Prikaz knjige: Hrvatska demokratska zajednica – Od osnivanja do Prvoga Općeg sabora – Od veljaÄe 1989. do 25. veljaÄe 1990. – Dokumenti, priredila Ankica TuÄ‘man, Glasnik d.o.o, Zagreb, 2015.
Od sloma nacionalnoga pokreta Hrvatskoga proljeća potkraj 1971. godine, koji je pokuÅ¡ao u tadaÅ¡njim okolnostima demokratizirati hrvatsko druÅ¡tvo, a Hrvatskoj omogućiti minimalnu samostalnost unutar Brozove Jugoslavije, trebalo je proteći gotovo dvadesetak godina da stasa novi naraÅ¡taj hrvatskih domoljuba, a oni će pod vodstvom dr. Franje TuÄ‘mana prepoznati prijelomne meÄ‘unarodne silnice Å¡to su vodile uruÅ¡avanju svjetskoga komunistiÄkog poretka, koji je u svojim pandžama držao zarobljenu polovicu ÄovjeÄanstva.
Tom carstvu zla i nezapamćenim masovnim progonima svake pojedinaÄne ljudske i nacionalne slobode, a zapravo perfidnoj industriji smrti, Äije su masovne žrtve u viÅ¡enacionalnim državnim tvorevinama uglavnom bili mali narodi, poput hrvatskoga naroda u bivÅ¡oj SFRJ, približavao se smrtni hropac.
Svjetski proces uruÅ¡avanja komunizma pratila je i stalna kriza jugoslavenske države, koju su na okupu, uz komunistiÄku partiju, nasiljem održavali jugoslavenska vojska (JNA) i represivni policijski aparat s visokoustrojenim skupinama ubojica t. zv. Službe državne sigurnosti (Udba), Äije su krvave ruke posvuda dostizale politiÄke protivnike jugoslavenske države, a posebice hrvatske nacionalne borce.
Zato su umniji pojedinci pa i cijele skupine prepoznavali znakove vremena i usmjeravali svoje narode prema slobodnom demokratskom oÄitovanju vlastite volje, Å¡to je na europskom istoku potkraj osamdesetih i poÄetkom devedesetih godina stvorilo nacionalne demokratske pokrete, danas poznate pod skupnim nazivom “proljeće naroda”.
U taj vrtlog meÄ‘unarodnih zbivanja, u kojem se raÄ‘ao novi svijet, svojim nacionalnim pokretom, odnosno novoosnovanom politiÄkom strankom – Hrvatskom demokratskom zajednicom, dr. Franjo TuÄ‘man je ukljuÄio hrvatski narod, Å¡to je nakon muÄne i viÅ¡egodiÅ¡nje borbe rezultiralo stvaranjem neovisne hrvatske države te njezinim meÄ‘unarodnim priznanjem.
Sredinom devedesetih godina Hrvatska je vojska sjajnim vojnim pobjedama potisnula velikosrpskoga agresora sa zaposjednutih hrvatskih državnih podruÄja, Å¡to je i u susjednoj Bosni i Hercegovini stvorilo preduvjete za potpisivanje meÄ‘unarodnoga mirovnog sporazuma, koji je u svom prvotnom obliku, uz muslimansko-hrvatsko savezniÅ¡tvo, jamÄio i svojevrsnu samostojnost hrvatskoga naroda u toj zemlji.
Knjiga gospoÄ‘e Ankice TuÄ‘man nizom objelodanjene izvorne graÄ‘e dokumentira raÄ‘anje hrvatskoga nacionalnoga i demokratskog pokreta u tim presudnim i odluÄujućim danima, kad je dr. TuÄ‘man oblikovao formu i temelje za obnovu hrvatske državne samostalnosti.
