Ona je najbolja gimnastičarka, a možda i sportašica svih vremena!

Rumunjka Nadia Comaneci promijenila je sportski svijet kada je s tek 14 godina osvojila tri zlatne olimpijske medalje i jednu srebrnu na Igrama 1976. u kanadskom Montrealu. ‘Desetke’ Nadije Comaneci obiÅ¡le su zemaljsku kuglu – postala je ljubimica cijelog svijeta, a kako je dolazila iz Rumunjske, tadaÅ¡nje komunističke zabiti pod vodstvom neugodnog, grubog i samozaljubljenog diktatora Nikolaea Causescua, to je zanimanje za nju bilo joÅ¡ i veće .

Prekrasna je sportska priča, pa i životna, o rumunjskoj gimnastičarki Nadiji Comaneci! Ona je zaista u najužoj konkurenciji za najbolju sportašicu svijeta svih vremena. Ona je zaista velika, najveća, a zacijelo i najomiljenija sportašica olimpijskog pokreta!

Zaista, Rumunjka Nadia Comaneci promijenila je sportski svijet kada je s tek 14 godina osvojila tri zlatne olimpijske medalje i jednu srebrnu na Igrama 1976. u kanadskom Montrealu. Prva je u svijetu koja je u jednoj gimnastičkoj vježbi ikada dobila najvišu ocjenu – 10. “Desetke” Nadije Comaneci obišle su zemaljsku kuglu – postala je ljubimica cijelog svijeta, a kako je dolazila iz Rumunjske, tadašnje komunističke zabiti pod vodstvom neugodnog, grubog i samozaljubljenog diktatora Nikolaea Causescua, to je zanimanje za nju bilo još i veće.

Nadia – legenda za života!

Kad su joj suci prvi put dodijelili maksimalnu ocjenu, na tadašnjim semaforima, zapravo golemim digitronima, nije postojala mogućnost upisivanja broja 10 s decimalama. Pa je ocjena ispisana kao – 1.0. Nadia je briznula u plač, misleći da je dobila “jedinicu”. Tek kad su joj objasnili da je napravila svjetsko čudo, na trenutak se smirila, ali je ipak otišla pitati suce koju je ocjenu dobila. Imala je samo 14 godina.

Sveukupno je na Olimpijskim igrama u Montrealu imala šest “desetki” – osvojila je zlatne medalje na gredi, višeboju i razboju, srebro u momčadskoj konkurenciji i broncu na tlu. Na Igrama u Moskvi četiri godine kasnije, već je izrasla u pravu ljepoticu i osvojila je dvije zlatne medalje, na gredi i tlu, te dvije srebrne, u momčadskom i pojedinačnom višeboju. I postala je legenda za života!

U Rumunjskoj su je svi opsjedali, tajne službe su pratile njen ljubavni život, na nju se “navukao” i sin diktatora Causescua, a kad se dogodilo ono čega su se rumunjske komunističke službe i bojale da je njen prvi i jedini trener Bela Karoly 1981. pobjegao u Sjedinjene Države, onda je Nadia stavljena pod tešku pasku. Nije smjela izaći iz zemlje – postavili su je za trenera mladih gimnastičarki koje su se natjecale u inozemstvu, a Nadia je morala ostati kod kuće da ne bi bijegom obrukala “savršeni” Causescov režim.

Kako se komunistički rumunjski režim urušavao, sve je više Rumunja spas tražilo u bijegu, pa je i Nadia Comaneci 1989. uspjela izbjeći nadzoru i pobjeći iz zemlje. Skrasila se na Floridi gdje se i udala za američkog proslavljenog gimnastičara Burta Coonera. Danas je američka i rumunjska državljanka i još uvijek svjetski sportski ponos.

O njoj su snimani filmovi, pisane knjige, no samo letimičan pogled na gimnastičke vježbe koje je izvodila govore više od svega što je kasnije o njoj napisano i snimljeno. Mi stariji se sjećamo tog ushita, pa je red da i vi mlađi vidite najbolju gimnastičarku svih vremena – slobodno potražite njene snimke s Olimpijskih igara u Montrealu i Moskvi 1976. i 1980. godine. Možemo li uopće zamisliti koliko je truda i talenta utrošeno u tih tri minute vježbe koja su suce bacala u nesvijest?!

Nadia Comaneci je počela s treningom gimnastike u šestoj godini života, u grupi poznatog trenera Bele Karolyja koji je tih godina pokrenuo gimnastičku školu. Bila je sretna okolnost da je Nadia živjela u neposrednoj blizini, te nije kao većina ostalih polaznika škole morala putovati iz drugih gradova. S devet godina je počela s prvim natjecanjima, a sa 10 je već nastupala na međunarodnim natjecanjima.

Prvi veći međunarodni uspjeh je stigao već u 13. godini života na europskoj smotri kada je pobijedila u višeboju, te svim ostalim pojedinačnim disicplinama osim na tlu, gdje je bila druga. Te 1975. godine već je bila proglašena gimnastičarkom godine. Kasnije će naslov europske prvakinje u višeboju ponoviti još dva puta postavljajući time još jedan rekord.

U svojoj 14. godini Comaneci je postala zvijezdom Igara u Montrealu 1976. godine. Vježba na dvovisinskom razboju prva je u povijesti OI-a ocijenjena najvećom ocjenom 10, a takav standard je ponovila u još 6 vježbi. Na Igrama u Moskvi četiri godine kasnije ponovno je briljirala, osvajajući zlato na gredi i tlu (na tlu je podijelila prvo mjesto s Nellie Kim), te još dva srebra: u ekipnom natjecanju, te u višeboju.

Nakon bijega u Sjedinjene Američke Države 1989., Nadia Comaneci se bavila promotivnim aktivnostima, reklamirala gimnastičke sprave i treninge, a radila je i kao fotomodel. Pet godina kasnije zaručila se s američkim gimnastičarem Bartom Connerom kojeg je upoznala još 1976., te se nekoliko godina kasnije za njega i udala. Dugo je čekala američko državljanstvo, dobila ga je 2001. godine.

U Akademiji svjetskih rekorda

U njenu čast je jedan element na dvovisinskom razboju dobio njeno ime – comaneci – koji je i danas rezerviran samo za najkvalitetnije gimnastičarke zbog težine izvedbe. Prije šest godina Nadia Comaneci je primljena u Akademiju svjetskih rekorda (World Records Academy) u Miamiju, kao rekorderka po najvećem broju najvećih ocjena ostvarenih na jednim olimpijskim igrama. Comaneci je na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976., kad je imala 14 godina, dobila sedam maksimalnih ocjena (10). Zanimljivo, prije njezina nastupa u Montrealu ni jedan gimnastičar ni gimnastičarka u povijesti OI-a nisu dobili ocjenu 10.

“Ponosna sam što će moje ime stajati u knjizi rekorda i što me ljudi nakon toliko godina nisu zaboravili”, rekla je Nadia.

Danas je sustav ocjenjivanja gimnastičara i gimnastičarki posve drukčiji. Međunarodna gimnastička federacija (FIG) je 2006. uvela novi sustav bodovanja u kojem najbolji gimnastičari ostvaruju ocjene, otprilike između 15 i 17, a savršene ocjene, poput nekadašnje desetke, više nema.

Nadia Comaneci stoga smatra da bi najviša ocjena u gimnastici, kao i nekada, trebala biti 10.

“Novi sustav ocjenjivanja zbunjuje i zbog njega je gimnastika izgubila veliki broj poklonika. Desetka je bila gimnastički zaštitni znak koji je, nažalost, danas odbačen”, i danas se žali Nadia Comaneci. tropolje.info