Samo ti glumi “odrasli” svijete
kako snijeg te ne sjeti da si bio dijete..
I kako te nešto u srcu ne stisne
dok gledaš u pahulje biserne, čiste..
Meni se sjećanja prekrasna bude,
na zime oštre i voljene ljude..
Na maleno selo, na kraju svijeta
i sanjke i Snješka i mlada ljeta..
I gledam kroz prozor, a srce mi sniva..
I znam da sam zbog svojih snova i te kako živa..
I ono dijete, i dječje želje
zbog pahulje jedne, predivne bijele..
Samo ti žuri tužni svijete..
Al’ bolje mi je biti veliko dijete
nego čovjek mali, bez djeteta u duši
sretno čak i kada svijet se ruši..
Niklolina (Nina) Šoštarič