Povijesni „revizionizam“ predsjednice Republike!?

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović svojom je najnovijom izjavom kako “moramo poÅ¡tivati povijest i sagledavati je u povijesnim okvirima bez ikakvog revizionizma, ali i bez politikanstva” zapravo stala uz bok onim polikantima koji pokuÅ¡avaju zadati okvir povjesničarima.

– Te podjele nisu dobre i ovih dana ću započeti sa svima razgovarati da vidimo Å¡to možemo učiniti. U svakom slučaju Jasenovac je bio veliko stratiÅ¡te ustaÅ¡kog režima. Hrvatska je izrasla na korijenima Domovinskog rata i antifaÅ¡izma koji je utemeljen u naÅ¡em Ustavu. Moramo se prestati dijeliti oko proÅ¡losti i usredotočiti na egzistencijalna, a ne ideoloÅ¡ka pitanja i okrenuti se budućnosti. Naravno, moramo poÅ¡tivati povijest i sagledavati je u povijesnim okvirima bez ikakvog revizionizma, ali i bez politikanstva. Trebamo respektirati i poÅ¡tivati žrtve, pokloniti im se i jednostavno se osvrnuti na to kao lekciju. Treba prestati politizirati Jasenovac – izjavila je Predsjednica Republike.

>>Tihomir Dujmović: Jasenovac i komunistički mitovi

Da bi u potpunosti sagledali o čemu je riječ poslužimo se primjerom masakra u Katinjskoj šumi.

-„Katinjski masakr“ ili masakr u Katinjskoj Å¡umi je niz masovnih strijeljanja poljskih državljana koji je izvrÅ¡io Narodni komesarijat unutraÅ¡njih poslova (NKVD), tajna policija Sovjetskog Saveza, počevÅ¡i 05.03 1940. Izvorno se naslov “masakr u Katinju” odnosio na masakr u Katinjskoj Å¡umi, koja je prva otkrivena te je bila najveća lokacija smaknuća ovog tipa.

Pokolj je pokrenuo Å¡ef NKVD-a Lavrentij Berija koji je zapovijedio ubiti sve zarobljene poljske oficire, a naredba je izdata 5.3.1940., i odobrio ju je voÄ‘a sovjetskog Politbiroa, Josif Staljin. Broj ubijenih se procjenjuje na oko 22 000. Žrtve su ubijene u Katinjskoj Å¡umi u Smolenskoj oblasti, Ruskoj SFSR, zatvorima u Tveru i Harkivi i drugdje. Od ukupnog broja smaknutih, oko 8.000 su bili oficiri zarobljeni nakon Sovjetske invazije Poljske, dodatnih 6.000 su bili policijski oficiri, dok su ostatak sačinjavali poljskiintelektualci koje su Sovjeti smatrali “tajnim agentima, žandarmerijom, zemljoposjednicima, saboterima, vlasnicima tvornica, advokatima, činovnicima i svećenicima”.

Vlada Trećeg Reicha je objavila otkriće masovne grobnice u Katinjskoj šumi 1943. Kada je poljska vlada u egzilu, koja je tada bila u Londonu, zatražila neovisnu istragu koju bi proveo Međunarodni odbor Crvenog križa, Staljin je odmah prekinuo sve diplomatske odnose s njom.

SSSR je dugo tvrdio da su žrtve ubili nacisti 1941, te su nastavili odbijati odgovornost za ovaj ratni zločinsve do 1990., kada je službeno priznao i osudio ubijanje koje je provodio NKVD, kao i zataÅ¡kavanje prethodnih sovjetskih vlada – objavljeno je na Wikipediji.

Potrebno je odgovoriti na pitanje koje se samo po sebi postavlja uz ovaj kratki citat s Wikipedije.

Radi li se ovdje o revizionizmu, podgrijavanju podjela, zataškavanju nacističkih zločina ili o znanstvenoj, povijesnoj potrazi za istinom? U moru dokazanih nacističkih zločina, nakon što je njemački narod priznao zločine nacizma i fašizma, nakon što su se poklonili svim žrtvama holokausta i klanjaju se i dan danas na čelu s kancelarkom Merkel, zar je bilo potrebno taknuti i inzistirati na „Katinskoj šumi“ koja je samo „beznačajni“ vršak na igli povijesnih zločina koji su se dogodili kao plod naci-fašističke ideologije. Zar i njemački narod, njemački predsjednici, njemački kancelari, Poljski državnici nisu trebali izjaviti isto što i naša predsjednica, zar i oni nisu trebali prestati s povijesnim revizionizmom, podjelama i pomiriti se s činjenicom da je zločin u Katinskoj šumi beznačajna povijesna crtica čiji teret može nositi Njemačka i njen narod? Zar i oni nisu trebali reći: „Kada smo već genocidan narod možemo bez problema nositi i povijesne krivotvorine iz Katinske šume“?

