Ono što smo učinili jučer,
dovede nas do danas..
Ali što god da učinimo,
danas nikada neće postati jučer..
Zato pazimo što radimo danas, da se ne bi kajali sutra..
Život je lijep sam po sebi, nemojmo ga učiniti ružnim..
Volimo se, grlimo se, družimo, pjevajmo, plešimo,
jer na ovoj planeti samo smo putnici..
Nekad putu dođe kraj..
Samo hodaš..
Više nije bitno gdje ćeš završiti..
Ako pored sebe nemaš saputnika,
tada ne misliš o svojim koracima već
o onome što je na tvom srcu..
Srce uvijek nađe put..
Pusti..
Oslobodi njegove korake,
prepusti se svom srcu..
Odvest će te do utočišta,
do mjesta na kojem ćeš skupiti hrabrost
i odakle ćeš opet krenuti dalje..
Zato što put zapravo nema kraj..
Čak i kad pomisliš da više nemaš kud,
put je uvijek tu..
Čeka te..
Tebe i korake koje ćeš načiniti..
Kad pomisliš da je to posljednji korak,
čeka te prvi korak koji ćeš
načiniti ka svojoj istini, svome cilju..
Voljet ću onog dana kada me muškarac
osvoji svojom inteligencijom, kulturom, autoritetom, i koji će ujedno znati da me čita dušom,
ne riječima sa usana, već onako između redova..
I tako, zavoljela sam, volim i voljet ću tog muškarca, jer ipak došao je taj dan..
Došao mi je u život takav muškarac i ne žalim što nas daljina dijeli, jer povezaniji i bliskiji smo od onih koji su zajedno svakodnevno..
Duše su nam se spojile i zauvijek vezale jedna uz drugu, a to nije mala stvar, to je prava ekspanzija emocija i energije..
Najdraži moj, volim te više nego jučer