U knjizi je objavljeno 40-ak dokumenta iz razdoblja od 2. veljaÄe 1989. do 25. veljaÄe 1990. Tako je objavljen prvi Nacrt prijedloga za pokretanje Hrvatskoga demokratskog zbora, Prijedlog za pokretanje Hrvatske demokratske zajednice, Poziv voditelja tribine DruÅ¡tva književnika Hrvatske Stjepana ÄŒuića na tribinu o potrebi pokretanja HDZ-a i neovisnoga Äasopisa za kulturu i druÅ¡tvena pitanja, Zapisnik prvoga sastanka Inicijativnoga odbora HDZ-a, Dopis RepubliÄke konferencije SSRNH, dokumenti OsnivaÄke skupÅ¡tine HDZ-a, prvo ustrojstvo SrediÅ¡njice HDZ-a, dokumenti o registraciji HDZ-a, dokumenti o razilaženju s VeseliÄinom skupinom, dokumenti o djelatnosti HDZ-a od OsnivaÄke skupÅ¡tine do Prve sjednice SrediÅ¡njega odbora, zapisnik s Prve sjednice SrediÅ¡njega odbora, dokumenti oko HDZ-ova zahtjeva za povratkom spomenika bana JelaÄića na srediÅ¡nji zagrebaÄki trg, Prosvjed protiv policijske presije, Proglas graÄ‘anima i Saboru SR Hrvatske i cijelom hrvatskom narodu, niz dokumenta s 1. općeg sabora HDZ-a, meÄ‘u kojima su i Programske zasade i ciljevi HDZ-a, Å¡to ih je u svom izlaganju izrekao dr. Franjo TuÄ‘man.
Na kraju knjige objavljena je i Pristupna rijeÄ predsjednika TuÄ‘mana u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990. godine.
Od prvoga pa sve do zadnjega dokumenta jasno se može pratiti želja dr. TuÄ‘mana da se u pokret ukljuÄe svi hrvatski ljudi, kojima je, bez obzira na svjetonazorne razlike, bilo stalo do hrvatske suverenosti.
Nu kako je to i u normalnim okolnostima dugotrajan i muÄan posao, osjećajući sve snažniju velikosrpsku prijetnju Å¡to se kotrljala prema Hrvatskoj, TuÄ‘man se nakon polugodiÅ¡njega jalova pregovaranja i viÅ¡ekratnih pokuÅ¡aja pred sam kraj proljeća, 17. lipnja 1989. odluÄio na održavanje osnivaÄke skupÅ¡tine u tadaÅ¡njem Hotelu Panorama.
Kako je policija zabranila održavanje javnoga skupa u Panorami, dr. TuÄ‘man je s joÅ¡ 47 Älanova Inicijativnoga odbora osnivaÄku skupÅ¡tinu održao u prostorijama Nogometnoga kluba Borac na Jarunu.
Prihvaćanjem poslovnika OsnivaÄke skupÅ¡tine, Programske deklaracije i statuta te izborom tijela HDZ-a, uvodnim i zakljuÄnim izlaganjem Franje TuÄ‘mana te Izjavom osnivaÄke skupÅ¡tine, u kojoj se najavljuje uspostava demokratskoga sustava i viÅ¡estranaÄja te pravo hrvatskoga naroda na samoodreÄ‘enje, osnovan je HDZ, unatoÄ policijskoj zabrani i Udbinu nadzoru.
Za predsjednika HDZ-a utemeljitelji su izabrali dr. Franju Tuđmana.
Dva dana poslije osnivanja HDZ-a sastao se i Izvršni odbor, koji je stvorio odluku o osnivanju ogranaka diljem Hrvatske, ali i među hrvatskim iseljeništvom.
U rujnu je na ZagrebaÄkom velesajmu održana i 1. sjednica SrediÅ¡njega odbora na kojoj je, izmeÄ‘u ostaloga, HDZ odao priznanje hrvatskom banu Josipu JelaÄiću u borbi za oÄuvanje hrvatske državnosti, Å¡to je rezultiralo i uzdizanjem ZagrebaÄke biskupije na Äast nadbiskupije, Äime se KatoliÄka Crkva u Hrvatskoj osamostalila od ugarske crkvene prevlasti.
S te sjednice upućen je i poziv za povratkom spomenika banu JelaÄiću na njegov trg u Zagrebu.
Å utnja pak komunistiÄkoga režima u Hrvatskoj, nemoć pa i svojevrsno odobravanje MiloÅ¡evićeva velikosrpskog pohoda po krajevima bivÅ¡e SFRJ prisilila je vodstvo HDZ-a da 29. studenoga 1989. uputi “Proglas  graÄ‘anima i Saboru SRH i cijelom hrvatskom narodu”.
