Predsjednik Čović za Dnevnik.ba: 1.000 KM mora biti minimalna plaća, moramo uključiti mlade kako bi promijenili ono što ih tjera odavde

Predsjednik HDZ-a BiH i HNS-a te aktualni hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović u intervjuu za Dnevnik.ba govori o majorizaciji hrvatskoga naroda u BiH, ulozi međunarodne zajednice u političkim procesima u našoj zemlji, osnivanju Hrvatske radio televizije Herceg Bosne te politikama HDZ BiH koje će nastojati provoditi u sljedeće četiri godine. Otkrio je i što misli o ključnim bh. političarima, a odgovorio je i na pitanje „pokušavaju li Bošnjaci skuhati Hrvate kao žabu“.

Gospodine Čoviću, kako ste zadovoljni predizbornom kampanjom?

Jako sam zadovoljan. Očekivanja od izbora su nam na tragu naših planova i zadovoljan sam kako se kampanja razvija.

Ako se analizira hrvatska politička scena, onda mislim da možemo reći da se kampanja vodi u granicama dobrog ukusa. Tek tu i tamo imamo po neki “udarac ispod pojasa“. Ali ako gledamo bošnjačku političku scenu, onda se stječe dojam da ste upravo Vi glavni problem ove zemlje. Kako to komentirate? Jeste li, uistinu, glavni problem ove države?

Činjenica je da imamo takvu atmosferu u značajnom dijelu političkog Sarajeva i to ne traje od jučer, nego već više od godinu dana. Možda je moj najveći grijeh što nikad nisam reagirao na takve istupe pojedinaca. Kad su još prije godinu i pol dana iznosili razne grube neistine, možda sam trebao reagirati. Ali ipak je prevladao moj pristup da se njima uopće ne bavim, kako u prošlosti, tako vjerojatno neću i u buduće. Ali treba biti realan, taj moj pristup ostavio je prostor za špekulacije. Ako nešto ne demantirate, to se može protumačiti kao da nešto skrivate. Međutim, to je daleko od istine.

Danas, pak,  imamo dio ljudi koji sad u svemu tomu vide neku svoju šansu. Prije svega jer nismo promijenili diskriminirajući Izborni zakon te nemamo zaštićenu konstitutivnost niti legitimno političko predstavljanje kako je to tražila presuda Ustavnoga suda BiH. To je onda bio snažan motiv onima koji žele na drzak način uzurpirati hrvatske pozicije i birati umjesto Hrvata.

Sad smo vidjeli u praksi s pokušajem usvajanja zakonom o izbornim jedinicama na razini FBiH kako će se nastojati iskoristiti ta praznina.  Kako sad određena grupa ima dominaciju u Domu naroda u klubovima Bošnjaka i Ostalih, sve će učiniti da ovladaju i Klubom Srba te bar jednom trećinom izaslanika u Klubu Hrvata. To bi bila garancija da Dom naroda gubi svoj smisao, što oni i zagovaraju. No, zanemaruje se činjenica da je to kralježnica BiH. Naime, Dom naroda ima ulogu očuvanja strukture BiH. Više sam puta rekao da jednonacionalna, građanska koncepcija kako je netko pogrešno vidi, neće nikada zaživjeti. Mi se slažemo da treba naći mjeru između kolektivnih i individualnih prava i to je sasvim u redu. Ali nećemo biti naivni i nasjedati na priču onih koji s krajnje radikalnih pozicija zastupaju taj stav.

To bi u budućnosti značilo pravljenje jednonacionalnog društva i jasno je da im mi smetamo. Moj pristup nije agresivan i ne koristim jake riječi, pa mi se kaže da sam mekan, ali uvjeren sam da je njihov pristup promašen. Oni prave koncepciju BiH na svađama, podjelama, ratnohuškačkoj retorici i takav pristup nema budućnost. To je prepoznao i najveći broj Bošnjaka u BiH.

Zakon o izbornim jedinicama u FBiH nije prošao, odnosno nije došlo do ozakonjenja fenomena Komšić. No, paralelno imamo i priču koja se servira iz Sarajeva a tiče se navodnih manipulacija HDZ-a BiH s dopisnim glasovanjem.

