Sinovi povijesti

Potraga

UkiseliÅ¡e li ti se krastavci? Nije to pitanje i ne traÅ¾im odgovor. Mnogo je vaÅ¾nih pitanja na koja nema odgovora. No nama je uvijek u potragu. Upravo na toj ÄeÅ¾nji svijet poÄiva.

Za Tropolje.info piÅ¡e Marko TokiÄ‡

Ima li na svijetu iÄeg novog? MoÅ¾da su sve priÄe uistinu ispriÄane, pa ipak i najtvrdokorniji modernisti morali bi se sloÅ¾iti ipak se mijenjaju okolnosti. Umro je Slobodan Novak Äovjek koji je pisao u okviru navedene poetike. Nije dao konaÄni odgovor na temeljno pitanje vlastite poetike, mijenjaju li okolnosti i sam smisao priÄe, nego je ostavio nama da sami odgonetavamo zagonetku (osporavajuÄ‡i nam pravo da i naÅ¡ odgovor, ili odgovori, na kojega, i na koje, imamo potpuno i legitimno pravo, bude jedini moguÄ‡i i obvezujuÄ‡i; ÄuvajuÄ‡i nas tako od nas samih).

Kako javljaju iz Japana samoprozvani izvrÅ¡itelj humanog postupanja (u kojem se uklanjaju oni koji po njegovoj ocjeni ne zasluÅ¾uju Å¾ivjeti) ubio je devetnaest osoba s tjelesnim (ili mentalnim) poteÅ¡koÄ‡ama i izranjavao dvadesetak. On ima misiju: Å¾eli se rijeÅ¡iti svih osoba s posebnim potrebama u svijetu. Otkuda mladiÄ‡u s dvadeset Å¡est godina takve ideje? U kakav duhovni kotao su nas umoÄili oni koji stvaraju sliku svijeta (gospodari njegove virtualnosti).

Erdogan nakon drÅ¾avnog udara ureÄ‘uje Tursku. Ako je vjerovati vijestima, urotnici su uglavnom intelektualci koje prokazuje poÅ¡tena inteligencija (kao da mi je to odnekud poznato) i tek na drugom mjestu profesionalni vojnici (po kriteriju Erdoganovih pouzdanika), joÅ¡ da ljubljeni narod odobri smrtnu kaznu sve bi bilo uredu (ili nas u to Erdogan uvjerava). Kada volja za moÄ‡ ojaÄa do metafiziÄkih dimenzija ono Å¡to slijedi nalik je, iako daleko pogubnije i tragiÄnije, onomu Å¡to se u ublaÅ¾enoj varijanti (ali s osudom i vjerojatno dijagnozom) dogodilo u Japanu (i Å¡to smo prethodno komentirali).

Svakodnevno islamski teroristi diljem Europe izvrÅ¡e neko teroristiÄko djelo s viÅ¡e ili manje mrtvih ili ozlijeÄ‘enih. Policija, Å¡to je neuobiÄajeno, vrlo brzo za podosta poÄinitelja ustvrdi da se ne radi o pripadnicima radikalnih islamistiÄkih skupina (kao da je to utjeÅ¡no). DapaÄe! Poricanje govori o osjeÄ‡aju krivnje drÅ¾avnih organa, a islam kao vjeru time se joÅ¡ jaÄe obiljeÅ¾ava, jer ako velika veÄ‡ina poÄinitelja nisu pripadnici teroristiÄkih skupina onda svaki vjernik te vjere poÄinje biti sumnjiv i sama njegova pripadnost za vjernika (muslimana) poÄinje predstavljati optereÄ‡enje.

Ako predizborna kampanja potraje i ako je suditi po hrvatskim medijima, MilanoviÄ‡ Ä‡e biti kriv za sve dobro u Hrvatskoj. MilanoviÄ‡ nema problema jer ga istina ne obvezuje (ni stvarnost), pa priÄa bajke (i ima ih koji vjeruju, ne zato jer su uvjereni u njihovu istinitost, nego zato Å¡to se boje istine). PerkoviÄ‡a zaboljelo u MÃ¼nchenu ali je problem Å¡to lijeÄnici nikako da to potvrde, odvjetnici traÅ¾e izuzeÄ‡e sudaca zbog pristranosti (njemaÄko im krivosuÄ‘e ne udovoljava), na sve moguÄ‡e naÄine traÅ¾e makar odgodu presude (i slabo im ide od ruke) pa se PerkoviÄ‡ dosjetio jadu i navodno obraÄ‡en traÅ¾i sveÄ‡enika (nije moje da sumnjam, ali vjerojatno se nada da Ä‡e ga dopasti neki iz njegove mreÅ¾e dobrih pastira koji bi mu mogao biti poveznica s organizacijom i obranom). U njegovo navodno obraÄ‡enje ne vjerujem, jer oni koji se Bogu utjeÄu osjeÄ‡aju krivnju, kaju se za grijehe i traÅ¾e oproÅ¡tenje; kod PerkoviÄ‡a toga nema: on je i nadalje ponosan na ono Å¡to je Äinio za svoju zemlju i svoju drÅ¾avu (iako nas Nobilo u to Å¾eli uvjeriti, toj zemlji i toj drÅ¾avi nije ime Hrvatska, dapaÄe: Hrvatska je cijelo vrijeme njezina postojanja bila najveÄ‡a prijetnja njezinoj opstojnosti i svi oni koji su bili za Hrvatsku bili su njegova, i njihova, meta). Prekrajanje proÅ¡losti nije novovjeka izmiÅ¡ljotina, komunisti su u tome najveÄ‡i majstori pa su Nobilo (PerkoviÄ‡ i ekipa) imali od koga uÄiti (i uÄili na vrijeme). Ubijati da bi Jugoslavija mogla Å¾ivjeti bio je njihov zanat od njezina zametka i osobito od njezine komunistiÄke obnove i zaÄetka.

