaustavljanje europskog puta BiH?

Kratko sam nedavno razgovarao s voditeljem misije EU u BiH Larsom Gunnarom Wigemarkom. To je pitanje koje se mora riješiti. Ja sam optimist.

Ulazite u Vijeće ministara BiH kao ministar prometa i veza. Kako vidite rješenje spora oko Pelješkog mosta i pristupa BiH otvorenom moru, o čemu postoji spor s Hrvatskom?

Kod nas vrijedi izreka, prvo skoči pa reci hop. Dakle, ja još uvijek nisam ministar i dopustite da o ovome pitanju budem rezerviran iako kao političar imam o tome stav.

Na Kosovu se vodi sudski proces protiv Nasera Keljmendija, kojega se tereti kao narkobosa u regiji. Tijekom procesa i vas su pokušali dovesti u vezu s njim. Što je istina?

Istina je da je obitelj Čampara, inače bliska SDA, i tužitelj Dubravko Čampara iz političkih motiva pokušao montirati proces protiv mene da me politički diskreditira. Činjenica da je ta optužnica objavljena na dan kada sam objavio predsjedničku kandidaturu dovoljno govori.

Činjenica je da je njegov brat i cijela ta obitelj razmještena po institucijama BiH. Jedan brat, Aljoša, ministar je unutarnjih poslova Federacije BiH, Denis Zvizdić, sin njegove tetke je predsjedavajući Vijeća ministara, supruga mu je u vrhu Konkurencijskog vijeća BiH… Hobotnica koju čine oko 200 članova te obitelji porijeklom iz Gacka, danas upravlja s BiH.

Zašto su odabrali vas?

Slučaj Keljmendi bio je brutalna politička montaža kako bi mene doveli u vezu s ubojstvom čovjeka kojega je ubila bošnjačka mafija. Ja nisam imao ništa protiv pokojnog Ramiza Delalića. Međutim, ovdje se ponovno otvara priča u sklopu politiziranja pravosuđa. Postoje nevjerojatni primjeri da je Čović kao član BiH Predsjedništva odležao šest mjeseci u zatvoru, da je drugi član Predsjedništva Mirko Šarović također odležao devet mjeseci u zatvoru, a sadašnji član Predsjedništva Mladen Ivanić ranije osuđen na 12 mjeseci zatvora pa potom pušten.

Danas su gospoda Čović i Šarović primjeri legalističkih političara koji rade u korist BiH. Postoji desetak takvih montiranih procesa koji razaraju stabilnost BiH. Naša ministrica obrane Marina Pendeš na optuženičkoj je klupi jer je njen savjetnik dobio 7.000 eura, a navodno nije dolazio na posao. Istovremeno taj tužitelj Dubravko Čampara ne želi podići optužnicu protiv Šejle Turković, čiji je suprug osuđen sa zločinačkom organizacijom na 95 godina zatvora nakon što je s njenog računa pravomoćnom presudom oduzeto 30.000 eura zbog pranja novca koji je stečen nakon filmske pljačke kargo centra u Zračnoj luci u Sarajevu. To je samo jedan od dokaza da se mora provesti reforma pravosuđa BiH.

BiH je na pragu podnošenja aplikacije za članstvo u Europskoj uniji, te na korak od aktiviranja MAP-a za članstvo u NATO-u. Koliko je to značajno za ovu državu, ali i za rješenje unutarnjih nesporazuma između tri naroda?

Za BiH je sudbonosno važno da se priključi NATO-u i Europskoj uniji. To je naš izbor. Samo je pitanje kojom ćemo brzinom doći do tog cilja. Čak će i političari iz Republike Srpske, siguran sam, vrlo brzo to shvatiti. Na posljednjoj sjednici Parlamenta BiH imali smo pokušaj da se ne ratificira ugovor o granici između BiH i Crne Gore. To je bila rusko-velikosrpska igra da se zaustavi pristup BiH NATO-u, ali i da se zaustavi NATO.

Ali ta je igra došla od bošnjačkih udruženja iz Sarajeva. Za koga onda oni rade?

Pojedinci iz DF-a su u Parlamentu ocijenili veleizdajom poteze onih koji su glasali da se taj ugovor o granici ratificira. Takvih političkih budaletina, koje rade za tuđi interes, bit će i kada se bude rješavalo hrvatsko pitanje i kada na dnevni red dođe pristupanje BiH NATO-u. Ali, mislim da mi sada imamo hrabro liderstvo i na to se ne treba osvrtati.

Exit mobile version