Nevjerojatni zakon šutnje o Titovoj dozvoli za genocid

Snimljen je novi dokumentarni film američkog redatelja i producenta Nikole Kneza “Blajburg: Titova dozvola za genocid”. Riječ je o filmu koji prikazuje jedinstvena svjedočanstva engleskih oficira, pripadnika 8. britanske armije koji su bili stacionirani na Bleiburgu, partizana pokajnika i ubojica, preživjelih hrvatskih civila s Bleiburškog polja te povjesničara, i istraživača počinjenih zločina.

Uz pomoć povijesnih dokumenata te novootkrivenih masovnih grobnica ovaj film Nikole Kneza jasno opisuje kršenje međunarodnog prava koje je dovelo do Bleiburške tragedije odnosno holokausta hrvatskog naroda. Tim povodom razgovarali smo s redateljem i producentom ovog filma, Nikolom Knezom.

-Očekivao sam otvorene puteve i želju svih aktera za iznošenjem istine. No “zakon šutnje” sa ljevog i desnog političkog spektra odnosno njenih predstavnika ostavio je  čudnu spoznaju da vladajučim strukturama u Hrvatskoj nije stalo do iznošenja istine, do brige o stradalnicima svoga vlastitog naroda, do raščišćavanja povijesnih nemilih događaja. Njihova nebriga, šutnja i pokušaj skrivanja tog strašnog zločina nad Hrvatskim civilima i vojnicima govori da smo još uvijek pod nadzorom mentalnog komunizma – istaknuo je redatelj Nikola Knez u izjavi za hrsvijet.net

Original ovog filma “Bleiburg: Tito s License for Genocide” napravljen je za američku odnosno svjetsku publiku sa ciljem da konačno na pravi način informira i prikaže stvarno stanje stvari nakon drugog svjetskog rata u novoosnovanoj masonskoj jugoslaviji. Štoviše, film povezuje događaje od 1941 sa 1991 godinom.

-Želio sam prikazati jasnu i neprekinutu liniju zločina kroz cijelo vrijeme postojanja jugoslavije po kojoj je vidljivo da je ta umjetna tvorevina započela svoje postojanja kao teroristička organizacija, živjela kao tamnica Hrvatskog naroda u kojoj je likvidirano preko 1.2 miliona ljudi (službeni engleski i američki podaci), kroz čije logore, torture i ispitivanja je prošlo preko 3 miliona ljudi te završila postojanje sa masovnim ubijanjem civila na Ovčari, rušenjem jednog cijelog grada Vukovara  te genocidom u Srebrenici tu je vidljiv jasan i neprekinut trag nevine ljudske krvi, proliven od strane jugoslavensko srbskih zločinaca pod kapom Socijalističke Internacionale čiji je pobočnik Josip Broz Tito, prema službenim engleskim i amaričkim podacima, zauzeo 10 mjesto na svjetskoj listi ubojica svih vremena – opisuje Knez.

Film je premijerno prikazan u Ženevi, na 32nd International Academic Conference of the Institute for Social and Economic Sciences i pobudio mnogo zanimanja i čuđenja. Nakon toga autor je bio pozvan od strane Fulbright Association gdje je na 40toj godišnjici postojanja te organizacije u Washingtonu DC, USA, prezentirao problematiku prisilne repatrijacije Hrvata kroz dva uradka.

-U komunikaciji sam s članovima Odbora za politička pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koji je izradio Rezoluciju 1481, osuđujući zločine totalitarnih režima. Iako rezolucija nije postigla dvotrećinsku većinu potrebnu za usvajanje od strane cijele Skupštine 2006. godine, nadam se da će moj filmski projekt pomoći u promicanju njegove ponovne uspostave te time i osnažiti platformu za konačnu osudu komunističkih zločina i zločinaca, posebice na Hrvatskoj sceni – izjavio je Knez.

Film je podijeljen većini akademskih institucija u Americi te članovima američkog kongresa.  Premijera filma u SAD-u zakazana je za 2018 i održat če se na američkom nosaču aviona iz WWII rata “USS Lexington” s predstavnicima javnih dužnosnika, uglednih američkih odvjetnika i stručnjaka u zajednici.

