U grlu me nešto steže
A iz oka suza krene
Kad dođem do rodne kuće
I zidine vidim njene.
Ispod svakog kamena
Uspomena viri
Srce kuca sve jače
Neće da se smiri
Vrijeme brzo prolazi
Kamenje se ruši
Samo lijepe uspomene
Ostaju u duši
Odnio me vjetar davno
Iz zidine ove
Ostao je korijen
I često me zove
Kada dođem ovdje
Udovoljim duši
 suze oči isperu
Što se kuća ruši
U svakome kutku
Tu se ljubav skriva
Dolazit ću ovdje
Sve dok budem živa
Uspomene žive
Na te dane sreće
Nit godine niti vrijeme
To mi uzet neće
Odavno je prazna
Sad nema ni krova
A meni je najdraža
Moja mala kućica iz snova.