Policijska država i staljinistički mediji, ili kako je Milanović izazvao sukob na Markovom trgu i iskoristio ga u predizbornoj kampanji

Invalid od 60 godina i 60 kilograma je pokušao jednom golom rukom ubiti bodi bildera od 140 kg mišića u oklopu specijalne policije, ničim izazvan, nakon što je potonji ušao u crkvu da bi se pomolio. Tako otprilike zvuči službena istina u DNRH, koja se na očigled pretvara u policijsku državu u kojoj policijski kordoni odlučuju tko, kad i protiv koga smije prosvjedovati. Uz punu podršku javnosti, medijski dobro preparirane. No, što će se desiti kad se pendrek okrene prema onima koji danas lamentiraju o poštivanju zakona, ne uviđajući uopće da zakon u ovoj državi krši tek policija, a ne i prosvjednici? I da upravo Ostojić ruši institucije države, poput Ustava, dok branitelji ruše tek jednog ministra, koji nipošto nije institucija države?

Policijska država je po definiciji ona u kojoj vlada arbitrarno i proizvoljno koristi policiju i zloupotrebljava je za političke i stranačke svrhe, najčešće protiv prosvjednika. To se u ovoj državi radi mimo Ustava i zakona koji jamče slobodu javnog okupljanja, i koji jasno kažu da policija ne može niti smije zabraniti neki skup zato jer nije prijavljen ili odobren od vlade protiv koje se prosvjeduje, pa ni zato jer ugrožava “nacionalnu sigurnost”. A i mimo svih presuda Europskog suda za ljudska prava, koje jasno i nedvosmisleno staju na stranu prosvjednika u ovakvim slučajevima. Policija ne smije biti politički arbitar, ali u Hrvatskoj je to postala. To ovu državu svrstava u red onih koje plešu na rubu otvorenog fašizma.

To jasno nije moguće bez podrške medija. U ovoj državi mediji su u stanju uvjeriti ljude da je Papa u stvari komunist, da je Tito još živ i skriva se negdje s Elvisom, da raj nije na nebu nego je bio u Jugoslaviji osamdesetih, da su od 10 svećenika njih 11 pedofili, i da u Beogradu sija sunce dok u Zagrebu pada kiša… pa zašto onda ne bi bili u stanju uvjeriti javnost da je veteran, invalid od 60 godina i 60 kilograma davio nejač od 30 godina i 140 kila mišića, u oklopu interventne policije? I da policija nije upala u crkvu mlatiti ljude, na što apsolutno nema nikakvo pravo niti uporišta igdje u zakonu, pa niti razloga, nego se ovaj rmpalija zapravo htio pomoliti, i baš je krenuo je po svetu vodicu kad ga je neki starčić pokušao zadaviti, i to jednom rukom? Zašto ne bi uvjerili i javnost da se policija na Markovu trgu samo branila od raspomamljenih invalida, iako TV snimke emitirane na dan događaja jasno sve pokazuju? Ali su ti isti mediji, jasno, prešutjeli pismo Nacionalnog sindikata policije, upućeno Vladi i premijeru da problem rješe političkim putem i da ne uvlače policiju u političke igre.

Propagandna kampanja protiv prava na javni prosvjed u Hrvatskoj je dosegla nebeske razine. No, kao i kod svake propagande, sve što se zadnjih dana može pročitati o prosvjedima branitelja je laž, ili pedantno iskonstruirana poluistina, a pola istine je opet cijela laž. No jedna laž, odnosno dezinformacija koja se proširila društvenim mrežama kao seoski trač, dala je krila ministru Ostojiću: ona da je policajac koji je napao veterana (a ne on njega, kako se uostalom jasno vidi sa snimke) u crkvi Svetog Marka, nekakav Mile Babić, bivši JNA-partizan iz Domovinskog rata. Babić je iz Okučana, a sad navodno živi u Tenji kraj Osijeka. Na njegovom facebook profilu stoji kako je žestoki navijač “Crvene zvezde” i slika kako obilazi grobišta poginulih vojnika SAO krajine kao i druga bojišta na kojima su, kako kaže, poginuli njegovi drugovi. Radilo se o očitoj neistini: ta “vijest” je preko društvenih mreža, došla i do nas, i to ne od branitelja, ali smo već usporedbom fotografija Babića i policajca u crkvi vidjeli da se ne radi o istoj osobi, a usto saznali smo da Babić uopće nije u interventnim jedinicama nego u pograničnoj policiji. Usto, ubrzo smo saznali da se policajac na fotografiji zove Stjepan Ursa, ali o tome nismo pisali jer smo to smatrali – nebitnim. Jer smatramo da je svejedno krši li temeljna ljudska prava, u što spada pravo na javni prosvjed protiv vlade, bivši četnik, sin branitelja, ili Ante Gotovina osobno.

