Kultura
Novi pad Zapadnog Rimskog Carstva
SluÄaj prvi. Zaklada njemaÄkog CDU-a, Konrad Adenauer Schtiftung (KAS), naruÄila je za svoj Äasopis od profesora Alexandra Demandta esej o sliÄnostima propasti Zapadnog Rimskog Carstva nakon velike invazije naroda u petom stoljeću (Goti, Franci, Huni, Sasi… Slaveni po obiÄaju zakasniÅ¡e) s danaÅ¡njom izbjegliÄkom krizom u Europi.
Profesor povijesti na berlinskom Freie Universitatu dr. A. Demandt specijalist je za povijest Rimskog Carstva i narudžba ga je baÅ¡ inspirirala. No, uredniÅ¡tvo mu je zahvalilo na napisanom eseju, poruÄivÅ¡i sa žaljenjem kako ga ipak neće moći objaviti jer bi u ovom trenutku to moglo pridonijeti nemiru u zemlji.
Pod naslovom “Kraj starog poretka” cijeli je sluÄaj ipak dobio svoj medijski epilog (FAZ), Å¡to u politiÄkom korektnošću “popeglanim” njemaÄkim medijima danas nije jednostavno. “Opasna” poruka prof. Demandta sadržana je u samom naslovu: Kraj starog poretka. A to danas znaÄi: kraj zapadnoeuropske demokracije.
Nakon Å¡to je poslije niza organiziranih seksualnih napada na žene u silvestrovskoj noći jedan njemaÄki pokrajinski Å¡ef policije priznao kako su od javnosti tajili razmjere kaznenih djela koja su poÄinili izbjeglice da se javnost ne bi uznemirila, dokaz o stavljanju flastera na usta i okova na slobodnu misao stigao je, eto, i iz akademske zajednice.
SluÄaj drugi: Platforma za europsko sjećanje i savjest, europska mreža institucija i nevladinih udruga koje njeguju sjećanje na europske totalitarne sustave, ovih je dana oÅ¡tro osudila nakane njemaÄkog SPD-a da kroz promjene zakona i pod maskom reformi oslabe i demontiraju Savezni ured za arhive Stasija i oslabe mandat ili Äak osujete reizbor saveznog povjerenika za te arhive Rolanda Jahna.
RijeÄ je o uredu s viÅ¡e od tisuću zaposlenih, koji je u proÅ¡lih Äetvrt stoljeća bio glavni akter njemaÄkog suoÄavanja s totalitarnom prirodom komunistiÄkog sustava u bivÅ¡em DDR-u, glavni izvor informacija o akterima tog sustava i njihovim djelima, te glavni uzor sliÄnim institucijama u bivÅ¡im komunistiÄkim zemljama (s izuzetkom Hrvatske, koja joÅ¡ nije dosegnula taj stupanj antitotalitarnog razvoja kad je o komunizmu rijeÄ).
NjemaÄki predsjednik Joachim Gauck svoj je politiÄki autoritet izgradio upravo kao Å¡ef Saveznog ureda za arhive Stasija. Platforma za europsko sjećanje i savjest oÅ¡tro se protivi nakanama SPD-a i podupire novi snažni mandat saveznog povjerenika za arhive Stasija, novinara i bivÅ¡eg politiÄkog disidenta Rolanda Jahna, poruÄujući kako u “danaÅ¡njoj Europi, u kojoj stanje demokracije postaje alarmantno, institucije koje njeguju povijesno sjećanje moraju biti ojaÄane viÅ¡e nego ikada”.
PolitiÄki manevar SPD-a, kojim bi se zaustavilo daljnje “lustriranje” njemaÄkog druÅ¡tva od komunistiÄkog totalitarnog naslijeÄ‘a, ima svoje pragmatiÄne razloge u sljedećim izborima i kalkulaciji da bi se time SPD približio glasaÄima njemaÄke neokomunistiÄke ljevice i nekom politiÄkom kombinatorikom uspio postati prva stranka buduće vladajuće koalicije.
Jednako tako je i Angela Merkel kalkulirala da će politikom neograniÄene i bezuvjetne dobrodoÅ¡lice bliskoistoÄnim i drugim izbjeglicama pokupiti politiÄke simpatije zelenih i ljevice i postati politiÄka neupitna primadona Europe. Danas, kada bivÅ¡i njemaÄki ustavni suci iznose miÅ¡ljenje kako je time propustila svoju ustavnu obvezu zaÅ¡tite njemaÄkih granica i ugrozila njemaÄku demokraciju, kancelarka nastoji “zaustaviti Reuters”.
