Muškarci i žene sjede u tihim i tapaciranim sobama u UN-u i EU i smatraju da imaju moć i pravo reći muškarcima i ženama širom svijeta kako trebaju živjeti svoje živote.
To vidite u izjavama članova nadzornih tijela (monitoring bodies) za praćenje sporazuma. To vidite u nametanjima “posebnih izvjestitelja” koji lutaju okolo po zemljama, praveći zabilješke za sljedeće direktive. To vidite u pretpostavljenim „soft law“ sporazumima i neobvezujućim rezolucijama za koje ti ljudi kažu da čine međunarodno pravo. To posebno vidite u Europskoj komisiji i njihovim prijetnjama demokratski izabranim čelnicima koji su možda odlutali od EU naloga.
To što vidimo je Carstvo, nastojanje privesti svijet pod jedan politički režim. Carstvo je staro gotovo kao i povijest čovječanstva. Zajedničko za sve vođe je da misle da oni mogu donijeti mir i prosperitet svijetu jedino ako bi svi činili samo ono što oni kažu. Faraoni su tako mislili, baš kao i babilonski kraljevi, također i Rimljani, a tako i Katolička crkva kroz Sveto Rimsko Carstvo.
U svojoj knjizi “Vrlina nacionalizma” koja će uskoro biti objavljena, a koja je već zapljusnula intelektualne političke krugove, znanstvenik Yoram Hazony sklapa slučaj protiv carstva a za nacionalnu državu, zapravo, za nacionalizam.
Nacionalizam je zastrašujuća riječ za mnoge. Vidimo nacionalističke porive Mađarske i Poljske u otporu prema EU, a vidimo i da ih nazivaju fašistima pa i još gore. Spomenite nacionalizam i čak i neki konzervativci postaju uznemireni. Predstavljajući njegovu knjigu, Jonah Goldberg iz National Review i American Enterprise Instituta nije mogao ne spomenuti utisak da je Hitler bio nacionalist. Hazony objašnjava da Hitler, ako se ispravno razumije, nije bio nacionalist nego imperijalist. Uostalom, on je nastojao stvoriti globalni tisućljetni Reich. Kao i svi imperijalisti, i nacionalsocijalistički vođa istinski je vjerovao da bi svijet najbolje ostvario mir i prosperitet pod jednim političkim entitetom, njegovim.
U Wall Street Journalu, Hazony tvrdi da su nacionalizam zagovarali i konzervativci i liberali, uključujući takve ugledne figure kao što je Woodrow Wilson, Theodore Roosevelt, Mahatma Gandhi, David Ben-Gurion, Charles de Gaulle i Margaret Thatcher. On tvrdi da je konkurencija između slobodnih i nezavisnih država dovela do najkreativnijih i najproduktivnijih razdoblja u povijesti. Ukazuje tako na drevnu Grčku i Izrael, talijanske republike iz renesanse i narode Europe oslobođene od carstva Tridesetogodišnjim ratom i Vestfalskim sporazumom.
Ali što s etno-nacionalističkim zločinima, koje smo vidjeli čak i u posljednje vrijeme? Hazony bi rekao da nacionalizam ne posjeduje značajniji udio mržnje, netrpeljivosti i okrutnosti nego što imaju carstva. To se može pokazati na primjeru zločina koje su počinili Britanci i Francuzi u Africi. I na još mnogo primjera. No, s druge strane, postoji puno veća prilika za mir, prosperitet i sreću kad ljudi slobodno donose vlastite odluke ili barem kad se odluke donose blizu mjesta gdje žive ljudi na koje se odnose te odluke, umjesto da im se iste nameću iz udaljenog imperijalnog središta.
U UN-u, carstvo napreduje pod imenom globalnog upravljanja a pozivanje na nacionalni suverenitet predstavlja kôd za zlouporabu ljudskih prava. Ali, nacionalizam se događa na različitim mjestima: u Velikoj Britaniji, Poljskoj, Austriji, Mađarskoj, Japanu, Indiji i SAD-u. Vrijeme je da ljudi nauče što nacionalizam zapravo znači, a najbolji početak za to je Yoram Hazonyjeva knjiga „Vrlina nacionalizma“ (Basic Books) koja se počinje prodavati 4. rujna.