Sveti Augustin, jedan od najvatrenijih kršćanskih uÄitelja, obraćenik, filozof, svetac, ljubavnik i kreator reÄe u jednom svojem tekstu otprilike ovo: Ako bi nekom nesrećom Sv. Pismo bilo uniÅ¡teno, ali bi ostala samo jedna jedina izjava, koja bi bila saÄuvana i pronaÄ‘ena na nekom komadiću papira, a na tom komadiću bi bila reÄenica iz Sv. Pisma: “Bog je ljubavâ€, onda bi svijet bio spaÅ¡en.
Za sv. Augustina je to dovoljno kao opis kršćanstva, dovoljno kao osnovna poruka koju nam je Isus ostavio: Ljubav.
DanaÅ¡nje EvanÄ‘elje nam govori o toj poruci. Isus je opet u nevolji jer ga uÄenici stišću, guraju se oko njega, ima On svojih uhljeba i onih koji misle da im je mjesto tamo gdje ide i On, sin ÄovjeÄji i sin Božji. Oni bi rado s njim, ali On im veli da je njihovo guranje nepotrebno, Äak da je to guranje kontraproduktivno jer tamo, kamo ide On, oni ne mogu nikako.
UÄenici su zaÄuÄ‘eni, ne mogu vjerovati jer su oni njegovi sljedbenici, pravi i jedini tumaÄi njegove istine. Kako to da ne mogu s Njim?
Umjesto dugih objaÅ¡njenja, umiljatog tapÅ¡anja po ramenima i filozofskih rasprava o opravdanosti Isusove konstatacije, On im ostavlja poruku, put i natuknicu kojim bi trebali ići, ako žele slaviti i veliÄati Oca, kao Å¡to ga On proslavi.
ReÄenica je jednostavna, izrazito svakodnevna, neka vrsta malog koraka, koji treba napraviti. Rekao bih da jeIsusova natuknica i putokaz jednostavna, iako nije nimalo laka. Isus kaže svojim sljedbenicima samo nekoliko rijeÄi, samo jednu reÄenicu: “Ljubite jedni druge, kao Å¡to ja ljubljah Vas.â€
UÄenici su naravno sigurni da se meÄ‘usobno ljube, da su pravi meÅ¡tri ljubavi i pravi umjetnici ljubavnih izriÄaja. Oni su sigurni da im u ljubavi nitko nije ravan jer oni sve o ljubavi znaju, Äak su već doskoÄili i propisali zakone ljubavi, oni znaju Å¡to je ljubav, a Å¡to nije. Ne treba im dakle nikakva dodatna energija i ulaganje, oni već ljube jedni druge.
No, Isus je uvijek konkretan, Äak i onda kad izgovara duboko filozofske misli. Na ovu reÄenicu slijedi ona o prepoznavanju. “Po tomu će vas drugi prepoznavati, da se ljubite meÄ‘usobno.â€
Pretpostavljam da su uÄenici nakon ove reÄenice ostali malo zabrinuti jer su najprije pomislili da je izjava ljubavi, sljedba, dovoljna, a vidi ti njega, On sad kao prosudbeni alat nudi druge, one koji nisu sljednici, one koji nisu apostoli, vjernici i uÄenici.
Kako je moguće da Isus kao mjerilo ljubavi svojih uÄenika uzima druge, one koji nisu dio tima? Kako je moguće da Isus svoje uÄenike i njihovu ljubav isporuÄuje na prosudbu nevjernicima, ateistima, poganima, mrziteljima i ubojicama Njega samoga?
Zar ne bi bilo važno ne obazirati se na nevjernike, na one koji Isusa mrze i ne mogu ga smisliti? Zer je kršćaninu, vjerniku, važno kako će ga drugi prosuditi? Kad su to Äuli, uÄenici su vjerojatno po obiÄaju poÄeli mrmljati, pognuli su glave i pomislili da Isus opet neÅ¡to traži Å¡to nije u redu.