Oba sluÄaja ukazuju koliko je ozbiljna usporedba profesora Demandta o propadanju Zapadnog Rimskog Carstva s aktualnim trenutkom Europe. Pritom valja imati na umu da Carstvo nisu sruÅ¡ili pohodi i seobe inferiornih barbara koji su nadirali izvana, nego politiÄko sljepilo, korupcija, loÅ¡a vladavina i raspad temeljnih kohezivnih vrijednosti superiornih Rimljana, koji su ga razorili iznutra. To je pouka koju europski politiÄki establishment ne želi Äuti.
A za nas s ruba danaÅ¡njeg europskog “carstva” osobito je važna i pouka da su u propadanju Zapadnog Rimskog Carstva najprije bili ugroženi njegovi rubovi: ne samo od barbara, jer su bili prvi na udaru, nego joÅ¡ viÅ¡e od Rimljana koji su im nastojali prebaciti i teret invazije i teret svojih slabosti.
Danas kada su EU i njezine demokratske vrijednosti, opet ponajviÅ¡e zbog unutarnjih slabosti, ugroženi izbjegliÄkom krizom i Putinovim velikoruskim aspiracijama, važno je vidjeti da rubovi “carstva” prepoznaju opasnost, da ukazuju na nju, prihvaćajući rizik da ih vlastitom superiornošću zaslijepljeni “rimljani” zbog toga osuÄ‘uju i preziru. Pola godine je maÄ‘arski premijer Viktor Orban bio anatemiziran i izopćen iz “rimskog” politiÄkog kruga jer je upozoravao na posljedice i opasnost od nekontroliranog i masovnog vala muslimanskih izbjeglica s Bliskog istoka i Å¡ire i postavljao žicu na granicu, barem kao simbol njezina Äuvanja i nadzora procesa.
Danas i “rimljani” vide da su se Orbanova upozorenja ostvarila, ali se ne usude to javno priznati, nego potiho vuku žicu uz granicu. ÄŒak i tamo gdje je uistinu besmislena.
Cijela postkomunistiÄka srednja i istoÄna Europa, bez obzira na to bila na vlasti politiÄka desnica ili ljevica, usprotivila se MerkeliÄinoj “rimskoj” politici otvorenih vrata, tražeći da se humanitarni aspekt izbjegliÄke krize rjeÅ¡ava drukÄije, a da se politiÄki spor rjeÅ¡ava politiÄkim sredstvima. I “rimljani” su im odmah priÅ¡ili etiketu zatucanih ksenofoba.
Danas “rimljani” strahuju od posljedica vlastite politike otvorenih vrata, boje se i govoriti o njima, jer strahuju od radikalizacije i sukoba na vlastitom tlu. Dok “rimljani” snuju i planiraju kako se suprotstaviti Putinovoj propagandnoj maÅ¡ineriji u IstoÄnoj i Srednjoj Europi, koja se oslanja na stare boljÅ¡eviÄke mreže, nova poljska neokonzervativna vlada tu je propagandu stavila pod nadzor zakonom kojim je pod vladinu kontrolu stavljena državna televizija, na Å¡to su “rimljani”, dakako, skoÄili zbog guÅ¡enja slobode medija.
No to nije osobito impresioniralo novu poljsku vladu. Istina, mjera baÅ¡ nije demokratska, no je li demokratskije da im se infiltrirana putinovska propaganda ruga s njihove televizije koju sami financiraju, kao Å¡to je to, primjerice, sluÄaj u Hrvatskoj, dok “rimljani” uzaludno planiraju kako je zaustaviti?
Osobito ohrabruje to Å¡to se rubovi “carstva” povezuju i organiziraju, da ne bi bilo prekasno kad “rimljani” progledaju. U tom je pogledu vrlo znaÄajna inicijativa Jadran – Baltik – Crno more, koju uporno promovira, Å¡iri i jaÄa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koju svesrdno podržavaju poljske vlasti, a predsjednik Duda joj je nadjenuo i novo ime ABC inicijativa.
ZnaÄajno je i Å¡to je u istom smjeru orijentirana vlada premijera OreÅ¡kovića. Bilo bi jednostavnije da ih proputinovski hrvatski mediji, predvoÄ‘eni državnom televizijom, ne tretiraju kao da je rijeÄ o okupacijskim snagama, a ne o legitimnoj i legalnoj hrvatskoj vlasti. Ali zato je važno da ovu inicijativu zduÅ¡no podržava i SAD. Jer bez njihove odluÄujuće potpore Sovjetski Savez bi joÅ¡ uvijek bio u predgraÄ‘u Nürnberga i Hamburga. A “rimljani” će shvatiti i rezultate prisvojiti naknadno.
Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija tropolje.info