Magazin
Nakon
Napokon. Ni nakon svega nije lako donijeti sud. DogaÄ‘aji imaju budućnost: u ocjenama i procjenama uvijek je dobro biti oprezan, pa ipak… Kad god se stvori atmosfera da nije dobro govoriti jer ćeÅ¡ se zamjeriti nekima u pitanju je ograniÄenje slobode. A onaj tko je na slobodu pozvan zna da jedino rijeÄ je mogla biti na poÄetku.
Za Tomislavcity tropolje.info piÅ¡e Marko Tokić (Bistro, momÄe- Bistro, rezonuje) bpz.ba
U Republici Hrvatskoj bili izbori. Kako su raspodijeljeni mandati? Velik je interes zainteresiranih za politiku (i mnogo manji onih koji su mogli birati a nisu, ali su svejedno izabrali one koje su birali oni što su izišli na izbore: kako nam je tako nam je).
Ako mene pitate isto pitanje dat ću vam možda neobiÄan odgovor. Hrvatski lijevi centar (Plenkovićev HDZ) uspio je za dlaku nadmaÅ¡iti jugoslavensku desnicu (navodnu Narodnu frontu). Iznimno mi je drago!!! Možda se dogodi Äudo pa se na jugoslavenskoj desnici otvori prostor i pojavi hrvatska ljevica (zasad je nema). Možete li i zamisliti da je pobijedio Milanović tko bi mogao preživjeti mentalnu torturu likova kao Å¡to su Jovanović, Fred Matić, Bojan (da ne prljam prezime), Stazić i drugi veliki umovi svega, a da ne priÄam o pomahnitaloj medijskoj sceni radikalnih nostalgiÄara boljÅ¡eviÄkog jednoumlja (partijske diferencijacije) i neprežaljenog jedinstvenog duhovnog prostora od Vardara pa do Triglava, ako ne i jednopartijske diktature i torture svih onih koji drukÄije misle (ili drukÄije reÄeno koji uopće misle).
U strogom politiÄkom centru zasada imamo dva saborska zastupnika (a možda im se joÅ¡ netko pridruži): Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića. Njih dvoje svojim istupima svjedoÄe da bi u sretnijim okolnostima hrvatska politika mogla odabrati i hrvatski pravac (kad bi samo imali takvu većinu u Saboru). Na desnom centru usamljeni Glasnović (možda mu pristigne Culej).
Hrvatske desnice (odavno nema), a ova prazna doživjela je potop. HDZ je svojim postavljanjem centristiÄkih kandidata na niska mjesta na listama pa ih se jedino koristeći preferencijalnu mogućnost moglo uvesti u Sabor sadržajem ispražnjenoj hrvatskoj desnici oduzela biraÄki potencijal (i, naravno, vjeÄnom mantrom o bacanju glasova za one kandidate koji ne će proć). U cijeloj toj zbrci na desnici jedino mi je žao Å¡to u Saboru ne će biti Luke Podruga, ostali gotovo da su i zaslužili izborni rezultat; vrijeme je da otvore prostor mladima: onima koji hrvatski diÅ¡u, hrvatski misle i biju bitke vremena u kojem žive.
A ostali? Nedefinirane nakupine: ljevice nema (tek lažne zabrinutosti). Nakupilo se tu likova svih vrsta: javnih ispovjednika tuÄ‘ih savjesti, populista, klijentelista, nepotista, preostatci sluganske i nagodbenjaÄke svijesti bilo jugoslavenske (prema Beogradu, Moskvi, Londonu…) ili novovjeke upućenosti prema Bruselju, Buzinu i Berlinu.
Ovakav raspodjela mandata obećava nam daljnja zanimljiva okrupnjavanja oko vlasti. A kakva će biti vlast? Kao i narod. Ako je suditi po izlaznosti – nije dobro. Ako je suditi po jutru: udvorniÄka; Å¡to može izići na dobro (a i ne mora). Agonija ponavljanja izbora bila bi gora i od najgore vlasti. Svi su raspleti mogući.
