Plači Majko, hrvatska Domovino!

Nevjerojatno, a istinito, u tvojoj slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj državi, Republici Hrvatskoj, za koju su Tvoji najbolji i najčasniji sinovi i kćeri položili tolike živote, veleizdajničke vlasti dopuštaju, 27. srpnja u Srbu, zločinačko slavljenje terora i zločina nad Tvojom nedužnom i nemoćnom djecom, što se dogodilo na taj datum 1941. godine.

Četničkim i partizanskim zločincima u slobodnoj hrvatskoj državi obnavljaju se spomenici, kao u hrvatskome mjestu Srbu, na hrvatskoj zemlji, a sljedbenici i glorifikatori zločinaca priređuju orgije i slave zločince i zločine, dok žrtve, još uvijek pogažene časti i dostojanstva, leže u kraškim jamama.

Hrvatsku policiju takozvane hrvatske vlasti prisiljavaju da štiti i osigurava slavlje zločina, dok mirne i ogorčene hrvatske prosvjednike progoni i zlostavlja.
Žalosno je i pretragično da u samostalnoj i slobodnoj hrvatskoj državi ni jedna parlamentarna stranka, pa niti najmoćnije stranke takozvane Domoljubne koalicije, ne prosvjeduje bar priopćenjem i ne osuđuje takvu užasnu monstruoznost, takvo nevjerojatno obezvrjeđivanje žrtava i provociranje, vrijeđanje i ponižavanje općih moralnih i civilizacijskih vrijednosti hrvatskoga naroda i mukotrpno obnovljene, obranjene od agresije i oslobođene demokratske hrvatske države Republike Hrvatske.

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati, pitam se kako takvo stanje može tolerirati i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kojoj je ustavna dužnost štititi moralni i pravni poredak u državi koju predstavlja?

Nije moguće da ona ne zna ili da ne vjeruje što se toga dana, 27. srpnja 1941. godine, dogodilo. Divljačke četničke horde tada su presrele 2 vlaka sa hodočasnicima, najviše ženama i djecom, te starijim osobama, koji su se jednim vlakom, bez vojničke pratnje, vraćali u Drvar sa proslave blagdana sv. Ane u Kosovu kod Knina, a drugim vlakom vozili na svetu misu u mjesto Oštrelj. Ukupno je pobijeno i bačeno u jame oko 600 hodočasnika, i to sa župnikom iz Drvara, svećenikom Banjalučke biskupije Valdemarom Maksimilijanom Nestorom, te je nastavljen genocid nad Hrvatima Boričevca, Srba, Krnjeuše, Donjeg Lapca, Bosanskog Grahova, Drvara, Gornjeg Vakufa i drugih obližnjih mjesta zapadne Bosne i jugoistočne Like. Smrtno je stradalo tih dana oko 2.500 civila, Hrvata katolika i muslimana, uz najgore pljačke i palež domova.

Dogodila se i najužasnija, nezamisliva strahota i tragedija, da su mladoga župnika Bosanskoga Grahova, Jurja Gospodnetića, rodom iz Postira na Braču, užasno mučili i još živog proboli kolcem i pekli na ražnju u nazočnosti njegove prežalosne i jadne majke. Tom prigodom je stradala i obitelj Ivezić iz mjesta Brotnja sa 17 članova, među kojima su bila i djeca, a ukupno je pobijeno 32 članova šire obitelji toga prezimena.

Zar predsjednica i njezini savjetnici sve to ne znaju ili neće reagirati? Zar ne znaju da po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, članak 1 i 5, te Kaznenome zakonu, članci 156, 158 i 375, takvo uznemiravanje javnosti slavljenjem zločinaca mogu i da bi ga morali zabraniti?

Ujedno kako se vlast takvoga ponašanja u Republici Hrvatskoj ne boji i osude europske i svjetske javnosti, koja gotovo svakodnevno, u današnje vrijeme, doživljava sotonske terorističke zločine i neprekidno živi u strahu?

Ovaj tekst pišam na blagdan sv. Ane i sv. Joakima, 26. srpnja, koji su živjeli čestitim životom, te dugo čekali i strpljivo molili da im Bog podari dijete. Svoju djevojčicu Mariju su dobili u starijim godinama i tako su, kao omalovažavani i prezreni, jer su dugo bili bez poroda, obdareni najvećom Božjom milošću, kćeri koju je Bog odabrao za Majku svoga Sina, Spasitelja svih ljudi, ako dragovoljno prihvate njegovu otkupiteljsku žrtvu i, uz pomoć Duha Svetoga, ostvaruju njegov nauk u svome životu.

Stoga, misleći na sve naše mučenike i žrtve, kroz cijelu povijest, a osobito u Drugom svjetskom ratu, poraću i prošlom Domovinskom ratu, i moleći njihov zagovor, znajmo da i za nas ima nade ako, uz Božju pomoć, udružimo sve čestite domoljubne stranke pravaške, kršćanske, obiteljske i braniteljske orijentacije, te istaknute domoljubne intelektualce, da kao koalicija za spas hrvatskoga naroda i države Republike Hrvatske izađu na predstojeće parlamentarne izbore. Vjerujemo da tada rezultati neće izostati.

Molimo i zagovor sv. Ane:

“O, sretna i blažena sveta Ano, mati Majke Isusove Marije, koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, nju pojmljivo odgajala i pazila i napokon je u hramu prikazala! Molimo te ponizno da nas svojoj kćeri preporučiš, neka nam ona u svakoj potrebi bude u pomoći. Ako ti za nas od nje štogod zaprosiš ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je ona na ovom svijetu tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu tvoju za naš hrvatski narod i domovinu. Amen.”

dr. Ružica Ćavar

počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i
počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva