Scena
Odlazak
Rastanci su uvijek teÅ¡ki. Bolno je kada se odlazi, no treba znati i to u životu uÄiniti (kada treba i na pravi naÄin).
Za Tropolje.info piše Marko Tokić
PlaÅ¡ikracija. Milanović na poslu Jovana RaÅ¡kovića. ÄŒekamo balvane. I ustanak u Srbu. Rusi dolaze. SluÅ¡am VuÄića na Ćirilici (tako im se zove emisija), Äak i Srbi lagano stvaraju odstupnicu da se ne zamjere Zapadu (posebno Americi). A naÅ¡i jugonacisti Äekaju Crvenu armiju (makar i Putina). Izdaju Zapada na Bleiburgu, i ponovno bi na posao. Popis izdajnika? Dobra ideja! Tko se nije skrio – naći će ga Mijo.
Kako je Milanović dreknuo Mi ili Oni, otada se nekako homogenizirasmo, grupirasmo i nikako da se pluralno raslojimo (bez Å¡tete za nacionalno biće). Ne da Milanović. On grÄevito drži sve izdajnike, drekavce i mutavce i uzda se da će ga oÄuvati, ako nisu uspjeli na Äelu države, makar na Äelu Partije. A ipak, evo i njegove – ja podijelih. Izdajnici (oni koji se i sami tako sladostrasno nazivaju). Drekavci?! Mutavci???
Drekavci dreÄe – kao Å¡to Raspudić reÄe:  – Odbilo ih od sise.
Kako su nekad ti isti hrabri bili. Nikako dok dreÄe da se sjete one drÄne i snažne poruke: – Kad doÄ‘u VaÅ¡i davat će Vama!
Ako je tako Äemu dreka?! I nema lijeka.
Drekavci su kao i uvijek bezveze. Pas koji laje ne ujeda. Ujeda, ujeda, ako mu to što laje nije jedina karakteristika zato se i vraćam na samoproglašene izdajice.
Izdajnici. O stvarnima se da raspravljati i to je posao za državu, njezine institucije i službe. SamoproglaÅ¡eni izdajnici. Ne treba ih zanemariti. Ima tu neÅ¡to. Svakog onoga koji se sam stavio u registar uistinu treba sigurnosno preispitati. Otkud mu ideja da se ponosi onim Å¡to je Dante smjestio na dno dna (i u paklu). ÄŒega se pametan stidi, budala se time ponosi. Da budala ima, vjerujem – ali, toliko? ÄŒisto sumnjam. Gdje ima dima – ima i… Mnogima bih preporuÄio umjesto da se hvale izdajom naroda i države da državu napuste, a i kad odu neka se nacionalno drukÄije izjaÅ¡njavaju sebi na ponos – nama na diku! ÄŒemu biti Hrvat kad je to ionako tužno. Nije sramota, ali je iznimno teÅ¡ko. Mi koji jesmo – podnosimo, Äak se i ponosimo. Ali, kako znamo: nikada nije bilo lako (u zadnjih devet stoljeća!!!). Hej!?
Mutavci. Ima i mutavaca. Ili se prave mutavi (Å¡to je joÅ¡ gore). Evo samo jedan primjer za ilustraciju. Predsjednica donijela odluku o kojoj bi Hrvati raspravljali (ne o njezinoj kakvoći), nego kako bi joj osporili pravo na donoÅ¡enje odluke. Mora da ih je narod izabrao da budu predsjednici (ne znam Äega). Demokracija? Da!!! Rasprava (ako ima potrebe za raspravom) traje dok se odluka donose. Kad se odluka donese. IzvrÅ¡enje. To je demokracija.