Umjesto opisa uÄeniÄkog nesnalaženja, opravdavanja i objaÅ¡njavanja, Ivan ostaje na toj reÄenici i stavlja ju kao neku vrstu zavrÅ¡nog peÄata na danaÅ¡nje Äitanje. Uzmi ili ostavi.
Ljubav je svakom Äovjeku usaÄ‘ena kao vjeÄna težnja, nastojanje, traganje, izvor i utok. Svaki Äovjek traži ljubav. ÄŒak i biljke, voda, životinje, svako biće ima neku potrebu prema ljubavi.
Danas je moguće dokazati da se kristali vode drugaÄije slažu, ozdravljaju, kad im se tepa o ljubavi. Tko god ima psa ili maÄku, raÅ¡tiku ili jabuku, zna da je ljubav u odnosu prema životinjama i biljkama važna, a kamo li kad govorimo o ljudima.
Ljubav svi poznajemo, a nikada ju nitko nije uspio odgonetnuti. Svi znamo Å¡to je ljubav, a nitko ju joÅ¡ nije definirao tako jednostavno kao Isus. ÄŒovjek sve strpa u ljubav Å¡to mu se Äini mogućim opisom tog veliÄanstvenog stanja. Za sirotinju je ljubav kad joj netko da komad kruha, za bogataÅ¡a kad zaposli nekog Äovjeka, za mladića pogled djevojke, za dijete dodir majke, za psa milovanje po glavi, za biljku voda u loncu. Opisi i poimanja ljubavi su brzgraniÄna kao i ljubav o kojoj bi nam oni trebali donijeti glas.
Današnje Evanđelje je jednostavno: iako je ljubav raznolika, kao što su ljudi raznoliki, ona je konkretna jer su ljudi konkretna i bića. Ljubav se ne odražava u propisima o ljubavi, nije iskazana u pravilima ponašanja i proklamacijama, ona je za one koji su izvan događaja vidljiva, pojmljiva, osjetljiva i neupitno realna.
Kao Å¡to svi mi možemo bez problema zakljuÄiti da se dvoje ljudi vole ili mrze, iako nam niÅ¡ta nisu rekli, tako će i nevjernici ili vjernici lako prepoznati meÄ‘usobnu ljubav Isusovih uÄenika. Ona će biti vidljiva, nenametljiva, ali oÄita. Isus to zna i zato traži samo jedno: ljubite jedni druge, kao Å¡to ja ljubljah vas i vidjet ćete; ljudi će to vidjeti i prepoznavati vas kao moje uÄenike. Ne trebaju vam ni lanÄići, ni križevi, ni relikvije, ni zaklinjanja; bit ćete nesporno identificirani kao sljedbenici Isusovi.
Kršćani danas i kršćani Isusovog doba nebi trebali biti vele razliÄiti. ObiÄni ljudi, neobiÄnog svjetonazora. Ludi u druÅ¡tvu, politici, obiteljima, na poljima i za strojevima. Ljudi koji umjesto osvete propovijedaju milosrÄ‘e, opraÅ¡tanje, žrtvu jedan za drugoga. Zamislite da se kršćani drže Isusovog naloga iz danaÅ¡nejg EvanÄ‘elja i da su prepoznatljivi po meÄ‘usobnoj ljubavi.
Å to danas znaÄi biti kršćanin i ljubiti jedan drugoga? Je li naÅ¡a vjera oÄita i onim koji ne vjeruju, Äak, je li baÅ¡ njima oÄita? Oni su mjerilo jer nisu zaraženi naÅ¡im kršćanskim teorijama i naukama, oni procjenjuju samo na osnovu onoga Å¡to vide, iako nisu dio toga. Kao Å¡to mi, dok promatramo zaljubljeni par, znamo i osjećamo da se oni vole.