Činjenica je da sam ja na proteklim izborima 2014. g. imao oko 3.000 dopisnih glasova. To dovoljno govori o našoj komunikaciji s našim iseljeništvom. Sad smo tu komunikaciju malo popravili ali broj tih ljudi koji su se prijavili za glasovanje dopisnim putem je zanemariv. S te strane ne treba očekivati neko spektakularno povećanje. Sjetimo se da se isti politički pritisak stvarao kad smo imali lokalne izbore u Stocu. Tad smo imali sličnu situaciju. Čak su i međunarodne institucije vršile pritisak u smislu da Hrvati u Stocu glasuju s lovačkim dozvolama, da glasuju mrtvi… Ali kad se napravio monitoring svakog biračkog mjesta u Stocu vidjelo se da je HDZ te izbore dobio bez i malo problema. Tad je postojala jasna strategija, samo im nije uspjela, a kazano je ovako: „Stolac mora pasti“. Nešto slično iste stranke i isti pojedinci i sada pokušavaju. Naša pobjeda će bit čista, transparentna i uvjerljiva.

Čini se, pak, da takve postupke podržavaju i dijelovi međunarodne zajednice u BiH. Zbog čega je teško prihvatiti da u Ustavu stoji kako je BiH sačinjena od tri konstitutivna naroda i da te narode moraju u vlasti zastupati legitimno izabrani politički predstavnici?

Danas se nitko iz međunarodne zajednice izravno ne miješa u izborni proces. Ukoliko se sjetimo ranijih izbornih ciklusa, moramo biti iskreni i reći kako je to veliki napredak. Međutim, postoji jedan vid uključenosti u kampanju, posebno financijski. Nakon izbora ćemo postaviti pitanje tko je financirao čiju kampanju. Tad će se vidjeti da imamo opcije koje su potrošile jako puno novca a uopće nemaju parlamentarni izvor tih sredstava. HDZ BiH, kao najjača hrvatska politička stranka, recimo za medijsku promidžbu je potrošila simbolične iznose.

Pritisak da netko usmjerava glasove neće upaliti. Mi tražimo da se svatko provjeri i da se ispitaju sve moguće manipulacije. Ako sam ja ili HDZ igdje umiješan, ima se snositi odgovornost. Ali to mora vrijediti i za sve druge aktere. Mi smo napravili jedan dobar sustav, motivirali smo ljude da se prijave za glasovanje. Mogućnosti su ogromne, ali ljudi nisu toliko zainteresirani.

Kad je o međunarodnom faktoru riječ, meni se čini da je nama u BiH postalo logično da nam netko sa strani nešto govori, nešto sugerira. Što je dobro kada je sa druge strane prijatelj, međutim, to nerijetko i nije slučaj.

Bojim se da ne odgovara svima euroatlantski put BiH, niti da se smireno razgovara o problemima, da se traži povjerenje između partnera. Bojim se da mnogima i dalje treba jedan prostor na kojem je lako izazvati sukob. Onda to njima stvara  prostor za djelovanje. Tvrdim da je zbog toga nastao i problem u funkcioniranju vlasti u ovom mandatu. Imali smo dvije i pol godine izuzetno stabilne vlasti, držalo se do riječi, cijenilo se partnerstvo i odluke su se brzo donosile. Onda je odjednom sve stalo.

Izgleda da smo prebrzo išli ka EU, na red su dolazile izmjene Izbornoga zakona i Ustava BiH te prelazak iz daytonske u briselsku fazu.  Onda se odlučilo igrati na kartu lažnog građanskog, a u biti unitarnog i jednonacionalnog. No tu priču više se nikomu ne može podvaliti. Mnogi Bošnjaci su mi rekli da neće nasjesti na podvalu ovih koji pod lažnom građanštinom prodaju unitarnu BiH. Dugoročno se toga ne trebamo plašiti. Kratkoročno da, ali dugoročno ne. U sljedeće četiri godine ta će politika biti poražena.

Da budemo do kraja jasni, je li opravdan strah koji postoji u hrvatskoj javnosti da Bošnjaci pokušavaju pretvoriti FBIH u unitarni entitet s građanskom dominacijom? Kuhaju li Bošnjaci Hrvate kao žabu?

