Ne diraj i ne prozivaj HRVATSKE RATNIKE
HRVATSKI RATNIK JE DAO SVE ŠTO JE IMAO.
Naježite se
Ustao sam jutros na posao, bilo je šest sati i trideset minuta. U kuhinji sjedi moj otac, dobrovoljac Domovinskog rata, pije kavu u tišini i luta mislima… ponudi me kavom.. odbijem žurim na posao… obučem se i obuvam tenisice, tv uobičajeno upaljen, ne obraćam pažnju sve dok ne čujem riječi ”Na današnji dan” ne znam koja emisija je bila u pitanju, uglavnom… nebitno… Obratim pozornost i slušam: Rođen Ban Jelačić, Stjepan Radić i studenti zapalili mađarsku zastavu, poginuo Toše Proeski… i krene… 100 godina samo o Toši Proeskom… i završi emisija. Nije da imam nešto protiv Toše, baš naprotiv, drag mi je bio. Po završetku emisije pita me otac: ”Što si se tako zamislio”? Sa nevjericom gledam u njega i odgovaram mu pitanjem: ”Na današnji dan poginuo je velik čovjek, heroj, ljudina, domoljub, jedan od najvećih u povijesti Republike Hrvatske, koji??? Sramotno je spomenuli ga u emisiji nisu!!! ” (nastavim ja dalje). Zamišljen i u čudu gleda me otac i srkne kavu iz šalice. Zacrvenio se, shvatio je o kome se radi… još jednom srkne kavu i kaže: ”Bio je to velik čovjek, nema riječi koje mu opisuju djela”. Još je samo klimnuo glavom i izgovorio njegovo ime. BLAGO ZADRO. Rastali smo se u tužnom, tmurnom raspoloženju. Sada čitam dnevne portale i ni riječi o junaku… niti slova.. ZAR SE ZABORAVILO?? ZAR JE DO TOGA DOŠLO???
Žalosna nam je Lijepa Naša kad se junaci pod tepih bacaju, kao staro štivo za čitanje… Nevjerujem… Čekam samo da mi radno vrijeme završi, da dođem kući, da sa ocem popijem kavu i čujem koju lijepu riječ o našem pokojnom general bojniku Blagi Zadri! Neka mu je vječna slava i hvala!!! Šaljem Vam ovu poruku u nadi da ćete je podijeliti sa ljudima koji nisu zaboravili heroje i herojsku obranu naše države!
RIJEČ
Nikada se ljudsko promišljanje
nije zastidjelo
svoje nedorečenosti
kao pred tom noći,
kada se među nama
nastanila Riječ.
Riječ po kojoj je sve postalo.
Pored mnoštva misli i stihova,
pored vrlih filozofskih sjena,
tišina se
činila dostojnom
da Ga dočeka!
Da – tišina je dočekala Riječ.
MENI koja
nisam tvoja
u jutru koje
nam ne pripada
slikaš
hvalospjev zori
Naizgled običnu noć
obogatila je naša misao,
tražeći smisao stiha
pronašli smo sunce.
Jutro je
postalo bogatije
jednim
susretom
jednim srcem
svitanjem
jednim
u stihu !
kiša će
i jutro će svratiti
MENI