I u HDZ-u ima novosti, nakon Å¡to je MilanoviÄ‡ angaÅ¾irao MesiÄ‡a kako bi pomladio ekipu vele da se Plemki dosjetio Å eksa pa ga vraÄ‡a u Å¾ivot. Eto Å eksa bit Ä‡e sexa, tu je i Njonjo joÅ¡ da se Jaca vrati i da se obnove sjeÄ‡anja. Jaca je nakon neuspjele avanture (kud Ivo tud i ja), leprÅ¡ala svim meridijanima pa je sa YusipoviÄ‡em i ÄŒaÄiÄ‡em i javno koncentrirala (iako neuspjeÅ¡no), no joÅ¡ je znakovitije njezino ljubljansko druÅ¾enje s Mesketom i Budom (da ne kaÅ¾em LonÄarem). A kako je Buda meÅ¡tar svih udbista (to su oni kojima su udbaÅ¡i tek posluÅ¡nici) nije teÅ¡ko zamisliti Å¡to bi nakon Mesketova palamuÄ‘enja u MilanoviÄ‡evoj Å¡kvadri u HDZ-u kod Plemkija mogla zagovarati Jadranka. No, ne bilo, nije ona jedina pa ako se to i ne dogodi jer bi bilo oÄito (a i Å¡to bi ona u tom pogledu mogla viÅ¡e doprinijeti od starog Mesketova prijatelja Å ekija i inih njegovih, a time i njezinih, koji su veÄ‡ u ekipi da ne kaÅ¾em u HDZ-u). Nema u Hrvatskoj svjetla dok ga netko ne uÅ¾eÅ¾e otvarajuÄ‡i arhive velike zloÄinaÄke organizacije (naravno komunista, i pridruÅ¾enih im tajnih i javnih Ä‡elija). Tek kad biblioteka bude dostupna svima i ucjenom se ne mogne prisiljavati na daljnje sluÅ¾enje snaga Ä‡e sljedbe oslabiti.

I zato je potreba suoÄavanja sa zloÄinaÄkim karakterom komunistiÄkoga druÅ¡tva (nakon neuspjele pomirbe), nuÅ¾nost hrvatskog oporavka. Pomirba nije uspjela ne stoga jer Å¾rtve komunizma nisu oprostile, nego jer krvnici nisu mogli oprostiti Å¾rtvama. Iako je Domovinski rat bio iznimna prilika da svi damo prinos hrvatskoj borbi za slobodu i pronaÄ‘emo poÄetak koji moÅ¾e biti zalog sretnije buduÄ‡nosti: svima a ne samo njima. Onima koji su je sanjali (ona je to samim time Å¡to jest), no mogla je biti i otkupljenje grijeha onima koji su se o Hrvatsku ranije ogrijeÅ¡ili (kao uvjet njihova oprosta). NaÅ¾alost, ta moguÄ‡nost nije iskoriÅ¡tena, jer je pohlepa pojela nadu i uniÅ¡tila pomirbu. Organizirani i umreÅ¾eni (njezini raniji osporavatelji kad je veÄ‡ nisu mogli sprijeÄiti odluÄili su je prisvojiti), nisu mogli odustati od Hrvatske kao imovine i stoga su lagano lustrirali sve one koji su im se uÄinili prijetnjom i ta lustracija neumreÅ¾enih dovela je do obnavljanja komunistiÄkog modela (kadroviranja) u izmijenjenim uvjetima (trÅ¾iÅ¡ta i kapitala): ucjenjivost, pripadnost, podobnost i posluÅ¡nost kao uvjeti druÅ¡tvene prihvatljivosti. I sad smo tu gdje jesmo, biblioteka je joÅ¡ uvijek temeljna snaga i njezin upravitelj zakon nad svim zakonima. Javna (makar i samo znanstvena dostupnost, mnoge bi stvari promijenila), strah od istine i prividna zaÅ¡tiÄ‡enost samo je nastavak agonije posluÅ¾itelja komunistiÄke nemani koja je jela ne samo svoje Å¾rtve, nego i svoje izvrÅ¡itelje (i dan danas ne ostavljajuÄ‡i ih na miru, njihovu pokajanju i njihovoj savjesti, nego uvijek iznova traÅ¾eÄ‡i njihovu odanost i bezuvjetnu posluÅ¡nost). Taj teret hrvatski narod mora skinuti jednom zauvijek i zavrÅ¡iti tu komunistiÄku epizodu kad veÄ‡ nije iÅ¡lo s pomirbom. Tko Ä‡e to napraviti? MilanoviÄ‡ koji je Å¡titio PerkoviÄ‡a? Plemki (izabran je da se to ne dogodi)?

Ima li nade za Hrvatsku i Hrvate? Ako je suditi po svemu u skoroj buduÄ‡nosti Â ova plemenita nuÅ¾nost joÅ¡ nije izgledna. Ova tema, koju je Karamarko (s HasanbegoviÄ‡em, moÅ¾da i ne htijuÄ‡i znaÄajnije naÄeo ipak se viÅ¡e ne moÅ¾e izbjeÄ‡i), i zato uistinu vjerujem da je doÅ¡lo vrijeme za neÅ¡to posve novo, ne kao Most (kojim je premoÅ¡teno razdoblje od istog u navodno isto i sliÄno), nego neÅ¡to Å¡to s tim (i jednim i drugim i treÄ‡im) nema nikakve veze: moÅ¾da baÅ¡ neÅ¡to kao Domovina.