Connect with us

Kultura

Perković ili Karamarko (ili Istok ili Zapad)

Što kraće mislim duže pišem. Oprostite, otelo se… A možda i nisam u pravu.

Za Tomislacity piše Marko Tokić

Ako je suditi po medijima i Hrvatskoj Perković izgleda pobjeđuje. Svako malo Milanović otkine poneki dio Mosta, manjinci mu potpisali, a ni drugi nisu daleko… I kao da je uzalud dolazio Biden. Ne znam samo kako će nagovoriti Čačića da se i on vrati u zajedništvo (Internacionale). Moš mislit što će to biti teško (doduše: Čačić je uvijek znao naplatiti svaki potpis). I naš Bandić vrlo slično razmišlja, iako mu nije zgodno, jer on je razapet između desne i lijeve Hrvatske, njemu bi najbolje bilo ovo na čemu Petrov inzistira, samo što ga Petrov ne zove.

A Petrov kao da ne zna o čemu se radi… On još uvijek vjeruje da u velikoj koaliciji SDP-a i HDZ-a on će biti taj koji odlučuje. Malo morgen, iz groba mu poručuje Milošević (čiji simpatizeri jedva čekaju slom Hrvatske). A Hrvatska bez opozicije s vladom stručnjaka bez programa samo što nije…

Ili Petrov misli da je ono malo crtica što je zamislio cjeloviti program izlaska iz krize ili pak misli da će to već netko smisliti. Ako je i ono ostalo nalik na ideju o regionalizaciji Hrvatske – spasi nas Bože, jer nitko drugi nakon toga ne će nas moći spasiti. To je put u ralje svake imperijalne zvijeri. Ali Hrvati ne uče iz povijesti. O tome smo već nešto govorili da uče zar bi bilo moguće da Perković iz zatvora u Münchenu pobjeđuje svakodnevno.

Perković rastura Karamarka zato što je uvjerio sve i svakoga (ne on – njegovi!) da je Karamarko Perkovićev čovjek. Da nije možda bi HDZ-e i bio alternativa ovakvom Milanoviću (najboljem od svih premijera), ali kako vjerovati Karamarku (osobito da se vratio Tuđmanu nakon iskustva s Mesićem, a čak su ga i vidjeli da se sastao s Ćaćom, a Ćaća, mislim Sanader, se vraća ili nam tako barem sugerira barba Luka). Uistinu to je moguće samo u Hrvatskoj. To može samo Perković. BRAVO, HRVATI!!!

Pokojni Milas je jednom u Saboru ironično ustvrdio da je mozak marka kilu (ili tako nekako) izgleda da je, kad je politički mozak u pitanju, u Hrvata i ta cijena previsoka.

Veli Petrov da Hrvatima ne treba opozicija jer su se naime do sada sve vlasti pozivale da nešto nisu mogle obaviti jer ih je u tome ometala opozicija. Divno razumijevanje demokracije!!! Nakon ovog demokratskog poučka mlađahnog političkog teoretičara i iznalazača (ne znam kako ga drukčije nazvati, ne da mi se ona tuđica: inovatora) novih demokratskih uspjeha očekujem dokidanje opozicije u svim neuspješnim zemljama poput Njemačke, SAD-a, čak i Britanskog parlamenta u sadašnjem obliku (unatoč kraljici i njezinoj obitelji), a držim da bi i Francuska osobito nakon ovih događaja u Parizu (koji se po Loši, Bože mi oprosti, nisu ni dogodili) trebala ići na ukidanje opozicije. U sljedećem koraku očekujem da će i parlament (pardon Sabor, samo ne hrvatski i državni) postati suvišan i da je dovoljno da imamo dragoga vođu.

No, kako je predsjednica zakazala Sabor (nadam se i hrvatski i državni) što je udar HDZ-a na Most gotovo jednak kao onaj Milanovićev s Prgometom i Petrinom (i inim i inom) meni je tek zaključiti da i u Hrvatskoj zemlji čudesa ipak i postizbornom cirkusu mora doći kraj. ČEMU JE VADA ipak će se dogoditi (I BIT ĆE DA ĆE BITI VEĆ KAKO ĆE BITI, jer nigdar ni bilo da nije nekak bilo…). Milanović na čelu tehničke vlade jednako uspješno vlada tako da Petrov i ekipa uporno ne odustaju od koalicije s tako uspješnim premijerom (koji, unatoč tomu što jest, i nije predsjednik vlade jer mu to ne zvuči dovoljno moćno).

Nije to sve što se događa u Hrvatskoj. Niti u BiH. Čitam Večernji i vidim postoji Raj na zemlji. Ja bidan mislio da je to završilo s Edenom (i Adamom i Evom i onom pričom o njima), kad tamo Rusija novoga doba. Imaš šta i vidit, a tu je i vladar novoga doba, sav onako muški zategnut. Sjetim se da sam davne osamdeset četvrte u Sarajevu čitavu godinu u JNA morao slušati dnevnik (dobro to sam morao), ali kako volim šport onda sam i dragovoljno gledao televiziju i desetak minuta poslije dnevnika, jer bi uslijedile reklame, a onda šport. Dobro sad, kakve veze ima šport sa Putinom. Pa ne moš bit onako dobro građen, ako se ne baviš športom. I to mislim… Ali ne pišem to zbog športa nego zbog reklama. Kakvih sad reklama? E, tih su nas godina propagandisti uvjeravali da Vožd dolazi (navodno su reklamirali neku vodicu poslije brijanja), ali tek mi je nekoliko godina kasnije sinulo što je prava priprava terena.