Biti kršćaninom, po Isusovom pismu ljubavi, znaÄi zraÄiti ljubav tako jako da su svi vide, da ju svi osjete, Äak i onda kad nas mrze i ne prihvaćaju. Ljubav se ne odražava u najljepÅ¡im teorijama i propisima, nego u jednostavnim i malim djelima, poÅ¡tivanju i prihvaćanju unutar zajednice kršćana.
Mnogi kršćani se pozivaju na svoje kršćanstvo kad im je ono od koristi u borbi za ugled, politiÄke glasove ili kao toljaga nad bratom i sestrom. Kršćanski moral, kršćanska politika, kršćanska obitelj, kršćanska zajednica, kršćanska…..
Neki idu Äak i dalje, pa oznaku kršćanski zamjenjuju joÅ¡Â briljantnijom i Äišćom oznakom katoliÄkoga ili pravoslavnoga, reformatorskoga ili nekog drugog smjera koji Isusovu poruku iskazuje na joÅ¡ bolji naÄin i na puno kvalitetnijim zahtjevima naspram ljudi i druÅ¡tva.
Moglo bi se reći da se kršćani natjeÄu u Äistoći i preciznosti vlastitih propisa, normi, morala, istine i pravovaljanosti. Ne daj Bože da posumnjaÅ¡ u istinu, jednu jedinu. Odmah te stiže toljaga onih koji znaju Å¡to je istina i Å¡to je Isus tražio od svojih sljedbenika. Kao da su nosali diktafon i snimali mali milijun propisa koje je Isus pisao i zapisivao kao svoj omen.
No, meni se Äini da je to sve promaÅ¡ena priÄa, udaljavanje od onoga Å¡to nam danas poruÄuje Ivan. Po djelima ćemo ih prepoznati, ako nismo vjernici, a ako smo vjernici osjetit ćemo da djela i propovijedi nisu u skladu. Kako ćemo ih prepoznati, kako ćemo spoznati jesmo li mi oni koji ozbiljno shvaćamo Isusa ili smo oni koji ozbiljnije shvaćaju ukras od bitnoga?
Isus kaže, po djelima i ljubavi između kršćana.
Hrvatski narod je navodno katoliÄki, kršćanski? No, svejedno smo u teÅ¡kim problemima, egzistencijalnim sumnjama i depresiji. Možda je razlog i u tome Å¡to je za nas kršćanstvo i katoliÄanstvo postalo samo nakit, a ne jednostavno bit naÅ¡eg života i postojanja. Hrvati se boje raznih opskurnih udruga, Hrvatskom vladaju navodno razne lože koje nas vode i uniÅ¡tavaju.
Isus nam kaže da se meÄ‘usobno ljubimo kao Å¡to On ljubljaÅ¡e nas i da onda nema straha od bilo Äega.Â
Mi smo kao narod i pojedinci u strahu, iako smo navodno vjernici.
Zašto?
Možda zato što istinski i dubinski znamo da se jednostavno ne volimo, iako se pravimo mutavi i tvrdimo da smo kršćani, a sve je puno zavisti, podvala, krađe, korupcije, veza, podmetanja, prozivki i mržnje.
Drugi nas gledaju i procjenjuju da se ne volimo, zato oni nama vladaju jer znaju da je naÅ¡ osnovni argument obiÄna laž i podvala, obmana. sebe možemo obmanjivati, ali druge ne, jer onaj koji gleda zaljubljene, on zna i osjeća da su zaljubljeni.
Kad nevjernici, ateisti, antikršćani i nepokvareni ljudi promatraju kršćanstvo u Hrvata onda im vjerojatno nedostaje osjećaj da iz naÅ¡eg katoliÄki proklamiranog svjetonazora izrastaju plodovi ljubavi.
Ako su plodovi zli, onda je i korjen mržnja.
Ako želimo ozbiljno proniknuti u Isusovo ljubavno pismo, onda je vrijeme da nauÄimo to pismo Äitati, a u njemu piÅ¡e:
Bog je Ljubav, a ljubav je oÄita svakome tko s njom doÄ‘e u dodir.
Tekst: Vinko Vukadin tropolje.info