Uvjetno rečeno, imamo režim koji sad kratkoročno na tomu radi. Postoji realna mogućnost da netko preusmjeri 100.000 ili 200.000 bošnjačkih glasova nekomu tko se kandidira za poziciju namijenjenu hrvatskim političkim predstavnicima. To su već radili. No, dugoročno ta politika mora izgubiti. Dugo je vremena u međunarodnim krugovima jedan narod i jedna politika bila prepoznata kao žrtva. Danas je to malo drugačije i to kod dobrog dijela međunarodne zajednice i na najvišim razinama. Tomu sam svjedočio u posljednje dvije godine kroz razgovore s međunarodnim dužnosnicima. To je nešto što će kroz dvije-tri godine dobiti sasvim drugačiju dimenziju. Shvatit će se da je BiH preslika bivše države, da je temelj funkcioniranja BiH u tri konstitutivna naroda, uvažavajući sve one koji se izjašnjavaju drugačije, kao građani ili nacionalne manjine. To sve treba uvažiti i zaštiti sukladno najvišim standardima. No, osnova BiH su tri jednakopravna konstitutivna naroda. Da bi oni bili jednakopravni, prije svega moraju imati jednaka prava kad je izborni ciklus u pitanju. Pa kako ćemo štiti prava nacionalnih manjina ako nisu zaštićena prava konstitutivnih naroda? Pravi način da pošaljemo poruku tim ljudima su izbori 7. listopada, jer već 8. listopada možemo projicirati sasvim drugačiju budućnost za hrvatski narod.

Kakva je ta budućnost? Naime, mnogu mladi ljudi, mlade obitelji, razmišljaju o tomu žele li u ovakvom ambijentu odgajati svoju djecu. Nije više stvar gole egzistencije, nego mladi ljudi razmišljaju o toksičnom okruženju u kojem bi trebali danas-sutra odgajati svoju djecu.

Upravo ste naveli jedno od ključnih promišljanja naših ljudi: postoji jedan strah od budućnosti. Nitko se ne želi svako jutro buditi sa strahom i nesigurnosti i to ne samo u materijalnom, nego i pravnom i svakom drugom smislu. Riječ je o nesigurnom ambijentu. Ljepše je svako jutro buditi se s osmijehom nego s mišlju tko će koga danas povrijediti.

Mi ćemo zagovarati zajedništvo, nudit ćemo pruženu ruku našim prijateljima Bošnjacima i Srbima da realiziramo programe koji su nam za zajedničko dobro. Već 15-ak godine postoje strategije da se Hrvati potaknu na odlazak, jer Hrvati su građani EU i mogu birati gdje će otići. Međutim, kreatori tih strategija su se preračunali, jer danas iz BiH puno više odlaze Bošnjaci i Srbi. Hrvatski se narod uz sva iskušenja očuvao kao politički narod i danas je ono što bi od 8. listopada morao biti još izraženije. Legitimni politički predstavnici Hrvata moraju biti znatno odgovorniji i na razini programa o kojima razgovaramo. Tu sam optimist. Mislim da postoji jedna energija koja to može ostvariti, da se ovdje može živjeti.

Imamo izvrstan ambijent za život samo ga još malo moramo urediti. Morat ćemo uključiti više mladih ljudi, da pokušaju promijeniti ono što ih tjera odavde. Mi bismo već na ovim izborima imali znatno drugačije liste, pune mladih, da smo imali promijenjen Izborni zakon. Tad bismo pozvali Hrvate da glasuju za koga god žele, da eksperimentiraju, jer bismo znali da Hrvatima nitko drugi neće nametnuti političke predstavnike. No, zbog izazova iz Sarajeva morali smo se odlučiti za liste ovakve kakve jesu.

Ipak, u sljedeće dvije godine to ćemo morati mijenjati. Također, naše pravosuđe mora biti potpuno neovisno, a da bi bilo neovisno ono mora biti birano po standardima koji vrijede u Njemačkoj, Austriji… To nam je prvi prioritet. Borba protiv kriminala i korupcije mora nam biti prioritet svih prioriteta.

Kakvo Vam je iskustvo rada s Izetbegovićem i Ivanićem? Što mislite o Dodiku i Radončiću i drugim političarima u BiH?

Sa svima imam korektne odnose i dobru suradnju. Druga je stvar razlika u političkim vizijama, planovima, ambicijama i taktikama. S Izetbegovićem i Ivanićem sam se u startu bio dogovorio da u Predsjedništvu BiH sve rješavamo konsenzusom i da se ne izlazi u javnost s onim što nismo usuglasili. To je trajalo dvije i pol godine. Sve smo uspješno dogovarali i provodili, a ono što nismo uspijevali dogovoriti, to nismo javno iznosili. Već nakon dvije i pol godine mandata, kad smo uravnotežili odnose unutar BiH i počeli se ubrzano priključivati EU, stvari su se počele komplicirati.

Ako se sjetite, ja sam bio počeo pritiskati da predamo zahtjev za  članstvom u EU i imam osjećaj da je tad netko rekao – stanite malo, prebrzo to radite! Jer nakon toga bismo morali mijenjati Izborni zakon i prilagođavati naš ustav Europskoj uniji. U tom svjetlu, prvi koji je iskočio bio je Izetbegović. On nas je trebao dovesti u situaciju da  reagiramo, da on vodi najbrojniji narod i najutjecajniju politiku a da smo mi ostali usuglašeni, na neki način, da slijedimo. Nažalost, nije bilo te mudrosti kod kolege, i za tim iskreno žalim. Jer smo mogli uraditi puno više, samo da smo imali više uzajamnog povjerenja. Međutim, treba nastaviti prema naprijed. I prošli tjedan sam u Predsjedništvu BiH sjedio i razgovarao s kolegom Izetbegovićem kao što sad sjedim s Vama. Razgovarali smo oko puno stvari. To je pravi put.

Je li prihvatio pruženu ruku iz otvorenog pisma koje ste potpisali Vi i g. Božo Ljubić?

Mislim da jeste, ali imamo puno, kako sam već naveo, nepovjerenja koje se nakupilo u zadnjih godinu i pol, i to se ne može riješiti u jedan ili dva susreta. Osnova moga političkog djelovanja je da provodimo ono što smo dogovorili. Ne postoji sila koja bi me natjerala da mijenjam dogovore zbog nekih taktika. Držati riječ je svetinja ako se želi nešto graditi u društvu kakvo je u BiH.

Ivanić, Dodik, Radončić…

S Ivanićem imam pristojnu i dobru komunikaciju, s manje ili više nadmudrivanja, ali bez ikakve iskre koja bi dovela do nekih problema u javnosti.

Što se Dodika tiče, ta suradnja je dosta dobra. Naši susreti su vrlo rijetki, posebno u odnosu na dvojicu prethodno spomenutih. S Dodikom se sastajem tri-četiri puta godišnje. Ali kad se s njim susretnem, to dobije takvu medijsku pozornost u Sarajevu, da se stječe dojam da mi svakodnevno razgovaramo. Odmah se krene špekulirati o tomu što radimo. Nikad Dodik i ja nismo razgovarali o tomu što i kako napraviti na račun bilo koga trećega. Istina, Dodik potpuno drugačije komunicira s javnošću u odnosu na mene. Ja ću te odnose zadržati. U mnogo stvari mi se nikako ne slažemo, ali to ne znači da ne trebamo razgovarati.

Radončić, pak, nije klasičan političar i jedan je od onih ljudi koji čvrsto drže do svoje riječi. Jasan je u razgovorima. S njim uvijek znaš na čemu si. Iako se nerijetko naša shvaćanja razlikuju, jako poštujem njegovu iskrenost i borbu za svoj narod. To morate uvažavati.

Ima tu još jako puno ljudi u BiH s kojima se može kvalitetno razgovarati. Personalna suradnja sa spomenutim kolegama je dobra. Ja dobro znam kad oni govore što je istina a što su poruke jer se dobro poznajemo. Uvjeren sam da ćemo nakon izbora brzo formirati vlast, jer su svi na gubitku ako zaostajemo u bitnim procesima.

Jedno od Vaših ključnih predizbornih obećanja je da će se do kraja godine formirati javni RTV sustav na hrvatskom jeziku koji će napraviti županije i općine s hrvatskom većinom. Ta poruka je snažno odjeknula u hrvatskoj javnosti u BiH. Jedni smatraju da je to vjerodostojno obećanje, dok drugi to vide samo kao praznu predizbornu priču. Koja su Vaša predizborna obećanja koja se realno mogu ispuniti, a što je ono na čemu ćete raditi, s obzirom na to da je javnost svjesna činjenice da za ostvarenje mnogih obećanja trebate parlamentarnu podršku srpskih i bošnjačkih političara?

To je suština. Program koji napravite, dijelite ga s partnerima. Ako je nešto u nadležnosti županija, onda ih u HNŽ-u i  SBŽ dijelite s Bošnjacima. U ostale tri županije možda nešto i možete samostalno uraditi. Na razini entiteta i  države sve morate dijeliti s Bošnjacima i Srbima. Stoga bi bilo suludo tvrditi „ja ću ovo ili ono uraditi“ a znate da za to morate dobiti srpsku (i)li bošnjačku podršku. Kad smo kod javnog RTV sustava, mi smo već nekoliko puta pokušavali promijeniti taj zakon. Onda smo imali one apsurde da se osnivanje kanala na hrvatskom jeziku označava štetnim za bošnjački vitalni nacionalni interes. Svjesni smo mi tih igara i oni se neće lako  skloniti u stranu i dozvoliti nama da dobijemo te elemente jednakopravnosti. To je još uvijek dobar alat da nas se pritiska. Uvijek će se naći neki manje vješti političari na kojima se može profitirati. To je pokazala praksa.