Uostalom, niti jedan bitan medij nije tu vijest niti objavio, iako je sama pojava takve dezinformacije nanijela veliku štetu braniteljsko stvari. Ali Ostojić je taj trač lukavo iskoristio kako bi diskreditirao branitelje: rekao je kako oni lažu da su ih na Markovom trgu tukli abolirani četnici! Pa, Ostojić svakako ima pravo demantirati tračeve, ali nema pravo lagati: nisu branitelji ti koji su te dezinformacije širili! No, policija je već prije odlučila uključiti se u političku kampanju protiv “ustaša” iz Savske, pa je tako već ujutro dvadeset marica čekalo na Markovom trgu. Za masovna uhićenja je sve bilo spremno već prije prosvjeda, a Milanović je navodno dao narađenje da se sve riješi isti dan, to jest isprovocira sukob i sve to pohapsi, jer mu je Savska trn u antifašističkom oku. Vjerojatno je i razlog što nije, kako bi svaki razuman političar uradio, razgovarao s ljudima nego otišao ravno za Rovinj, smišljena provokacija kako bi se imalo izgovora da se krene silom na veterane. Izvori iz policije kažu i da je ravnatelj policije inzistirao na uhićenjima. Ukratko, radi se o tipičnom postupku policijske, fašističke države, koja svim silama sprječava prosvjede protiv vlade. Odnos spram prosvjeda je dobro mjerilo demokratičnosti neke vlasti, a ova je vlast demokratična otprilike kao i Staljinova, samo što su ipak druga vremena pa neke stvari ne mogu prakticirati preotvoreno.

Danas brojni mediji u službi te policijske države kukaju o tome kako za branitelje ne važe zakoni, no činjenica je da zakoni, Ustav, i ljudska prava ne važe jedino za policiju. Branitelji niti jedan zakon nisu prekršili, pa čak ni onaj neustavan i protivan presudama ESLJP i Ustavnog suda RH o tome da se moraju iza 22 sata pokupiti s javnog mjesta i prekinuti prosvjed. Naime, u 22  sata su se sklonili u crkvu. Tu treba jasno odgovoriti na neka pitanja:

Je li crkva teritorij Vatikana?

Ne, Hrvatska nema apsolutno nikakve sporazume ni ugovore s državom Vatikan, suprotno popularnim vjerovanjima o postojanju nekakvih “vatikanskih ugovora”. Ali policija svejedno ne smije ulaziti u crkve, na sveučilište, ili strana veleposlanstva – to je jednostavno civilizacijski standard – čak i u državama koje nisu demokratske. Usto, postoje ugovori sa Svetom stolicom, koja predstavlja katolike u cijelom svijetu, koji jasno razdvajaju Crkvu od države, pa tako i reguliraju kad Vlada smije intervenirati unutar prostora Crkve mimo odobrenja crkvenih vlasti – samo kad je nečiji život ugrožen. Što ovdje nije bio slučaj.

Je li policija smjela pokušati ući u crkvu?

Ne, zapravo ne bi smjela ni da su se veterani nakon 22 sata povukli u birtiju. Naime, kako im je rečeno da će biti privedeni ako ostanu na Trgu svetog Marka nakon 22 sata, oni su se mirno povukli u crkvu, što je razbjesnilo policiju koja je već bila nabrušena da će sve to pohapisiti, pod jadnim izgovorom “prošla su 22 sata”. Molim, i u NDH su po zakonu vješani Srbi zatečeni iza 20 sati na ulici, a i tada su fašistički mediji trubili o potrebi poštivanja zakona. Dakle javni prosvjed je prestao onog trenutka kad su se veterani povukli s Markova trga, a to je bilo u 22 sata. A i da su ostali na Markovu trgu iza 22, bilo kakva represija bi predstavljala teško kršenje Ustava i ljudskih prava od strane Vlade. Nereda nije bilo, nerede je radila jedino policija koja je nezakonito pokušavala izvući Klema iz crkve, i to bez naloga za uhićenje, i bez ikakva raloga jer nije zatečen u bilo kakvom kršenju zakona. Kakav su “sigurnosni rizik” branitelji u crkvi, za koga?? I koje se kazneno djelo događalo u crkvi, molitva?