Hoće li Hrvatska krenuti u ekonomski oporavak? Hoće, ako je to u interesu navodno naÅ¡ih zapadnih prijatelja i partnera u EU i NATO. Samo mali poguranac onih koji mogu (i imaju) može nas pokrenuti i udahnuti novu nadu. No, Bože ćeri da te car uzme. Ako je suditi po dosadaÅ¡njem odnosu naÅ¡ih prijatelja sa zapada neprijatelji nam i nisu potrebni. Ostavljeni sebi samima da se koprcamo u mreži preostatka starih struktura (i, Å¡to je joÅ¡ važnije, interesnih njihovih poveznica) zaÄudno je da smo uspjeli uopće se ugurati i u EU i NATO. Hrvati u BiH najveće su žrtve ovakve pozicije Republike Hrvatske (i hrvatskoga naroda) i na rubu su opstanka. No, svukud okolo uvjeravaju nas da je sve uredu i da ovako dobro nikada nije bilo.
Ne znam je li priÄa o žabi i toploj vodi i bioloÅ¡ki toÄna ali je posve znakovita. Naime, skoÄi li žaba u neprimjereno vruću vodu odmah će iskoÄiti (i potražiti spas vlastitim skokom); no, ukoliko stavite žabu u vodu i lagano je zagrijavate ona će prilagoÄ‘avati se temperaturi neprestano povećavajući vlastiti obujam a nikako da se dosjeti da bi trebala iskoÄiti i da je povećanje temperature životno ugrožava. Kažu da taj proces povećanja obujma traje sve dok žaba ne pukne?! Hrvatski narod u BiH (nakon Å¡to je stradao u ratu i prepolovljen) najprije je u miru poÄeo lagano curiti u svijet da bi odnedavno masovno iseljavao a pitanje je (nama koji unatoÄ zapoÄetim procesima joÅ¡ uvijek ostajemo): Å¡to slijedi? Stvari se ubrzavaju jer na populaciji malih brojeva brže se oÄitavaju rezultati. Pokus i uÄinci su tu! Koji je zakljuÄak naÅ¡ih zapadnih prijatelja i jesu li zadovoljni postignutim?
Kako se suprotstaviti tendencijama?
Može se, naravno, pisati i puno optimistiÄnije. Sad će Plenković kao Äarobnjak iz Å¡eÅ¡ira potegnuti dvije tri ruže, ugojena zeca i sve će krenuti kamo treba. Otvoriti će se radovi: kanali Dunav – Sava, Kupa (ili Korana i ne sjećam se viÅ¡e) – Jadransko more i mnoge druge uzletne stvari. Ameri će nam dati da radimo dijelove za namjensku industriju i uz turizam i joÅ¡ poneÅ¡to zdravoga u hrvatskom gospodarstvu eto nas na putu oporavka. Jer kad industrijski ojaÄamo, proraÄunski se oporavimo lako je pogurati poljoprivredu poticajima (a onda je tu i prehrambena industrija), graÄ‘evina će sama od sebe i eto ti raja na zemlji. Lijepo je živjeti u nadi. Mogao bih sve to i obećati, ali nisam Plenković, njemu će biti mnogo teže… Za poÄetak treba pronaći koalicijske partnere. Sve Å¡to mu se nudi mnogo traži niÅ¡ta ne obećava (i gotovo niÅ¡ta ne može dati)!!!
Srbi Äak iz Carigrada doveli sveÅ¡teno lice da potvrdi brojku – tako je to kad imaÅ¡ prijatelje. NaÅ¡ papa pozvao Srbe da nam oni kažu kakav je bio Stepinac kao da to mi od njih (i od komunista) nismo sluÅ¡ali pedeset godina. U srcu hrvatskoga katoliÄkoga puka Stepinac je uzdignut do svetosti i mnogo prije nego je proglaÅ¡en blaženim. Njegove rijeÄi o rasnim zakonima, njegovo zauzimanje za Äovjeka i njegovo svjedoÄenje prava hrvatskoga naroda na hrvatsku državu te neucjenjivo zauzimanje za vrijednosti kršćanstva (moralne zakone) i jedinstvo KatoliÄke crkve Äine ga uzorom za sva vremena: svetim, unatoÄ svim objedama.