Regija

Ništa bez ustaša

Kako stvari stoje, u svibnju ne će biti izbori za (narodne) zastupnike u Hrvatskomu (državnom) saboru. Nego kada? Nitko to ne zna.

Možda u rujnu, možda u prosincu, možda tek dogodine. Ali kada god budu, izbori će biti redovni i uredni. Kako i dolikuje 28. članici Europske unije. Zar ne?

Odakle mi sada to? Zašto uopće naklapam o izborima ako ih ne će biti ili će se održati ne zna se kada? To izgleda blesavo, ali nije bez povoda. Još prije desetak dana jasno se i glasno „kukurikalo“ da će Zoran Milanović, ako on i njegovi uspješno prebrode izvanredne lokalne izbore u sedamnaest gradova i općina, raspisati opće izbore za zastupnike u Hrvatskomu saboru. Štoviše, posve se određeno „kokodakalo“ o mjesecu u kojem će se održati izbori. Najprije o lipnju, zatim o rujnu. Na posljetku je bio utvrđen i nadnevak – 17. svibnja! A sada, nakon prvoga kruga lokalnih izbora, čujemo da će „kukurikavci“ marljivo „odraditi“ cijeli mandat.

Što se u međuvremenu dogodilo? Možemo samo nagađati. Vjerojatno su Milanović i njegovi ortaci bili povjerovali da su predstečajne nagodbe, oprost dugova sirotinji, uklanjanje šteta od poplave u županjskoj Posavini, zauzimanje za „franačko“ bankarsko roblje među Hrvatima – osvjetlali obraz Vladi, te da će se sjaj iznenadnog milosrđa „socijalne demokracije“ nužno preliti u izborne rezultate „kukurikavaca“, a to bi onda bio pouzdan znak da je na pomolu blagoslovljen čas za nove izbore, kakav se najvjerojatnije ne će ponoviti do kraja njihova sadašnjeg mandata na državnoj razini.

No, taj je znak izostao. Zašto? Očito su Milanovićevi „manihejci“ u svom ideološkom svjetlomrcanju nešto krivo vidjeli. Lokalni izbori rijetko mogu biti pouzdan uzorak za državne izbore, jer se oni uglavnom vrte oko drugih i drukčijih probitaka. A ni spomenuto Vladino predizborno milosrđe nije samo milosrđe. Ono ima i svoju okrutnu stranu. Darove naime treba platiti, a birač, kako god neuk bio, zna da ljudi u Vladi zarađuju samo svoje plaće. Jasno mu je: Oni, ako hoće jednomu dati, moraju drugomu uzeti. Nije dobro pouzdavati se ni u biračevo poslovično kratko pamćenje. Birač rijetko posve zaboravlja, a današnje znanje, pa bilo to i nesvjesno, gotovo uvijek oslanja na jučerašnje iskustvo. Stoga se nije dogodilo ništa neočekivano. Izvanredni su lokalni izbori, s neznatnim promjenama, potvrdili dosadašnje odnošaje.

Pa što? U Hrvatskoj su i onako nakon svakih izbora svi zadovoljni, jer na svakim izborima svi pobjeđuju. A svi – tko su svi? SDP i HDZ. I, dakako, njihovi klijenti. Katkada se ipak dogode mala čuda. Ovaj put ima i nezadovoljnika! Neslavno su se ispuhala dva medijska balončića – ORaH i Živi zid. No od tih su događaja mnogo zanimljivije pripreme za parlamentarne izbore. HDZ se usredotočio na nacionalno gospodarstvo, a SDP, pod geslom „Naprijed!“, na svestrani napredak hrvatske nacije i države.

Milanoviću je tu pobjedonosnu ideju prodao premudri Amerikanac Alex Brown. Dakle, naprijed, bez ideologije! Gledajući s Brownova gledišta, Milanović je uočio da je Tomislav Karamarko najslabija meta u HDZ-u, pa je svima svojim „kukurikavcima“, ako je vjerovati Hanžekovićevu Morgenblattu, odmah poslao naputak kako pucati u metu. Evo toga šalabaktera: „OSAM ODGOVORA KARAMARKU: 1. HDZ želi devalvirati kunu i zagorčati život ljudima koji imaju kredite; 2. Karamarko ističe važnost ulaganja u energetiku – Vlada od Hrvatske stvorila energetsko čvorište Europe, HDZ-ovci o tome ništa ne znaju; 3. Karamarko ističe da su vodni potencijali neiskorišteni – investicije u vodnom gospodarstvu lani 1,5 mlrd. kuna; Karamarko prejudicira da će ocjena Europske komisije biti loša – EK također predviđa izlazak Hrvatske iz recesije; 6. Održivi rast i radna mjesta: Karamarko ističe općenite teze koje se nalaze u Vladinim mjerama za oporavak gospodarstva; 7. Karamarko kaže da je potreban razvoj logistike – informatizacijom državnih službi u 2014. uštedjelo se 42 mil. kuna; 8. Karamarko kaže da izvoz hrane mora biti veći – porasla je poljoprivredna proizvodnja, a izvoz hrane na godišnjoj je razini u 2014. porastao za 8,3 posto.“

Krasno to zvuči! I nije važno koliko su teze i antiteze istinite. Mnogo je važnije da je priča posve beskrvna, pa je birači mogu veselo vezati mačku za rep. Ali, misle u SDP-u, ako se dobro začini „ustašama“, ona mora uroditi plodom. Zato će nas do izbora bez prestanka zlostavljati „antifašistički“ intelektualci Slavoj Žižek, Vili Matula, Vesna Teršelič, Urša Raukar i drugi vitezovi i vitezice Crvene Zvjezdice. Vodu im muti samo Slavko Goldstein, koji tvrdi da u Hrvatskoj nema ustaštva.

 

Benjamin Tolić

Exit mobile version