>>Daily Mail: Tito jedan od največih zločinaca 20. stoljeća odgovoran za smrt 570 tisuća političkih protivnika

Možda su njemački i poljski narod narod, zbog činjenice da su Staljinove postrojbe okupirale Poljsku i dio Njemačke, trebali inzistirati da se u njihovom Ustavu i danas kočoperi Staljinov antifašizam.

Tito, koji je, čini mi se, onako kozmetičko-populistički maknut s Pantovčaka Staljinov je učenik, a taj Staljinov rukopis prepoznaje se kod djelovanja logora Jasenovca 1945-1951, logora čiji hodogram neodoljivo podsjeća na Katinsku šumu, propoznaje se od Bleiburga do Vukovara 1991.god. Titov antifašizam, kojega, energično ističe predsjednica Republike kao jedan od temelja našeg Ustava, kao temelj stvaranja Hrvatske, isti je onaj Staljinov antifašizam koji je napravio pokolj u Katinskoj šumi i svalio krivnju na Njemački narod.

Hrvatski narod zbog laži i mitova o Jasenovcu, zbog nedovoljno istraženih činjenica, nosi stigmu genocidnog naroda. Nije li to isti onaj narod, koji je u većini glasovao za izbor inaše poštovane predsjednice Republike?

Smisao „revizije“ povijesti o Katinskoj šumi, ili „revizije“ Jasenovca kako to tumači Predsjednica ovih dana i ide ruku pod ruku s vrlim komunističkim povjesničarima, nije umanjivanje nacističkih zločina! Isto tako, smisao istraživanja trostrukog logora Jasenovac nije umanjivanje ni relativizacija zločina režima koji je djelovao u NDH!

>>Predstavnici SABA kod Predsjednice: “Ekstremno desne snage i dio katoličkog klera nastoje revidirati ulogu Josipa Broza Tita”

Smisao ovih povijesnih istraživanja je razotkrivanje zloćudnog, diktatorskog Titovog komunističkog režima i zloćina počinjenih u ime komunizma i Jugoslavije.

Ili još jednostavnije pitanje! Tko je sve ubijao i činio zločine na području Jasenovačkih logora od 1941-1951 godine, i kome su ti zločini brojčano pripisani? Smije li hrvatski narod postaviti tako formulirano pitanje? Smiju li povjesničari tražiti znanstveno utemeljen odgovor na ovo pitanje? Ili će političari i dalje davati okvir povjesničarima o gabaritima njihovog djelovanja?

Logikom revizije partijske povijesti vodili su se svjetski, neovisni povijesni istraživači u slučaju Katinske šume, ta logika i te logike slaganja mozaika iz naoko sitnih povijesnih istina dovele su do pada berlinskog zida, ta logika opravdane revizije i ovog djelića povijesti fizički je ujedinila, a ne razjedinila njemački narod, ta logika na međunarodnoj razini dovela je do raspada totalitarne, komunističke i zločinačke tvorevine, Titove Jugoslavija. Zahvaljujući toj logici, logici otkrivanja zločinačkog karaktera Titovog režima mi danas trebamo stvoriti novu Hrvatsku koju neki diplomatsko-političkom relativizacijom revizionizma povijesnih istina, ponovo guraju u spinove apologeta zločinačke, raspadnute asocijacije.

>>Jakov Sedlar: Goldstein i njemu slični kao da su prespavali šest godina nakon Drugog svjetskog rata

Krik predsjednice Republike da „prestanemo s podjelama“, zapravo je snažan hvalospjevni zamah zabetoniranim podjelama na temeljima neotkrivenih povijesnih istina.

Istina o svim zločinima zauvijek će spriječiti, a ne podgrijavati podjele i tu se, čini mi se nalazi temeljno, državničko nerazumijevanje ove problematike. Istina samo može ujediniti hrvatski narod i ojačati demokršćansko biračko tijelo koje je povjerilo svoj glas i predsjednici i novoj vladajućoj nomenklaturi.

Radi li se ovdje o temeljnom nerazumijevanju, lošem djelovanju savjetnika, ili politikantskom stvaranje neke nove političke platforme za novi reizbor koji će doći jako brzo u ovom munjevitom protoku vremena usljed svih poltičkih turbulencija, legitimno je pitanje?

Legitimno je to pitanje i zbog čudnih savjetnika u Uredu predsjednice, čudnih imenovanja u vrhovima obavještajnog sustava, legitimno je pitanje i zbog Predsjedničinog jasnog ne očitovanja o kandidaturi Vesne Pusić za generalnu tajnicu UN-a. Slažate li se Ona s tom kandidaturom, bez obzira što nema ovlasti kandidirati i zaustaviti kandidaturu i podupire li Vesnu Pusić na tom putu? Taj glas hrvatski narod želi čuti kako bi se odagnale sve sumnje i moguće demagoško politikantstvo.