Kažu LozanÄić treba ostati. ZaÅ¡to? Kad je doÅ¡lo do smjene vlasti da je profesionalac stavio bi mandat na raspolaganje i to Äim je Kolinda izabrana. On to nije uÄinio. Imao je i drugu priliku… Kada je nova vlada izabrana da je profesionalac (kao Å¡to nije) stavio bi mandat na raspolaganje. Ako je pravi, zaÅ¡to ga ne bi ponovno izabrali. A ako i ne bi – ima mjesta u sustavu (to je profesionalac). A on?! Dobro, on je svoj problem i PredsjedniÄin i Predsjednika vlade i onih kojih se niÅ¡ta ne pita (i već će se rijeÅ¡iti). Ali mutavci?! Divno Äudo, na svakom koraku. Navodno niÅ¡ta ne znaju (ili se pravi da ne znaju), ali mora biti kako im se sviÄ‘a. Oni ne znaju je li LozanÄić zgrijeÅ¡io ili nije, ali znaju da unatoÄ tomu Å¡to je Predsjednica donijela odluku – on, mora ostati!!! Tko je predsjednik države i tko želi izvrÅ¡iti državni udar? LozanÄić ima zasluge u uspostavi države (i to mu treba priznati), ali kao da se rodio u totalitarizmu pa ne zna Å¡to je demokratska korektnost. Ako nije kriv Å¡to se plaÅ¡i ponuditi ono Å¡to je demokratski normalno, mandat na raspolaganje, ako je profesionalac (ponavljam) kakav navodno jest, zaÅ¡to ga ne bi ponovno izabrali?
MeÄ‘utim da i ja ne budem potpuni mutavac mene bi osobno kod LozanÄića zanimali odgovori na neka meni zanimljiva pitanja? A ako je profesionalac kao Å¡to se tvrdi da jest, on bi trebao znati odgovor.
Tko je i zašto sramotio Hrvatsku u Milanu?
Tko je nacrtao svastiku?
Tko je ubio Klicu?
Tko je odao Raškovića?
Tko je vrÅ¡io procjenu o broju migranata? Ili, ako je bila službeno dobra, zbog Äega se zavaravala javnost?
Tko u Hrvatskoj zagovara ÄetniÄku ideologiju? I Å¡ta se poduzima u tom smislu? I ima li u tome, i kolika je, opasnost po sigurnost države?
I ima li služba svoj registar izdajnika? Ili makar štetnika?
Što je bilo s „planom obrane“  iz Ministarstva obrane? I tko je odgovoran? I kako sanirati štetu?
Naravno. Nisam ja adresa za sve (pa ni javnost), ali vjerujem da je Predsjednicu (a ona jest korisnik informacija službi) zanimao makar poneki odgovor na ova pitanja. I uvjeren sam da niste bili na razini zadatka. A ne vjerujem ni da ste baš dobro znali odgovoriti na pitanje zašto ju niste obavijestili da je prisluškujete ili ste se nadali zajedno s Milanovićem da će u tim materijalima biti elemenata za ucjenu Predsjednice?
Odstupi. To je Äasno. Izgleda da ne razumijeÅ¡ (ili se i ti praviÅ¡ mutav). Smjena je normalna stvar, a neÄasni otpust mogućnost.
Odlazi i Maminjo. NajuspjeÅ¡niji nogometni menadžer (u Hrvata, a i Å¡ire), a Hrvati mogu oprostiti mnoge stvari, jednu teÅ¡ko – uspjeh. Slijedi mu pravna bitka. Novaca ima, a na sudu teÅ¡ko gube oni koji imaju novca. U nogometnoj moÄvari, nije bio vitez (to svi znamo: u prljavoj igri nema nevinih: anÄ‘eli umiru mladi), ali je bio i veći vitez (na svoj naÄin) Äak i od mnogih koji su ga optuživali.
Å to tek reći o Miji Crnoji. Ono zbog Äega su ga razapeli onima koji su ga razapinjali nije ni za oblizak, toliko o trunu u tuÄ‘emu oku… Klem bi mogao birati druÅ¡tvo jer bi se netko trebao pokajati kako bi mu se moglo oprostiti – a ne Äujem da su se pokajali. Neka se Å¡ator drži naÄela – i neka pate kojim smeta. Do pobjede.