Bio je najveći talent u povijesti Neretve, brat svećenik, skromnost vrlina

‘Sjećam se utakmica kad smo igrali protiv Metkovića. Sam ih je pobjeÄ‘ivao. NeviÄ‘ena energija, jurio je terenom, zabijao kad god je htio. Trener mu je govorio polako, daj sad da odigramo i koju akciju. Bio je zvijer.’

Izbornik hrvatskih rukometaša Željko Babić iznenadio je sve jučerašnjom skromnošću nakon povijesne pobjede Hrvatske nad Poljskom. Zahvalio se Isusu i Gospi na ostvarenju i ponizno poručio da mu je žao što nije dovoljno vjerovao.

Iskreno, mnogi pa i mi smo se bojali da bi mogao likovati nakon uspjeha, što smo često viđali od različitih hrvatskih izbornika, pogotovo jer je nakon utakmice s Makedonijom Babić davao kratke i činilo se ljute izjave zbog čega je kritiziran, ali Babić nas je sada totalno razoružao i pobrao velike simpatije.

Tko je zapravo Željko Babić?

Sigurno su se mnogi navijači upitali ovo pitanje prošle godine kada je Babić izabran za nasljednika Slavke Goluže. Šira javnost malo zna o njemu, tek da je trener bjeloruskog Meškova koji igra u Ligi prvaka i SEHA ligi.

Manje poznato je da je Babić iz Opuzena, još točnije iz njegovog naselja Vlaka, gradića 10 km udaljenog od Metkovića, a mi smo uspjeli doći do jednog od njegovih suigrača iz mladih dana kada je igrao rukomet u lokalnom PIK Opuzenu. Babić je počeo igrati rukomet sa 10 godina, na poziciji desnog krila, a ubrzo je pokazao da nije običan igrač…

“Sjećam se utakmica kad smo igrali protiv Metkovića. Sam ih je pobjeđivao. Neviđena energija, jurio je terenom, zabijao kad god je htio. Trener mu je govorio polako, daj sad da odigramo i koju akciju. Bio je zvijer. Po meni najveći talent u povijesti Neretve. Nikša Kaleb i mislim da je bio i Slavko Goluža u momčadi Metkovića, on je za njih tada izgledao s druge planete. Zapravo za sve nas”, prisjeća se naš sugovornik.

Veliki talent nije mogao proći nezapaženo, pa je sa 17 godina završio u Zagrebu gdje je iako zamjena iskusnom Ivici Obrvanu u Tuzli donio trofej Kupa Jugoslavije, nakon što je bio ključni igrač u pobjedi protiv Crvene zvezde.

Upravo su dobre igre starijeg Obrvana bile uzrok da se Babić vrati u Metković kako bi više igrao, no vrhunskoj karijeri ispriječile su se ozljede. Čak je tri puta operirao koljeno, između ostalog i prednje križne ligamente. Babić je bio u konkurenciji i da 1996. ode naOlimpijske igre u Atlantu, ali je uz Irfana Smajlagića priliku dobio Karlovčanin Vladimir Šujster.

Nakon Metkovića Babić je kruh otišao zarađivati u Italiju u Prato gdje se prvi put susreo s Linom Červarom, tadašnjim talijanskim izbornikom, koji mu je postao veliki trenerski uzor. Toliki da je jednom u emotivnom govoru kroz suze izjavio da “kad jednog dana Lino ode, shvatit ćemo koliko je veliko njegovo djelo”.

Prodavao automobile prije trenerske karijere

Igračku karijeru završio je 2004. u rodnom Metkoviću, i to baš kod sada trenera Obrvana. Nakon toga nije se dao odmah u trenere. Dapače, čak je radio kao prodavač automobila u Citroenovom autosalonu, no ljubav prema rukometu ipak ga je povukla u trenerske vode.

Prvo je vodio seniore Metkovića, zatim slovensko Krško, a onda je 2009. godine uslijedio poziv Line Červara da radi u stožeru reprezentacije. Paralelno je preuzeo mladu momčad Splita kao jedan od uvjeta da radi u reprezentaciji. Nakon odlaska Červara i Slavko Goluža ga je uzeo u svoj stožer, gdje mu je bio prvi suradnik, a s Hrvatskom je osvojio tri bronce, na EP u Srbiji 2012., iste godine na Olimpijadi u Londonu, te 2013. na SP u Španjolskoj.

Nakon toga dvojac je surađivao i u RK Zagreb, da bi Babić konačno napravio iskorak preuzevši trenersko mjesto bjeloruskog Meškova.

Brat svećenik, supruga rukometašica

Za razliku od svojih prethodnika Goluže i Červara koji su šetali uz aut-liniju obučeni u trenirke, Babić je često obučen u elegantno odijelo i kravatu pa su ga neki prozvali i “rukometnim Guardiolom“. Sam je na to kazao kako je odijelo kao ideju dobio od trenera iz NBA lige, čime želi podignuti dignitet i rukometu i sportu, kao i trenerima.

Što se tiče obitelji, žena mu je bivša rukometašica Katarina Vukoja, s kojom ima troje djece, a nakon jučerašnjih izjava očito je i kako je Babić vjernik. Inače, brat mu je svećenik u jednom mjestu na Hvaru, a jednom prilikom Babić je istrčao i maraton doMeđugorja.

Naš sugovornik pamti ga po velikoj skromnosti, koju je kaže iskazao i jučer u izjavi nakon neviđene pobjede nad Poljskom.

“Ako ste primijetili, Željko je skroman i u pobjedi i u porazu. Kad smo izgubili od Norveške ili Francuske ili kad smo pobijedili Island, a sad i Poljsku, ne vidite nekeoscilacije. On je takav. Da, sretan je jer smo pobijedili, ali nije pao u neku euforiju, ima taj neki svoj nivo. Sigurno da mu i vjera u tom pomaže. Uvijek se isto ponaša,skromno…”.

Mi se samo možemo nadati da će nas ta skromnost odvesti do povijesnog prvog zlata na rukometnom EURU.