„Vi ste moj glas, a ja ću biti vaÅ¡ glas“! – svojedobno je kazala aktualna predsjednica!

Danas, poslije ovakve izjave o ovaj predizborni slogan iz američkih kampanja zvuči kao prazna licemjerna fraza, kao lažno obečanje, kao prijevara.

Povijesne teme za koje postoje egzaktni dokazi ne mogu biti predmet dobro sročenih, dvosmislenih, demagoških izjava, pa onda neka si svako bira i tumači što je „pjesnik htio reći“. To su teme gdje su potrebni kristalno jasni državnički stavovi i poštivanje stava struke.

>>Povjesničari Blanka Matković i Stipo Pilić odgovaraju Hrvoju Klasiću i Darinku Kosoru

Dužnost državnika je ohrabriti znanstvenike, poticati znanost, doznati stvarnu istinu, poticati iznošenje novih dokaza o povijesti koja je uvijek promijenjiva kategorija, koja nikada nije konačna i završena priča pod koju se može staviti bianco potpis. Dužnost državnika je poticati filmske radnike, književnike, pjesnike, štititi dignitet, ponos i dostojanstvo svog naroda, sprati svaku ljagu s hrvatskog imena na temelju istine i spriječiti svaki monopol na istinu.

Dužnost državnika je podržati temeljitu istragu o mitu Jasenovca, o postojanju trostrukog logora Jasenovac, o mitu o genocidnosti hrvatskog naroda, isto kako je temeljito istražen monstruozni zločin u Katinskoj šumi bez obzira koja strana zločin počinila. Zločini ubojstva, ratni zločini po našem zakonu ne zastarjevaju, a forenzička znanost toliko je uznapredovala da se bez ikakve sumnje, na znanstvenim temeljima, može otktiti i geneza i genetika svakog zločina. Istražiti zločine, ma čiji oni bili dužnost je svakog odgovornog državnika, dužnost je svakog odgovornog Državnog odvjetništva.

Postoje opravdana promišljanja kako je film Jakova Sedlara „Jasenovac-istina“ otvorio mnoge dvojbe koje tek treba temeljito istražiti.

Stoga, mudar državnički odgovor može biti samo jedan i nedvosmislen:

“Istražiti temeljito navode iz filma o i doznati istinu! Istražiti zločine u Hudoj jami i sve zločine Titovog komunističkog, diktatorskog režima i doznati istinu! Prikazati film na javnoj televiziji“!

Zločini Titovog i Pavelićevog režima su neusporedivi. Mogli bi se usporediti Titovi zločini s Pavelićevim zločinima počinjenim u istom vremenskom kontekstu, u kontekstu ratnog vremena od 1941-1945 godine. To jest usporedivo, a poštena istraživanja dovela bi nas do vrlo zanimljivih otkrića. Titovi zločini poslije završetka rata mogu se jedino usporediti sa zločinima Staljina i sa zločinima ostalih svjetskih ekskluzivnih ratnih zločinaca. To je zločinačka priča koja nema veze sa NDH koja više nije postojala.

Najmonstruozniji Titov zločin za „pisaćom mašinom“ je mnogostruko uveličavanje zločina ustaškog režima u Jasenovcu čime su hrvatski narod i država povijesno opterećeni stigmom genocidnog naroda. Zbog te ideje srušen je logor Jasenovac 1951. god, srušen je radi prikrivanja vlastitih zločina koje je Tito pripisao genocidnim Hrvatima.

Bez utvrđivanja pune povijesne istine, sve drugo je politikantsvo koje zapravo vodi u stvarne, duboke i daljnje podjele u Hrvatskoj. Hrvatski narod bi konačno htio vidjeti nacrt zakona o lustraciji iz pera predsjedničine izaslanice, hrvatski narod bi htio vidjeti novo, hrvatsko ime, na Trgu maršala Tita, ne kozmetičko nego stvarno. Hrvatski narod dao je svoj glas zbog tih svjetonazorskih presudnih pitanja i ako se ona ne riješe na Pantovčaku je mogao ostati i Josipović ili Mesić. Ne rješe li se ta važna pitanja u Banskim dvorima je mogao ostati i Milanović i napraviti rast BDP-a identično onome kako će ga kozmetički napraviti Orešković.

Hrvatski narod želi na putu do utvrđivanja istine vidjeti zajedništvo Banskih dvora, Pantovčaka i Domoljubne koalicije, zajedništvo u politikama domovinske sigurnosti, zajedništvo u pronalaženju povijesnih istina, nasuprot razdoru koji uspjevaju izazvati poražene političke grupacije.

Kazimir Mikašek-Kazo tropolje.info