Magazin
NereÄeno
Ovih dana neÅ¡to mi se i ne da pisati. Želim odmoriti. I od politike. Ali… Politika je toliko umoÄena u život da se ponekad Äini da nema izlaza iz te zarobljenosti. A onda ipak stigne ljeto i politiÄari donekle zaborave na vlastitu obvezu zabavljanja graÄ‘anstva, ispriÄavam se, puÄanstva ili kako se to nekad govorilo: Å¡irokih narodnih masa.
Za Tomislavcity tropolje.info piše Marko Tokić
I tako dok se pomalo pokuÅ¡avamo odmoriti od politiÄara i od politike, i tražim naÄin da ne brinem, ali nekako ne ide. Njezin utjecaj i inercijom dospijeva do svakog stola, svake obljetnice.
Glasovanje o izvješću Tužiteljstva ovih je dana ponovno potvrdilo da su branitelji (osobito oni koji i osobno osjećaju njegovu „nepristranost“) s pravom razoÄarani zastupanjem vlastitih interesa od strane hrvatskih politiÄara u BiH. Raguž suzdržan po izvješću. Mario Karamatić jasno i nedvosmisleno protiv. No, na neki tajanstveni (i prostom puku neobjaÅ¡njivi) naÄin za potvrdu izvješća glasovali su zastupnici najjaÄe hrvatske stranke HDZBiH (BariÅ¡a ÄŒolak, Zdenka Džambas i Ljilja Zovko). Za opravdavanje pred javnošću red je pao na inaÄe iznimno simpatiÄnu gospoÄ‘u Ljilju Zovku. U svemu Å¡to je ona u intervjuu tim povodom rekla zapravo se može iÅ¡Äitati samo potvrda nužnosti da se protiv izvješća bude. Naime, u svom obrazloženju ona navodi Å¡to je sve pitala Tužiteljstvo i na Å¡to sve traži dodatna pojaÅ¡njenja i ne navodi niti jedan valjan argument da se za izvješće bude. Ostaju i nakon njezina obrazloženja nejasni razlozi glasovanja i ujedno posve jasni razlozi zbog kojih se moralo glasovati protiv izvješća. RazliÄitih kvalifikacija za pripadnike (ABiH i HVO-a), razliÄitih zakona na temelju kojih se podižu optužnice i vrÅ¡e suÄ‘enje (zakon iz 2003, koji retroaktivno zahvaća problematiku ratnog zloÄina i onoga iz SFRJ koji je vrijedio u trenutku poÄinjenja djela i koji je povoljniji za optuženike), a da ne govorim o kvalifikacijama udruženog zloÄinaÄkog pothvata, zloÄina protiv ÄovjeÄnosti, Å¡iroko postavljene zapovjedne odgovornosti te politiÄkoj tendenciji da se kroz optužnice i sudske presude (sudova u BiH) Republika Hrvatska pravno potvrdi kao agresor na BiH. UnatoÄ svim svojim opravdanim pitanjima i obrazloženjima koja oÄekuje gospoÄ‘a Zovko, nažalost, nije ponudila konkretan i jasan (nedvosmislen) odgovor zaÅ¡to se uz dvoje već spomenutih odluÄila za potvrdu izvješću. Je li i tko je to od nje tražio. I koji je konkretni razlog? Bi li, recimo, padom izvješća doÅ¡lo do smjene u tužiteljstvu koja bi uniÅ¡tila nadu da bi se makar ubuduće njegov rad mogao popraviti i prigovori uvažiti. U politici, draga moja gospoÄ‘o, nada je golub na grani. A jamstva vrijede ukoliko ih je dao uistinu vjerodostojan Äovjek (u pozitivnim i rijetkim sluÄajevima) ili pak ucjenjiv (ili kupljen) Äovjek (nažalost, Äešće i realnije).
No zaÅ¡to sam uopće ovo uzeo u komentar, ako su o ovome već na odgovarajući naÄin govorile udruge branitelja, republikanci i Mario Karamatić. Zato jer je u politici osim onoga o Äemu se (i Å¡to se) govori iznimno je važno ono o Äemu se Å¡uti. A mene u ovom sluÄaju uistinu zanima koji je to viÅ¡i interes (koji je ostao neizreÄen) u ime kojega se dao glas za ono Å¡to po svakoj hrvatskoj politiÄkoj logici taj glas ne zaslužuje.
U ovo užareno ljetno vrijeme vijest je i kad u novinama proÄitate da je prop’o ruÄak pa zakljuÄite da nije ni ÄŒoviću lako. Naime, Bakir je Izetbegović zakljuÄio da nije vrijeme za Romancu, a onda je njegova sjena Fahrudin RadonÄić zakljuÄio da nema smisla dolaziti ako Bakira nema (jer je on, navodno, trebao biti kljuÄna figura razgovora na ruÄku), a onda su i Srbi zahvalili Draganu koji je tako ostao sam pripravan za dijalog koji neki drže suviÅ¡nim jer su i viÅ¡e nego zadovoljni s onim Å¡to imaju i kako se stvari razvijaju. Kad bude drukÄije dolijetat će i sami da ih Dragan i ne pozove.