U tom proglasu HDZ zahtijeva neodgodivo stvaranje demokratske koalicijske vlade u Hrvatskoj te raspisivanje viÅ¡estranaÄkih izbora, a nasuprot javno izloženim planovima o stvaranju Velike Srbije u okviru ili izvan SFRJ, i to na raÄun hrvatskoga i drugih nesrpskih naroda, HDZ istiÄe zahtjev za teritorijalnom cjelinom hrvatskoga naroda u njezinim povijesnim i prirodnim granicama.
Uz ostalo, HDZ zahtjeva i da se na slobodu puste svi politiÄki zatvorenici te da se odmah obustave svi politiÄki procesi i progoni.
U izlaganju o Programskim zasadama i ciljevima HDZ-a dr. TuÄ‘man je 24. veljaÄe na Prvom Općem saboru HDZ-a istaknuo kako pobornici hegemonistiÄko-unitaristiÄkih ili jugoslavensko velikodržavnih shvaćanja vide u programskim ciljevima HDZ-a niÅ¡ta drugo do zahtjeva za obnovom ustaÅ¡ke NDH.
Pritom zaboravljaju, poruÄuje dr. TuÄ‘man, da NDH nije bila samo puka “kvislinÅ¡ka” tvorba i “faÅ¡istiÄki zloÄin”, već i izraz kako politiÄkih težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja meÄ‘unarodnih Äimbenika, koji su tada na ruÅ¡evinama versailleskoga mira krojili “Novi europski poredak”, dakle, tih težnji Hrvatske i njezinih geografskih granica.
Prema tome, smatra dr. TuÄ‘man, NDH nije predstavljala samo puki hir osovinskih sila već je bila posljedak posve odreÄ‘enih povijesnih Äimbenika.
TuÄ‘man je objasnio i postavljanje zahtjeva za teritorijalnom cjelinom hrvatskoga naroda u njegovim povijesnim i prirodnim granicama, podsjetivÅ¡i kako je taj zahtjev postavljen tek nakon poÄetka provedbe velikosrpske politike.
Da je kojim sluÄajem pravodobno zaživio iskren muslimansko-hrvatski savez bilo bi ne samo manje žrtava, nego danas ne bi postojala ni ovakva genocidna tvorevina Republika Srpska.
Uostalom BiH je, istaknuo je TuÄ‘man, po tadaÅ¡njem Ustavu bila i nacionalna država hrvatskoga naroda. Sam zahtjev je, objaÅ¡njavao je TuÄ‘man, bio izraz i nastavak glediÅ¡ta hrvatskih politiÄara proÅ¡loga i ovog stoljeća (StarÄevića, Pavlinovića, Trumbića i Radića).
Oni su govorili sa stajaliÅ¡ta geopolitiÄkoga jedinstva BiH s Hrvatskom i Zapadom, ne dvojeći o tom Å¡to bi njihov narod odluÄio na referendumu, poruÄio je predsjednik.
Uostalom TuÄ‘manove su se rijeÄi pokazale djelomiÄno ostvarivima, jer su bosanski muslimani (kasnije BoÅ¡njaci) na referendumu s Hrvatima glasovali za izlazak BiH iz velikosrpske Jugoslavije.
Savez pak stvoren 1994. pod pokroviteljstvom SAD-a u Washingtonu omogućio je, nakon hrvatskih olujnih pobjeda, preduvjete za obranu cjelovite BiH. Bar zasad!
Hrvatski narod diljem domovine, iseljeniÅ¡tva i u BiH prepoznao je u TuÄ‘manovoj politici vlastite stoljetne težnje i na prvim viÅ¡estranaÄkim demokratskim izborima darovao mu svoje povjerenje.
TuÄ‘man je, nakon ustrojavanja vlasti, 19. svibnja 1991. raspisao referendum o hrvatskoj samostalnosti, a narod se na tom referendumu plebiscitarno odluÄio za svoju samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.
Sukladno tome, Hrvatski sabor je donio 25. lipnja 1991. Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u kojoj utvrÄ‘uje da “ovim Äinom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za meÄ‘unarodno priznavanje”.
Na toj sjednici svih triju vijeća, Sabor je donio i Deklaraciju o proglaÅ¡enju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Rezultat referenduma bio je polaziÅ¡te donoÅ¡enja i Odluke o raskidu državno-pravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor prihvatio 8. listopada 1991. godine, Äime je Republika Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.
Trpimir KovaÄ tropolje.info
