Nakon

Napokon. Ni nakon svega nije lako donijeti sud. DogaÄ‘aji imaju budućnost: u ocjenama i procjenama uvijek je dobro biti oprezan, pa ipak… Kad god se stvori atmosfera da nije dobro govoriti jer ćeÅ¡ se zamjeriti nekima u pitanju je ograničenje slobode. A onaj tko je na slobodu pozvan zna da jedino riječ je mogla biti na početku.

Za Tomislavcity tropolje.info piše Marko Tokić (Bistro, momče- Bistro, rezonuje) bpz.ba

U Republici Hrvatskoj bili izbori. Kako su raspodijeljeni mandati? Velik je interes zainteresiranih za politiku (i mnogo manji onih koji su mogli birati a nisu, ali su svejedno izabrali one koje su birali oni što su izišli na izbore: kako nam je tako nam je).

Ako mene pitate isto pitanje dat ću vam možda neobičan odgovor. Hrvatski lijevi centar (Plenkovićev HDZ) uspio je za dlaku nadmašiti jugoslavensku desnicu (navodnu Narodnu frontu). Iznimno mi je drago!!! Možda se dogodi čudo pa se na jugoslavenskoj desnici otvori prostor i pojavi hrvatska ljevica (zasad je nema). Možete li i zamisliti da je pobijedio Milanović tko bi mogao preživjeti mentalnu torturu likova kao što su Jovanović, Fred Matić, Bojan (da ne prljam prezime), Stazić i drugi veliki umovi svega, a da ne pričam o pomahnitaloj medijskoj sceni radikalnih nostalgičara boljševičkog jednoumlja (partijske diferencijacije) i neprežaljenog jedinstvenog duhovnog prostora od Vardara pa do Triglava, ako ne i jednopartijske diktature i torture svih onih koji drukčije misle (ili drukčije rečeno koji uopće misle).

U strogom političkom centru zasada imamo dva saborska zastupnika (a možda im se još netko pridruži): Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića. Njih dvoje svojim istupima svjedoče da bi u sretnijim okolnostima hrvatska politika mogla odabrati i hrvatski pravac (kad bi samo imali takvu većinu u Saboru). Na desnom centru usamljeni Glasnović (možda mu pristigne Culej).

Hrvatske desnice (odavno nema), a ova prazna doživjela je potop. HDZ je svojim postavljanjem centrističkih kandidata na niska mjesta na listama pa ih se jedino koristeći preferencijalnu mogućnost moglo uvesti u Sabor sadržajem ispražnjenoj hrvatskoj desnici oduzela birački potencijal (i, naravno, vječnom mantrom o bacanju glasova za one kandidate koji ne će proć). U cijeloj toj zbrci na desnici jedino mi je žao što u Saboru ne će biti Luke Podruga, ostali gotovo da su i zaslužili izborni rezultat; vrijeme je da otvore prostor mladima: onima koji hrvatski dišu, hrvatski misle i biju bitke vremena u kojem žive.

A ostali? Nedefinirane nakupine: ljevice nema (tek lažne zabrinutosti). Nakupilo se tu likova svih vrsta: javnih ispovjednika tuÄ‘ih savjesti, populista, klijentelista, nepotista, preostatci sluganske i nagodbenjačke svijesti bilo jugoslavenske (prema Beogradu, Moskvi, Londonu…) ili novovjeke upućenosti prema Bruselju, Buzinu i Berlinu.

Ovakav raspodjela mandata obećava nam daljnja zanimljiva okrupnjavanja oko vlasti. A kakva će biti vlast? Kao i narod.  Ako je suditi po izlaznosti – nije dobro. Ako je suditi po jutru: udvornička; što može izići na dobro (a i ne mora). Agonija ponavljanja izbora bila bi gora i od najgore vlasti. Svi su raspleti mogući.

Hoće li Hrvatska krenuti u ekonomski oporavak? Hoće, ako je to u interesu navodno naših zapadnih prijatelja i partnera u EU i NATO. Samo mali poguranac onih koji mogu (i imaju) može nas pokrenuti i udahnuti novu nadu. No, Bože ćeri da te car uzme. Ako je suditi po dosadašnjem odnosu naših prijatelja sa zapada neprijatelji nam i nisu potrebni. Ostavljeni sebi samima da se koprcamo u mreži preostatka starih struktura (i, što je još važnije, interesnih njihovih poveznica) začudno je da smo uspjeli uopće se ugurati i u EU i NATO. Hrvati u BiH najveće su žrtve ovakve pozicije Republike Hrvatske (i hrvatskoga naroda) i na rubu su opstanka. No, svukud okolo uvjeravaju nas da je sve uredu i da ovako dobro nikada nije bilo.

Ne znam je li priča o žabi i toploj vodi i biološki točna ali je posve znakovita. Naime, skoči li žaba u neprimjereno vruću vodu odmah će iskočiti (i potražiti spas vlastitim skokom); no, ukoliko stavite žabu u vodu i lagano je zagrijavate ona će prilagođavati se temperaturi neprestano povećavajući vlastiti obujam a nikako da se dosjeti da bi trebala iskočiti i da je povećanje temperature životno ugrožava. Kažu da taj proces povećanja obujma traje sve dok žaba ne pukne?! Hrvatski narod u BiH (nakon što je stradao u ratu i prepolovljen) najprije je u miru počeo lagano curiti u svijet da bi odnedavno masovno iseljavao a pitanje je (nama koji unatoč započetim procesima još uvijek ostajemo): što slijedi? Stvari se ubrzavaju jer na populaciji malih brojeva brže se očitavaju rezultati. Pokus i učinci su tu! Koji je zaključak naših zapadnih prijatelja i jesu li zadovoljni postignutim?

Kako se suprotstaviti tendencijama?

Može se, naravno, pisati i puno optimističnije. Sad će Plenković kao čarobnjak iz Å¡eÅ¡ira potegnuti dvije tri ruže, ugojena zeca i sve će krenuti kamo treba. Otvoriti će se radovi: kanali Dunav – Sava, Kupa (ili Korana i ne sjećam se viÅ¡e) – Jadransko more i mnoge druge uzletne stvari. Ameri će nam dati da radimo dijelove za namjensku industriju i uz turizam i joÅ¡ poneÅ¡to zdravoga u hrvatskom gospodarstvu eto nas na putu oporavka. Jer kad industrijski ojačamo, proračunski se oporavimo lako je pogurati poljoprivredu poticajima (a onda je tu i prehrambena industrija), graÄ‘evina će sama od sebe i eto ti raja na zemlji. Lijepo je živjeti u nadi. Mogao bih sve to i obećati, ali nisam Plenković, njemu će biti mnogo teže… Za početak treba pronaći koalicijske partnere. Sve Å¡to mu se nudi mnogo traži niÅ¡ta ne obećava (i gotovo niÅ¡ta ne može dati)!!!

Srbi čak iz Carigrada doveli svešteno lice da potvrdi brojku – tako je to kad imaš prijatelje. Naš papa pozvao Srbe da nam oni kažu kakav je bio Stepinac kao da to mi od njih (i od komunista) nismo slušali pedeset godina. U srcu hrvatskoga katoličkoga puka Stepinac je uzdignut do svetosti i mnogo prije nego je proglašen blaženim. Njegove riječi o rasnim zakonima, njegovo zauzimanje za čovjeka i njegovo svjedočenje prava hrvatskoga naroda na hrvatsku državu te neucjenjivo zauzimanje za vrijednosti kršćanstva (moralne zakone) i jedinstvo Katoličke crkve čine ga uzorom za sva vremena: svetim, unatoč svim objedama.