Takav postupak policije je također karakterističan za fašističke države, ali čak ni u Hitlerovoj Njemačkoj mediji ne bi s takvim iskrenim žarom stali na stranu represivnog aparata. Većina lijevih medija u Hrvatskoj je zapravo profašistička, u najgorem smislu te riječi.

Jesu li branitelji prekršili zakon? Važi li za branitelje zakon, ili su oni iznad zakona?

Ne, niti jedan, ali policija jest. I naravno da zakon važi za veterane DR, ali zakoni očito ne važe za Vladu i ravnateljstvo policije. Zakon ne navodi obavezu prijavljivanja prosvjeda, suprotno mitovima koje šire mediji, osim ako skup ne zahtijeva posebnu zaštitu policije, što nije slučaj. Usto, zakonom nisu propisane nikakve sankcije za održavanje neprijavljenih prosvjeda. Policija ne smije nipošto zabraniti ili ograničiti prosvjed zato jer nije prijavljen, ili zato jer nije dala dozvolu za njega.

Ustavni sud jasno navodi da je sloboda mišljenja i izražavanja stajališta preko javnog prosvjeda jedna je od osnovnih sloboda svakog demokratskog društva. Pravo misliti što želiš, kazati što hoćeš mora pratiti i sloboda govora i javnog nastupa na bilo kojem mjestu. Ta prava se nikad i nikako ne mogu ograničavati iz političkih razloga. U odsutnosti stvarne i predvidljive opasnosti, koja se procjenjuje u svakom pojedinom slučaju, zabrana mirnog okupljanja ne može nikako i ničim biti opravdana. Navodi se i praksa Europskog suda za ljudska prava po kojoj se sloboda izražavanja ne odnosi se samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su prihvaćene s odobravanjem ili koje se ne smatraju uvredljivima, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju.  Sloboda okupljanja i pravo da se preko nje izraze nečija stajališta jesu među najvišim vrijednostima demokratskog društva.”U demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava, političke ideje koje osporavaju postojeći poredak i ostvarenje kojih se podržava mirnim sredstvima moraju dobiti pravilnu mogućnost izražavanja pomoću ostvarenja prava na okupljanje i drugih pravovaljanih sredstava”, kaže Europski sud za ljudska prava.

Ni mogućnost da mirno okupljanje preraste u nerede njegovih pristaša i protivnika nije dostatan razlog za ukidanje prava na slobodu javnog okupljanja, osobito kad je riječ o javnom okupljanju koje se odnosi na pitanja od javnog interesa, odnosno ona koja uključuju političke govore. Tako je u predmetu Kršćanska demokratska narodna stranka (Christian Democratic People’s Party) protiv Moldavije (br. 2) (presuda, 2. veljače 2010., zahtjev br. 25196/04), Europski sud istaknuo: “Pravo na slobodu mirnog okupljanja osigurano je svima koji imaju namjeru organizirati mirne demonstracije. Mogućnost od protudemonstracija ili mogućnost da se ekstremisti s nasilničkim namjerama pridruže demonstracijama ne može sama po sebi oduzeti to pravo (….). Teret dokaza o nasilničkim namjerama organizatora demonstracija leži na tijelima vlasti. Ne samo što moraju jamčiti pravo na mirno okupljanje, države se moraju suzdržati od primjene nerazumnih posrednih ograničenja tog prava. Imajući u vidu esencijalnu prirodu slobode okupljanja i njenu usku vezanost uz demokraciju, da bi se opravdalo zadiranje u tu slobodu moraju postojati uvjerljivi i snažni razlozi (…).“

Sud također ističe pozitivnu presumpciju u korist održavanja javnog okupljanja, i pozitivnu obvezu države da štiti pravo na slobodu javnog okupljanja. Jasno je da država ovdje svim silama pokušava spriječiti braniteljske prosvjede – negativnom kampanjom u medijima, pritiskom na prosvjednike, pokušajima protupravnog ograničavanja skupa, provokacijama poput organiziranja protuprosvjeda, od kojih je vlast dužna štititi prosvjednike, a ne ih poticati, i tako dalje.

Ravnateljstvo policije obratilo se javnosti priopćenjem u kojem tvrde da su policijski službenici postupali zakonito u intervenciji na ulazu u crkvu Sv. Marka. To jednostavno nije istina, i prosvjednici trebaju podnijeti tužbu protiv države Ustavnom sudu i Sudu za ljudska prava, koju praktički ne mogu izgubiti.

Ruše li branitelji institucije države?

