Ova atmosferska pojava baÅ¡ i nije Äesta u naÅ¡emu kraju, no danas iza podneva bila je vidljiva viÅ¡e od dvadeset minuta. Kako je izgledala pijavica iznad LjubuÅ¡e pogledajte u dijelu vidozapisu koji je snimio i poslao Josip JurÄević.
U nastavku donosimo i kratki informativni tekst o spomenutoj pojavi.
Pijavica, vrtložni vjetar, vijar ili tromba je atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog kumulonimbusa. Može nastati iznad vodene povrÅ¡ine (vodena, ili ako nastane nad morem, morska pijavica) te nad kopnom. Mnogi smatraju da je vodena pijavica ustvari manji tornado nad vodom te da takvu pijavicu kad prijeÄ‘e s vodene povrÅ¡ine nad kopno valja smatrati tornadom. Rotacija u vrtlogu pijavice Äešće je u ciklonalnom smjeru.
ÄŒesto se može vidjeti viÅ¡e morskih pijavica istovremeno. Lomljiva cijev pijavice ljevkastog je oblika te je Äesto nagnuta. Proteže se od oblaka do morske povrÅ¡ine. Promjera je od dvadesetak do stotinu metara. Donji dio (svega nekoliko metara visine) sastoji se od usisane morske vode, a gornji od kapljica nastalih kondenzacijom pri dizanju vlažnoga zraka.
Pijavice obiÄno kratko traju, od pet do deset minuta, ali katkad mogu trajati i preko sat vremena. Brzine kojima zrak kruži oko podruÄja sniženog tlaka u srediÅ¡tu vrtloga iznose od nekoliko km/h pa do 80 km/h u izuzetnim sluÄajevima. Pijavica silno uzburkava morsku vodu te može potopiti Äamce. PrijeÄ‘e li na kopno, duž uske putanje kojom prolazi, može nanijeti veliku Å¡tetu drveću, graÄ‘evinama, vozilima i drugim predmetima. [1]
RuÄ‘er BoÅ¡ković je opisao tu pojavu (1749.) u svom djelu O vihoru koji je noću izmeÄ‘u 11. i 12. lipnja 1749. opustoÅ¡io veliki dio Rima. U tumaÄenju uzroka pojave tvrdio je da pijavice stvaraju isparavanja koja se dižu iz Zemlje pomijeÅ¡ana s vodenom parom te podzemni oganj. BoÅ¡kovićevo tumaÄenje nije daleko od danaÅ¡njega shvaćanja nastanka pijavica: nužna je vlaga i razmjerno visoka temperatura. tropolje.info