Međutim, ono što smo zacrtali i što već formalno-pravno funkcionira je Radio televizija Herceg Bosne. Taj je projekat u potpunosti javan i u njemu nema privatnog kapitala. To znači da je u vlasništvu općina i županija s hrvatskom većinom. Uz projekte koji će se dodati ili su već dodani, kao što je TV Kiss, to ćemo do kraja proširiti. Tvrdim da ćemo do kraja godine dobiti Hrvatsku radio televiziju Herceg Bosne i dat ćemo joj sve atribute potrebne da bi normalno funkcionirala. Uz to, mislim da ćemo se snažno povezati s kućama iz inozemstva kako bismo dobili nužnu tehničku i svaku drugu potporu. Također,  motivirat ćemo i sve naše privatne tvrtke koje su nešto slično pokušale raditi, a imaju problema u funkcioniranju, da se priključe ovom projektu i to na jedan vrlo racionalan i praktičan način. Siguran sam  da će do kraja godine ovaj projekat u punini zaživjeti. Do nas je onda koliko će biti kvalitetnoga kadra da vodi taj projekat, koliko ćemo imati logističke potpore od osnivača, a imat ćemo je, zato smo i uzeli općine koje su zadnje dvije godine u suficitu. To je dio naših programa.

U svakoj našoj županiji danas se ne  brine dovoljno o potpori za novorođenčad, mlade majke i mlade obitelji. Daje se minimalni dječji doplatak. To pokušavamo sada popraviti i standardizirati i to je također dio našeg programa.

Prvi, pak, dio našeg programa veže se za gospodarstvo jer, ne može obitelj prihvatljivo živjeti od 1000 KM. Smatramo da 1000 KM mora biti minimalna plaća, a prosječna 1500 KM. Mora se rasteretiti privatnike, doprinose se mora smanjiti. Tako se izbjegava siva ekonomija, a povećava se zaposlenost. Daje se šansa gospodarstveniku da ga se rastereti od raznih nameta. To je jedno vrijeme bilo čak i dobro riješeno, ali se onda podleglo različitim utjecajima.

Osim demografije i gospodarstva tu su kao važan dio našeg programa branitelji i tu smo već napravili ogroman iskorak.  Zbog toga sam najsretniji, iako će neki i dalje zamjerati da nismo sve riješili. Naravno, sve institucije ne djeluju jednakom brzinom. Potrebno je vratiti u prava sve one koji su  brutalno izvedeni iz prava. Ostat će nam još neke izmjene zakona na razini države ali smo to uspjeli uraditi u Hrvatskoj. Tako nastavljamo štiti dignitet Domovinskog rata.

Tu su još i obrazovanje, kultura i mediji. Taj sustav mora doživjeti punu transformaciju. Mi se moramo prilagoditi za klasičnu tržišnu utakmicu. Sad već nema potrebe za nekim kadrovima koje proizvodimo. Za sedam do 10 godina glavnina zanimanja  će se potpuno promijeniti i mi se tomu moramo prilagoditi.

Želimo i da se povećaju davanja za socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Inzistirali smo da se povećaju plaće našim liječnicima. Potpisali smo kolektivne ugovore. To je ulaganje u medicinu i našu zdravstvenu zaštitu.

I naposljetku, mi ćemo i dalje predvoditi euroatlantsku vanjsku politiku. Koliko god su nas kočili brojni faktori na putu integracija mi nećemo posustati. Ne možete vjerovati koliko ima kočničara na tom europskom putu, a svi su formalno za taj put. Imamo moćan utjecaj silnica s istoka koje usporavaju naš euroatlantski put. Nama je potrebna sigurnost koju te integracije pružaju.

To je ono što su naše politike i to je nešto što ćemo komunicirati s našim partnerima i prijateljima Bošnjacima i Srbima. Nikomu ne odgovara ovo stanje. Teško ćemo dočekati naredne izbore za četiri godine ako stvari ne promijenimo. Možda reformska agenda može biti osnova za naše partnerstvo.

Uvjeren sam da će i u međuvremenu popustiti pritisak na hrvatski narod u BiH.

(dnevnik.ba)