‘Nije bitno hoda li čovjek, nego kako se osjeća’

Zlatko Lemut iz Novog Grada kod Odžaka mladić je koji svojim primjerom zorno pokazuje kako čovjek snagom volje pomiče granice vlastitih mogućnosti, piše Večernji list BiH. Živi punim plućima Njegova životna priča nikoga ne može ostaviti ravnodušnim jer, unatoč fizičkim poteškoćama i tome što je prikovan za invalidska kolica, pokazuje kako se život živi punim plućima sa svim izazovima koje nosi, radnim aktivnostima i u obiteljskom okruženju. Zlatko je do svoje sedamnaeste godine živio uobičajeni život svojih vršnjaka, školovao se, bio željan sportskih uspjeha, sve dok mu se nije dogodila nesreća kao 17-godišnjaku na kupanju u rijeci Bosni. – Nije bitno hoda li čovjek ili ne, nego kako se osjeća i živi. Nesreća mi je na jednoj strani zatvorila vrata, a, opet, na drugoj otvorila druga i brojne mogućnosti kojih mnogi najčešće nisu ni svjesni dok im se, kao meni, ne dogodi neka drastična promjena u životu. Nova životna situacija u kojoj se nađete možda na trenutak izgleda tragično, ali ne treba se predati, već naći motivaciju i boriti u novonastalim okolnostima – kaže nam Zlatko dok oko njega razdragano trčkaraju njegovi najveći prijatelji – labradori. – Kad završite u kolicima, osobito u Bosni i Hercegovini, nije lako, zato svim snagama treba tražiti izlaze. Moja odluka bila je najprije sebe motivirati. Motivirao sam se zahvaljujući jednom mladiću kojeg sam vidio na TV-u. Imao je sličnu nesreću, a labrador mu je spasio život i ponovno ga izvukao iz kreveta. Želio sam isto te sam to i postigao. Počeo sam raditi sa psima, prije svega, labradorima. Obučavao sam ih, a na drugoj strani, oni su mi uzvraćali puno više. Ne moram se zbog svake sitnice sageti, ako želim naložiti vatru, donosu mi drva, ako ležim i trebaju mi tenisice, poslat ću ih po njih, ili, ako mi padne daljinski, donosu ga, kao i bezbroj drugih sitnica koje meni život znače – priča nam Zlatko. Lemut je postao jedinstveni majstor za obuku i dresuru pasa. Nisu izostala ni brojna priznanja te pehari s izložbi. Tada je počeo udomljavati i napuštene pse. U proteklih 13 godina oko 900 pasa prošlo je kroz Zlatkove ruke. Pozitivna energija Njegova pozitivna energija kojom je nadvladao i vlastiti hendikep, privukla je i njegovu suprugu. – Mene je privukla Zlatkova iskrenost, način na koji razgovara s ljudima, njegova ljubav prema psima, zapravo, njegova ljubav prema svemu što radi. Zlatko sve što radi, radi s odgovornošću i puno ljubavi. Kod njega nema sredine, ili voli ili ne voli – kaže Zlatkova supruga Mirela.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.ba/vijesti/nije-bitno-hoda-li-covjek-nego-kako-se-osjeca-1241784 – www.vecernji.ba