Scena
NEDORECENO “Enisa Angie Milinovic”
Babo moj,
odavno nista nije kao prije..
Cvijece cvjeta u cudnim bojama.
Ni behari ne mirisu onako opojno..
Sumorne kise kose moju dusu,
neprestano liju bujicama tuge,
od kada te nema..
Lijepi moj,
Tvoja kcer broji vrijeme unazad,
ne bih li te srela.
Tada bih opet bila
sretna djevojcica tvom krilu,
a ti bi bio moj krezo zdravi
braneci me od svih zala.
Toliko njeznih rijeci
zeljela bih ti reci
babo moj mili.
Enisa Angie Milinovic)mome tati=
SNOP SVJETLOSTI
Kiša lagano pada
narušavajući večernju tišinu.
Napolju smrkava.
Jedan blještav
snop svjetlosti
obasjava moj put.
Put ka vječnosti.
Vodim bitku
sama sa sobom.
Tražim izlaz
Iz lavirinta postojanja.
Stisnutog grla
pokušavam da iskažem misao,
riječi poteku iz srca,
misli se sapliću
jedna o drugu
i na pola puta
zastanu u letu.
Grčevito misao stižem
do bujice u viru.
Vraćajući izvoru
iz koga dolaze.
Prenu me zvuk grmljavine.
Obasjana svjetlošću
krećem naprijed.
Brišući barijere
životnog spoticanja.
Enisa Angie Milinović