-Drago mi je da ovaj film postaje sastavni dio akademske pedagogije u americi kao i potencijalno moćni diplomatski alat koji će ispravno intepretirati dio povijestne istine o stradanju Hrvatskog naroda. Gledam perspektivno prema mogućnosti prikazivanja filma našoj publici u Hrvatskoj iako prvi kontakti ne odišu optimizmom – istaknuo je Knez

Događaji koji se obrađuju u ovom filmu upućuju na to da kriza savjesti povezana s masovnim genocidom nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini, koja se rijetko raspravlja ili spominje u literaturi, i dalje pridonosi političkoj, ekonomskoj i moralnoj nestabilnosti i nesigurnosti u spomenutim zemljama.

-Želja mi je dati glas hrvatskom narodu koji je bio žrtva zločina totalitarnog komunističkog režima, tražiti formalno priznanje vlade za počinjene zločine bivše jugoslavije, upotrijebiti svjedočenje žrtava i nedavno otkrivenu potvrdu zločina kako bi se podigla javna svijest o potrebi okončanja državne korupcije, suzbijanja dokaza i stalnog oponašanja mitova da nije počinjen nikakav zločin, dovođenje počinitelja na sud, potaknuti inicijative javne politike koje se usredotočuju na demokratsku izgradnju nacije, transparentnost i prijenos moći daleko od starih elita u pokušaju da se nastavljaju nedemokratske prakse koje i dalje pogađaju našu Hrvatsku državu – rekao je Knez.

Osvrnuo se i na kontekst događaja o kojima film govori.

-1945 godine, samo nekoliko dana nakon završetka 2 svjetskog rata, Tito i njegovi partizani započeli su masovnim likvidacijama muškaraca, žena i djece te svih onih koje su smatrali neprijateljima njihovog režima. Prema zapisima britanskog Ministarstva vanjskih poslova, 200.000 hrvatskih i slovenskih vojnika i vojnih osoba, kao i 500.000 civila koji su na kraju Drugog svjetskog rata tražili azil, došli su do Bleiburga očekujući da će se Britanci pridržavati načela Ženevskih konvencija i pružiti im utočište odnosno omogučiti slobodan prolaz do sigurnih američkih zona u Italiji.  Analizom povijesnih dokumenata, nedavno objavljenim dokazima masovnih grobnica, intervjuima s preživjelima, počiniteljima koji su priznali zločine, britanskim časnicima, znanstvenicima i službenicima vojne obavještajne službe, pratimo prisilnu repatrijaciju u Jugoslaviju od čak 700.000 hrvatskih civila – rekao je Knez.

Nije propustio niti podsjetiti na prijevaru koja se dogodila tijekom izručenja ratnih zarobljenika.

-Umjesto da ih propuste prema Italiji, Englezi su natovarili ljude u vlakove i kamione te ih na prijevaru poslali nazad u komunističku Jugoslaviju, direktno u ruke Titovim ubojicama. Ostale su prisilili na marševe smrti koji su se protezali kroz cijelu Jugoslaviju. Podaci upućuju na to da su kršenja Ženevskih konvencija dovele do smrti mnogih pojedinaca od strane jugoslavenskih partizana. Nitko za te zločine do 2018 godine još nije odgovarao pred sudom.Većina tih ljudi bila je mučena, ponižavana i ubijana u velikim masama. Ovaj film razmatra zlodjela u kontekstu međunarodnog zakona o ljudskim pravima, raspravlja o zločinima protiv čovječnosti te zaštiti izbjeglica, tražitelja azila i ratnih zarobljenika. Otkrivanje dugo skrivene istine i provođenje međunarodnog zakona radi zaštite od budućih zločina, osuda zločinaca i komunističkog režima jugoslavije jesu koraci u smjeru društvene pomirbe i renesanse Hrvatskog društva – upozorava Knez.

Film možete nabaviti na stranicama Hrvatskog Filmskog Instituta, www.hfi.mobi

D. Šimić