I tako se naši zaželjeli diktatora, pa na sve strane pantagane, o vrlinama alternativnog poretka i o ljepoti dragoga vođe, i o tome da je opozicija samo smetnja za uspješno vladanje i sve neke nove demokratske ideje. Sve bolja jedna od druge. Na valu novoga doba uoči kažu trećeg svjetskog rata. Tako nas na jednom portalu uvjeravaju da je Kolinda predsjednica Hrvatske opasna po Hrvate. Sprema ih za Treći svjetski rat. Možete misliti, vjerojatno ti koji nas upozoravaju misle da bi i ovaj put za Hrvate bilo bolje da ih rat zatekne nespremne. Tek mi je sad jasno zašto su Šimunića onako proganjali zbog onoga Za dom.

I sve eto tako u režiji svih koji nas vole.

Ili pak ovi koji sad kao nisu prijetnja, bezazleni kakvi jesu još uvijek sanjaju da će zajedno s baćuškama na crtu Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag pa i dalje… Da su Srbi militantan narod i da se nisu odrekli svojih imperijalnih težnji dokaza koliko hoćeš, od visoke kulture do folklora.

Ko to kaže ko to laže Srbija je mala?

Nije mala, nije mala triput ratovala.

I opet će, i opet će – ako bude sreće…

A novi svjetski samo što nije. Ili nas njime draže. Jesi li za Ameriku ili za Rusiju?

Kako biti za Rusiju kad joj je košulja (Srbija) uvijek bliža od kaputa (Hrvata, pa ma koliko bili slavenska braća). O Englezima kraljevskim obiteljima i zajedničkom grijehu (s Titinim komunistima) protiv Hrvata da i ne govorim. Ali pater Tolj (i Večernji propagandisti i isti) o tome ništa ne znaju (i ne zna): Rusija raj na zemlji. I lijepo je imati vođu, pa makar bio vožd. Ah, taj patrijarhalni (ili koji li već) uzdah za čvrstom rukom.

Bit će mesa klat ćemo Hrvate…

Predsjednica sprema Hrvate za treći svjetski rat!!! Zbilja??? Valjda bi nas trebala ostaviti nespremne. Da su nam Britanci i Rusi htjeli pomoći – već bi nam davno bilo bolje – ali dok nama daju obećanja drugima daju sve što im je za opstanka potrebno (od ulaganja do strateških partnerskih odnosa na svim područjima), a obećavaju i više.

Amerikanci kad su Hrvati BiH u pitanju, iako smo neupitno bili i ostali na njihovoj strani, kaznili su nas 94. (zaledili Matu i naša očekivanja). 2000. su uništili i zadnji pokušaj očuvanja ravnopravnosti i sad se čude što nas od njihova prijateljstva boli glava i iznova od njega strahujemo. A mi i dalje za Zapad koji nas uporno uništava na našu i svoju štetu. I to ti je sudbina. Pa šta onda imaš protiv Rusa? Ništa. Baš mi je bio drag Kuznjecov, jedan od rijetkih stranih diplomata na ovom prostoru koji je razumio i Hrvate. Volim i Dostojevskoga i Jesenjina, ni ruski mi nije mrzak (učio sam ga u školi godinama). Ali… Na Istok ne možemo jer tamo više vole one koji nas žele uništiti (sad i odmah i bez odlaganja).

Stoga na Zapad. Na Zapad mi bi htjeli (makar malo zraka da nam dadnu), a oni? – Oni (mislim Zapad) uništavaju nas lagano i svakim danom nestajemo do posve izvjesnog i predvidljivoga kraja. Jesmo li za Ameriku? Valjda ipak jesmo. Zašto??? Jer se nadamo da ni američka glupost ne može vječno trajati, prije ili kasnije ona će se dozvati pameti. I spoznati tko su joj istinski prijatelji. I partneri. Nije naša snaga nešto što nas odlikuje i čime se možemo podičiti, ali ustrajnost, opredijeljenost i vjera jesu.

Još (u ljeto devedeset treće) pokojni predsjednik Mate Boban na jednoj tiskovnoj konferenciji u Međugorju (kada nije htio odgovoriti na moje novinarsko pitanje odgovarajući da ne odgovori), pa je nakon što mi se po završetku tiskovne (i pored moje drskosti da mu na koncu konferencije ponovno postavim isto pitanje iznova odgovarajući da ne odgovori), neformalno obratio, meni zločestom (jer mi je poznavao brata i znao da nisam zlonamjeran, a imam i svjedoke), i rekao: Nisu Hrvati nikada izgubili u povijesti jer su bili loši ratnici. Gubili smo jer smo bili na pogrešnoj strani. Mi smo se odlučili za Ameriku…

A ja Mati virujem.

I unatoč svemu, ako je nužno donijeti odluku, uvijek i unatoč svemu ipak za Zapad. Sjetimo se kao što je neki dan rekao general Glasnović Berlina i njegove podjele na Istok i Zapad i Berlinskoga zida i rovova koji su se ispod njega kopali i s koje na koju stranu ljudi su bježali. Možda je u Rusiji dobro (možda tako i ostane, možda bude i bolje nego je sada), ali ne bih voli doživjeti da nakon nekog vremena kao u onom vicu svi skupa budemo govorili: Vako nam i triba.

Hrvatski Narodni Sabor (iznenada se probudio) i  traži odlazak stranih sudaca iz Ustavnog suda BiH. Davno je to trebalo tražiti… Najbolje bi bilo pitati bivšeg ustavnog suca (vrsnog pravnika, doktora prava, Zvonka Miljka i njegova izdvojena mišljenja). Ali trenutak u kojem se to traži je totalno promašen (odluka tih sudaca o danu, čega?). A u politici je povod i moment nekog traženja itekako važan. Ovako je poruka da smo sluge neke druge politike (a mi to, naravno, nismo). tropolje.info

Continue Reading