Uncategorized
Oka “KAKO ME RAZUMJETI”
Sila i pijuckan
moj nesić od čokolate.
Ne slušan, ali ćujen šprehu dvi divojke,..
Najboje ti se imbicat
kad si več zeca ulovila,..
Ajme, moji će učinit
tingulet od mene,
a još kad in rečen
ko mi ga je napravi,
omar će riflešjun dat
temu farabutu,
Ćapat, će me za branče…
Šmrcala je…
Skočila san i facoleton je svu pospugala, jerbo je to rukon činila.
Mogu li sist kraj vas,
pitala san,..
Samo se vi komodajte,
bit će nan drago.
Ćapala san je zaruku,
i ka da san u temu momentu vidila proživljeno.
Dite moje, ni smak svita,..
Bi će onda ako se imbicaš,
a jubavi nima.
Recite mi ča ću činit,..
Umukla san na momenat,
Onako smetena ni kapila riči koje sam joj izgovorila, a daje nisan otila.
Ostavila san to onima koji joj u ovin momentima
Zagrljajen mogu pomoć,
Njezinin roditeljima.
Pitala san je, smin tinbrat
ovo ča san doživila,..
tiće se i mene, jer sam slično proživila.
Nemojte mene stavjat,..
Samo sam se nasmijala
I zagrlila je onako mojim…
Pojubila je i u svoj njenoj, a i mojoj muci zafalila na
Lipu dalmatinsku šprehu
koja su govorila justa mladih cura.
Intrala sam je jutros,..
Isto misto, isto piće,
Grlila je bisera svoga
u njidrima jubavi
Godinu dan napuni, ti plavi anđel
Tri ure su u tren pasale, a ja presritna ča san još jedno dite dobila
Volin te dite
Oka
KAKO ME RAZUMJETI
Moje je riječi lako razumjeti
i nevjerojatno lako usvojiti.
Pa ipak, društveni svijet ih ne može
razumjeti niti usvojiti.
Moje riječi imaju svojeg pretka.
Moja djela imaju svoje standarde.
Ako ne znaš kako to ostvariti,
onda niti mene ne poznaješ,
ako ima malo onih koji me poznaju
onda ono što jesam ima vrijednost.
Stoga mudrac svoj dragocijeni žad
umata u neuglednu tkaninu.
Planine, drveće i rijeke mjenjaju svoj lik mijenama vremena i godišnjih doba, kao što se čovjek mijenja stečenim iskustvima i osjećajima.
Visok jablan koji danju podsjeća na nevjestu uvečer će izgledati poput stupa dima; ogromna stijena koja u podne nepokolebljivo stoji noću će se činiti jadnim siromahom kojemu je zemlja postelja, a nebo pokrivač; a rječica koju ujutro gledamo blistavu i slušamo je kako pjeva pjesmu Vječnosti uvečer će se pretvoriti u bujicu suza koja nariče poput majke koja je izgubila dijete, a moj život koji je do jučer bio i tvoj, kad Mjesec je bio pun i naše duše sretne, te je noći bio tužan i usamljen.