Institucije države su Ustav, ljudska prava, gdje spada i pravo na javni prosvjed. Te institucije ruše jedino vlada i policija. Fred Matić nije institucija demokratske države. Kad god se u ovoj zemlji prosvjeduje protiv HDZ-ove vlade, to je demokratsko pravo građana. Kad se prosvjeduje protiv SDP-ove, to je “državni udar” i “rušenje narodne demokratski izabrane vlasti”. Očito tu postoje dvostruka mjerila, a samo fašističke i njima srodne vlade smatraju da su one isto što i država.

Je li ovo, kako Ostojić tvrdi, najgori napad na policiju ikad?

Radnice Kamenskog su žešće vrijeđale policiju od branitelja. A najveći napad na policiju je bio 2011., isto na Markovom trgu. Kad ih se kamenovalo i premlaćivalo novinare, a mediji su pisali da je to festival demokracije i da je prosvjed sveto ljudsko pravo.  “Kurvo, odlazi!”, vikali su prosvjednici, razbijali izloge, gađali policiju ciglama. Bili su maskirani su, naoružani palicama, vojno organizirani. Policajci su u jednom trenutku ostali stjerani u kutu u Radićevoj 30. i situacija im je posve izmakla kontroli. Jedan od pijanih prosvjednika napao je novinarku Nacionala: prvo je pljunuo na nju, potom je udario nogom, te potom pred njom i okupljenom svjetinom izvadio svoj ponos i mahao njime! Policija se zagradila štitovima, trg je bio pun razbijenih glava.  Istovremeno, mediji su se zgražali nad – brutalnošću policije.

Stjepan Ursa kao “nejač”

Režimska propaganda ovdje slijedi obrazac propagande Slobodana Miloševića: “iredentistički rudari” na Kosovu napadaju srpsku specijalnu policiju, a ne ona njih. Ulogu “ugroženog Srbina” je ovdje preuzeo Hrvat, sin branitelja (što ga jasno, u vizuri hrvatskih medija, kvalificira da tuče i hapsi suborce svog oca), Stjepan Ursa. Ista mrga od policajca se nedavno hvalila na svom Facebooku iživljavanjem nad pijanim maturantom na Jarunu, što dosta govori o njemu. Dosta govori i to što se njegov otac, branitelj, nije pridružio prosvjednicima samo zato da sina ne dovede u neugodan položaj. Zašto sa sinom ne razgovara, nije navedeno u tekstu, inače patetičnoj “ispovijedi napadnutog policajca” na razini najgore gebelsovske propagadne. Eto, sad su specijalci koji se iživljavaju na maturantima i starcima postali medijski heroji “lijevo liberalnog tiska”. Gdje ćete bolji dokaz o tome u kakvoj državi živimo! Njemu su prosvjednici “gurali prste u oči” zaštićene vizirom, njemu mrgi od 120 kg mišića, iako se jasno vidi sa snimke kako je pokušao izvući nekog od branitelja van iz crkve, mimo bilo kakvog prava, zakona, ili bilo čega. I ne, “narušavanje javnog reda i mira” niti može biti razlogom, niti je u crkvi ikakvog narušavanja javnog reda i mira bilo, osim od strane rečenog policajca koji ga je narušio ušavši za prosvjednicima u Crkvu. Podsjetimo: prosvjed je prestao kad su oni ušli tamo, i time nisu prekšili niti jedan propis!

“Očekivali smo samo pasivni otpor, eventualno da će sjesti ispred pa da ćemo ih morati dizati i pomicati. Nitko nije očekivao da će nam pružiti aktivni otpor, da će nas vrijeđati, povlačiti, udarati. Bio sam prvi na ulazu u crkvu. Dizali su mi vizir, gurali prste u oči, hvatali za vrat. Uhvatili su me za prsluk i povlačili unutra, a dvojica mojih kolega, koji su među mojim najboljim prijateljima, držali su me da me oni ne odvuku”. Da, Ursa, branitelji su te vukli u Crkvu! Imaju i klerofašistički supermagnet na oltaru! Jer su baš željeli da budeš tamo s njima! Nauči bolje lagati, pa možda otac počne razgovarati s tobom, i obitelj!  Tu priču da je invalid od 60 kila za vrat povukao u crkvu bodi bildera mogu popušiti samo izrazito retardirani ili zlonamjerni ljudi.

A uostalom, poznato je da svaka policija u interventne jedinice najradije regrutira razne bullyje i fizičkom nasilju sklone ljude. Kod Urse bi se moglo vjerjojatno i raspravljati o utjecaju zloupotrebe steroida, što bi mogla biti olakšavajuća okolnost.