Hrvatski Älan PredsjedniÅ¡tva BiH i predsjednik HDZ BiH dr. Dragan ÄŒović odbacio je medijske Å¡pekulacije o tome kako su zahladnjeli odnosi izmeÄ‘u njega i kardinala Puljića, te HDZ BiH i KatoliÄke crkve. Komentari o tome pojavili su se nakon vijesti da kardinal Puljić nije bio na božićnom prijamu kojeg je organizirao ÄŒović u Sarajevu, niti je ÄŒovića bilo na Božićnom prijamu kod kardinala Puljića.
– Nema ni govora o tome da su naÅ¡i odnosi zahladnjeli. Postoji vrlo jasan odnos utjecaja u BiH, u onom Å¡to ja radim i Å¡to kardinal radi. NaÅ¡i su odnosi sasvim dobri i naÅ¡a je komunikacija jako dobra, a to Å¡to se dogodi da jednom u 3, 4 ili 5 godina kardinal ne doÄ‘e na prijam ili obrnuto ne treba gledati kao na zahladnjenje odnosa, jer je na Božićnom prijamu bilo viÅ¡e predstavnika KatoliÄke crkve pa i ureda kardinala i obrnuto, kazao je ÄŒović za Hrvatski Medijski Servis.
Pojasnio je kako su “sklop okolnosti i zdravstveno stanje kardinala†bili razlogom međusobnog nedolaska na božićne prijame, te da to nije utjecalo na međusobne odnose.
-Sa KatoliÄkom crkvom mi imamo viÅ¡e nego dobru komunikaciju. Sa sva tri oca biskupa i sa dva mnogopotÅ¡ovana oca provincijala suradnja je i viÅ¡e nego dobra. Ako sam dobio za Božić stotitne Äestitki naÅ¡ih svećenika diljem BiH, Å¡to SMS-om, mailovima, osobnim pozivima ja bih rekao da nikad nismo imali na toj razini suradnju. Naravno svatko mora odgovarati za svoj dio posla. Meni je jasno da moram nositi taj križ predvoÄ‘enja hrvatskog naroda i odgovarati za svoje postupke i ako se tu nekome neÅ¡to ne svidi tu nema ljutnje niti naruÅ¡avnaja odnosa, kaže ÄŒović.
Podsjetimo, Čovićeva tvrdnja izgovorena u vrijeme obilježavanja obljetnice Herceg Bosne, da tamo gdje nije bilo Herceg Bosne i HVO nema ni Hrvata, izazvala je negativne reakcije među crkvenim velikodostojnicima. Reagirali su glavni tajnik Biskupske konferencije BiH monsinjor Tomašević, a i sam kardinal Puljić tvrdnjom da se Hrvate izvan Herceg Bosne time “žive pokopava.
Čović u izjavi za Hrvatski Medijski Servis kaže da je, moguće, pogrešno shvaćen.
-Moguće je da smo pogreÅ¡no shvaćeni ali ja i dalje stojim vrlo jasno kod izjave da gdje nije bilo organizirane hrvatske politike u vremenu od 91′ do 95′ godina da nas tu nema. To ne znaÄi da nema 100, 200 ili 500 obitelji. Bojim se da tu imamo odreÄ‘eno nerazumjeavanja obljetnice Herceg Bosne s obzirom da smo je slavili kao jubilarnu. Mislim da se nemamo Äega stidjeti iz tog vremena jer je na sliÄan naÄin bio organiziran i život i kod srpskog i kod boÅ¡nkaÄjkog naroda. Da tada nije bilo odluÄnosti onih koji su vodili tada život bojim se da danas nas ne bi bilo ni na ovim prostorima gdje živimo u neÅ¡to većem broju i kad je u pitanju i Posavina i ŽepÄe i srediÅ¡nja Bosna. Moja poruka nije bila da nas danas nema u Goraždu, Tuzli, Zenici ili Bihaću, ali realno kad vidite ovaj zadnji popis stanovniÅ¡tva, vidjet će te da smo mi na tim prostorima desetkovani, da je to etniÄki oÄišćen prostor i u tom smislu nas nema. Vi danas u Sarajevu imate toliki broj naÅ¡ih ljudi da kad bi svi danas zajedno izaÅ¡li na izbore ne možete dobiti jednog zastupnika u skupÅ¡tini Kantona Sarajevo, ili u Tuzlanskoj ili Goraždanskoj županiji, ili Bihaću. Eto toliko nas ima otprilike i ta mooja izjava nije bila nikakav negativan stav prema tim naÅ¡im ljudima, nego baÅ¡ obrnuto; naÅ¡a obveza je oÄuvati ta naÅ¡a vjekovna, duhovna staniÅ¡ta. Pa gdje su danas GuÄa Gora i Fojnica pa Kraljeva Sutjeska pa mogao bih tako nabrajati od naÅ¡e najstarije marijanske crkve u Olovu. Ali, Bože moj, mi i dalje Äinimo sve da se naÅ¡i ljudi tamo osjećaju kao katolici i Hrvati, da im se osigura onaj standard života kakav zaslužuje jedan konstitutivni narod, bez obzir kolika smo manjima u tim podurÄjima. Upravo kvalitet tamo gdje smo brojniji daje za pravo naÅ¡im ljudima da se imaju Äemu nadati, da postoje negdje ljudi koji brinu o njima.
