Prolazim ispred kucice stare ,
koja je slamom pokrivena.
Zastadoh da je pogledam bolje,
privukla me ljepota njena.
Na kuci prozorcic mali ,
od dima je postao sivi.
Vidi se da ga niko ne brise,
i da se odavno ovdje ne zivi.
Ispod oraha tronozac stari,
slucajno il,namjerno on tu osta.
Uspjesno se sa godinama bori,
jos izdrzi tezinu slucajnog gosta.
Cuje se veseli cvrkut ptica,
ljepota koja dusu odmara.
A stara vrata cuvaju tajne,
sjecaju na dobra vremena stara.
I ako se nekad zivjelo tesko,
od motike i od truda svoga.
Bilo je puno price,veselja
postivalo starijeg i bojalo Boga.
Ja nikada prezaliti necu
i ta mi istina do bola smeta.
Sto bas moja generacija prode
put od ognjista do interneta.
