Godine 1990. vrijeme je bilo zrelo za promjenu sustava politiÄkih vrjednota u Hrvatskoj. U to doba Ivici je RaÄanu i njegovu Savezu komunista Hrvatske ustrebao demokratski izborni zakon. Izradio ga je dr. Smiljko Sokol.
Kakav je bio taj zakon? Konzervativan. Trebalo je i u demokratskom viÅ¡estranaÄju saÄuvati partijsku vlast. Kako? Tako da približno 45 posto glasova biraÄkoga tijela urodi dvotrećinskom većinom zastupniÄkih mandata u Saboru. A tko može osvojiti tako puno glasova? Samo Partija. Tako su mislili u Kockici CK SKH. ZaÅ¡to? Partija je bila jedna i jedinstvena, natjecala se na mnoÅ¡tvenoj politiÄkoj pozornici, raspolagala je gotovo svim sredstvima javnoga priopćivanja, a samo je ona imala temeljito izgraÄ‘enu stranaÄku infrastrukturu.
No, goleme prednosti nisu pomogle. ZaÅ¡to? Vrijeme je bilo zrelo za promjenu sustava politiÄkih vrjednota. Stoga su blagodati Sokolova izbornog zakona pale u krilo dr. Franji TuÄ‘manu i njegovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici. A oni su milost povijesnoga trenutka uložili u izvlaÄenje Hrvatske iz komunizma i Jugoslavije.
Ovih dana dogodilo se neÅ¡to sliÄno.
Pojava Bože Petrova, prvog Äovjeka Mosta, pobuÄ‘ivala je od poÄetka stanovite sumnje. Koji je krajnji smisao okupljanja na prvi pogled vrlo razliÄitih „nezavisnih lista“ i zajedniÄki izlazak na izbore? Kako to neobiÄni Metkovac ulazi u visoku politiku bez – ideologije? Slovi kao katolik, a jednako mu je daleka HDZ-ova (katoliÄka) Domoljubna koalicija i SDP-ova (agnostiÄka) koalicija Hrvatska raste? On ne će ni s kim u koaliciju, a ustrajava na slaganju trodijelne – HDZ-ove, SDP-ove i Mostove – vlasti? PouÄava naciju o razlici izmeÄ‘u „koalicije“ i „suradnje“? Da ga Milanović nije pokuÅ¡ao prevariti, javna bi ga opomena biskupa Vlade KoÅ¡ića, veli, prije navela na „suradnju“ s Milanovićevom koalicijom Hrvatska raste nego odbila od te „suradnje“?
Sve to, a napose raskoÅ¡no predstavljanje i oÄita naklonost strogo nadziranih medija u predizbornoj kampanji navest će sumnjiÄavca na zakljuÄak da je Most možda u poÄetku bio priliÄno nesuvisla politiÄka ideja, a da ga je poslije prigrlio Zoran Milanović, nadajući se da će taj izborni projekt HDZ-u oteti, a SDP-u donijeti nekoliko zastupniÄkih mandata. Ne znam koliko je pouzdano to zakljuÄivanje, no umalo se nije dogodilo neÅ¡to mnogo gore. Petrov je iznenada, u zadnji Äas, odbio produžiti vijek trajanja Milanovićeve protuhrvatske vlasti.
Ostaje dakle pitanje kako su djelovali Sokol i Petrov. SluÄajno? PromiÅ¡ljeno? Na to pitanje mogu samo Sokol i Petrov toÄno odgovoriti. No to nema smisla. Da odgovore, tko bi im povjerovao? No, nema sumnje da bi agnostik Milanović spremno odgovorio: „SluÄajno“ (κατὰ Ï„Ïχην), a biskup KoÅ¡ić: „Po Promislu Božjem“ (κατὰ Ï€Ïόνοιαν ϑεοῦ). Å to misli moja neznatnost? To je za me previsoko. Stoga ću se suzdržati. Mogu samo poput Johna Waynea u vesternu prizvati Shakespeareov stih: Sve je dobro Å¡to se dobro svrÅ¡i.
A svrÅ¡ilo je dobro. Hrvatska je u proÅ¡li petak dobila novu Vladu. U njoj, osim njezina prvog potpredsjednika Tomislava Karamarka, nema batrjaktara hrvatske tranzicijske nomenklature. Nema ni neukih stranaÄkih pripravnika kojima je ministrovanje prvi posao u životu. A i sam Karamarko navješćuje da je krajnji Äas za domoljubno preoblikovanje hrvatskoga sustava politiÄkih vrjednota. Vidjet ćemo Å¡to će od toga biti.
Nadu najviÅ¡e ulijevaju prvi i posljednji Äovjek – predsjednik Vlade Tihomir OreÅ¡ković i ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Osobno ne znam ni jednoga ni drugoga. OreÅ¡ković me se po onomu Å¡to javno govori i kako se drži dojmio bolje nego ijedan dosadaÅ¡nji predsjednik hrvatske Vlade – kao Äovjek Ävrsta znaÄaja i osvjedoÄen domoljub. A Hasanbegović? On mi je najugodnije iznenaÄ‘enje! Sudeći po njegovu javnom djelovanju, doÅ¡ao je na mjesto ministra kulture Äovjek kakva sam zazivao: hrabar, politiÄki naobražen, spreman za razložan razgovor, za raskrinkavanje protuhrvatskih promidžbenih laži, sposoban i voljan s glediÅ¡ta starÄevićanske etike razluÄivati Å¡to je korisno, a Å¡to Å¡kodljivo za hrvatsku kulturu, te u skladu s time pravedno odluÄivati za Å¡to će država troÅ¡iti novac poreznih obveznika. ÄŒini se da sam u pravu. PotvrÄ‘uje to i sva ona cika i dreka koju su protiv Hasanbegovićeva imenovanja ministrom kulture digli kulturni nametnici okupljeni oko „antifaÅ¡izma“.
Benjamin Tolić      bpz.ba