ÄŒović je komentirao i nejednak tretman države prema nacionaliziranoj imovini KatoliÄke crkve i Islamske zajednice, te nezakonitoj izgradnji “Bosanskog arhiva†na zemljiÅ¡tu KatoliÄkog Å¡kolskog centra u Travniku.
-To su nedopustive stvari. Sad sam nabrajao ta podruÄja gdje je hrvatski narod manjina. Kao Å¡to mi moramo voditi raÄuna o podruÄjima gdje smo mi brojniji, kako se odnositi i prema vjerskim istitucijama malobrojnog naroda, tako imamo puno pravo tražiti vrlo jasno od predstavnika BoÅ¡njaka i Islamske zajednice da tamo gdje su oni većina budu krajnje osjetljivi prema poziciji i potrebama tog malobrojnijeg naroda. To su stvari koje se moraju mjenjati ne samo u Sarajevu i Travniku nego u svim drugih podruÄjima. Koliko god mi htjeli zaživjeti sekularnost u državi, svjesni smo da imamo jedan poseban odnos kad su u pitanju vjerske isntitucije u BiH i da tu treba biti do kraja osjetljiv, da jedni drugima izlazimo u susret, da tražimo rjeÅ¡enja. Treba prije svega sjesti i prilagoditi stvari da bi se na taj naÄin osjetljivost eliminirala, osjećaj da ste izloženi pritisku, da vam netko na vaÅ¡em prostoru gradi, bez obzira Å¡to nemamo zakona koji su možda trebali biti doneseni prije petnaestak godina prije svega kad su pitanju objekti, zemljiÅ¡ta, imovina vjerskih zajednica. Ja mislim da i dok taj proces traje mi možemo to rjeÅ¡avati. Imamo na desetke takvih pozitivnih primjera. ObiÄno bi to upražnjavali kad nam dolaze veliki gosti. Kad je Sveti otac dolazio prvi, drugi, treći put, svaki put bi napravili jedan džentlmenski dogovor da svaka vjerska zajednica istakne ono Å¡to je bitno pa da tu bude jedan poklon toj zajednici, dok se zakonom ne rijeÅ¡e neke stvari, da postoje jedna nagodba kako nekome olakÅ¡ati da uÄ‘e u svoj posjed, kaže ÄŒović.
Ne bi, dodaje, oko toga dizao previše tenzija ali će, veli, s kolegama sjesti i pokušati pomoći, gdje god je to moguće.
-Evo konkretno u Sarajevu to radimo s provincijatom, tamo pokuÅ¡avamo s naÄelnikom općine izdogovarati da uredimo prostor KatoliÄe crkve. Premda ne možete ući u posjed, da napravimo neke dogovore kojima će se graditi jedan dom, gdje bi mogli doći studenti, na isti naÄin govorimo u Travniku i Tuzli, ali isto tako i gdje smo mi u većini da imamo jedan senzibilitet prema onima koji se osjećaju ugroženi, pa im je znaÄajno možda da na neki naÄin osjete da imaju brata, prijatelja u predstavniku drugog naroda i vjeroispovijesti, kaže Čović.