U Duvnu kao nekada poÄela Općinska (nogometna liga, suviÅ¡na obavijest) pa mi koji volimo nogomet imamo kamo otići. Igraju i veterani, i djeca i seniori (sastavine od kadeta, juniora, neÅ¡to mladića i veterana). Tu se uglavnom mogu susresti gotovo svi koje odavno nisi vidio. Ako neÅ¡to promakne da ih se uhvatiti negdje u hladu. A ako ih i tamo nema, možda se naÄ‘u kao hodoÄasnici sjećanja na poginule prijatelje.
Tako sam i ja s prijateljima ovih dana hodoÄastio u spomen na Pomen i Stipića livadu. Bilo je ljudi, Äini mi se viÅ¡e nego ikada. Lijepi su, sunÄani dani, a i propovjednici su bili nadahnuti na Pomenu gvardijan duvanjski fra Sreten ĆurÄić, na Stipića livadi biskup Perić. I u okružju prijatelja, uspomena, prirode koja svojim mirom zaziva vjeÄnost trenutka, mir meÄ‘u ljudima i izmeÄ‘u Äovjeka i Boga divno je i kada poteku ljudske rijeÄi koje oplemenjuju, Äine nas viÅ¡e ljudima. Dodirnu srce, um i duÅ¡u i duh osjeti dah vjeÄne istine o Äovjeku i smislu postojanja.
Potaknut mislima koje su reÄene i ja sam uronio u promiÅ¡ljanje o smislu žrtve naÅ¡ih poginulih prijatelja. I ustvrdio sam da on nije jednom zauvijek dan, da on ovisi o nama živima. Oni su postojali, djelovali, vjerovali i zaustavljeni u trenutku kada su joÅ¡ uvijek kao ljudi imali život ispred sebe: svoje planove, nakane, želje. NaÅ¡e žrtve jesu poruka, no smisao poruke uspostavljamo mi živi, a strah me da nismo dostojni žrtve. Mi koji jesmo, koji djelujemo, vjerujemo, Äuvamo i Å¡titimo, branimo i uzdižemo vrijednosti u koje su vjerovali i ideale koji su ih pokretali uzdižemo njihovu žrtvu i dajemo joj vrijednost. Isti, mi koji sumnjamo, odustajemo, odlazimo, padamo i puzimo, plazimo svijetom bauljajući bez ideje o sebi i narodu ili pak joÅ¡ gore: isti mi koji zlorabimo njihovu žrtvu za osobne probitke i interese tu žrtvu obezvrjeÄ‘ujemo. Hoće li naÅ¡e žrtve imati smisao? Ovo pitanje je trajno. Ono ne će nestati. I neprestano traži naÅ¡ odgovor.
I u Hrvatskoj se neÅ¡to dogaÄ‘a. Iako se Äini da je politiÄki život odgoÄ‘en za jesen. Ne odustajem od teze da se ministar obrane na trenutak objavio kao budući kandidat za predsjednika Republike. Ili je najavljivaÄ Kolindina kraja. Å to su mu rekli u Americi da se ljutnuo onako naglo i primakao u skute dragome Plenkyju. Vojnik bi trebao znati tko je vrhovni zapovjednik. Ako je sam budući kandidat to se radi posve drukÄije, ako je glasnik nepoznatog nekog ovo zasigurno nije bio odgovarajući naÄin. Dakle, niti u jednom niti u drugom sluÄaju ne radi se tako. Krivo. InaÄe od ministra kojega hvalim i zbog zdravih kontakata s Izraelcima i Amerima. Pa mi sve neÅ¡to krivo, jer mi se Äini da je Kolinda (unatoÄ svim svojim manjkavostima) nakon dugo vremena državnik u Hrvata. Svijet jest Äudan, ali, nadam se, ne u tolikoj mjeri. Naime, negdje izmeÄ‘u redaka, u eri kiselih krastavaca, ponovno se upiÅ¡e ime alkara „uniÅ¡ta“ dojuÄeraÅ¡njeg predsjednika vlade. No da budem jasan i skratim priÄu: Zoka Milanović ili povratak koji nema smisao.
Stoga nije ni Äudno da se u Hrvatskoj vaterpolo doživio, pa makar i na trenutak, kao održanje glave ponad vode. Kao da mi odnekud dopiru slike jedne GotovÄeve pjesme „Ljuljaju se naÅ¡e glave“ u kojoj one se tek ljeskaju na valovlju mora dok odnekud dolijeću ptice. I ne znaÅ¡, je li utjeÅ¡no to Å¡to se uspijevamo održati na vodi jer ptice nadlijeću kako bi nam iskljucale oÄi. Lijepo je biti uspjeÅ¡an s uspjeÅ¡nima, lijepo je da joÅ¡ jednom Å¡port uzdiže nacionalni ponos kojega Äitavi Äopori vukova napada već godinama.
Na Kupresu se sastaje tisuću Ivana, izgleda da ih je pristiglo viÅ¡e od dvije tisuće i joÅ¡ toliko znatiželjnika, netko, oÄito na Kupresu, ima smisao za marketing a nadam se da ni zabava nije loÅ¡a. Sretno im bilo. I dok se ja bavim domaćim temama izgleda da je otpoÄelo zagrijavanje nad Korejom.