Najteža zapovijed

„Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” (Ivan 15,17) .

Ovo su možda najjasnije i najrazumljivije riječi u čitavom Svetom Pismu.

Ali kada bi barem bile jednako tako lake i u svom ostvarivanju.

Kada je Isus izrekao ovu zapovijed ona je bila pravo iznenađenje.

U biti, ako malo bolje promotrimo Novi Zavjet, Isus i nije nešto puno zapovijedao. Isus je više govorio o blaženstvima, o istini kroz svoje parabole i na jedan poseban način je pozivao ljude da dođu k njemu kako bi našli mir i oprost.

Osim u nekoliko slučajeva kada je isus ZAPOVIJEDIO zlom duhu neka iziđe iz neke osobe, ovo je možda i jedini put kada Isus izdaje neku zapovijed. Mislim da riječ ZAPOVIJED ili glagol ZAPOVIJEDITI, osim u ovoj prigodi, nikada nije ni koristio. Čak kada su ga htjeli uloviti u zamku, pitajući ga koja je najveća od svih zapovijedi, Isus nije spominjao 10 zapovijedi nego je istaknuo ljubav – ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu.

Beskrajno je bogatstvo u Isusovim riječima, u njegovim propovijedima i parabolama, toliko je primjera i savjeta što nam je činiti, ali je Isus samo jedno zapovijedio izrijekom, a to je bilo da volimo jedni druge.

Mi trebamo voljeti jedni druge, voditi brigu jedni o drugima, pa čak trebamo, ako je to potrebno, i dati svoj život jedan za drugoga i sve je to posljedica što smo loza na trsu koji je sam Isus. Isus je znao da ukoliko budemo u stanju držati se ove zapovijedi, da će sve ostalo uslijediti.

Ako dovedete dijete u slastičarnicu ne trebate početi zapovijedati mu neka naruči kornet sa sladoledom, neka ga počme jesti, neka u njemu gušta, neka mu bude ukusan, jer jedan put kada dijete prijeđe prag slastičarnice – ostalo slijedi jedno za drugim.

Ista je stvar sa ljubavi.

Ako nismo u stanju voljeti onda ništa drugo ne će funkcionirati.

Ako jesmo u stanju voljeti – ostalo slijedi jedno za drugim.

Ali jedna stvar ovdje djeluje malo zbunjujuće – zar nije stvar ljubavi jednih prema drugima tako prirodna posljedica što smo u Kristu, pa zašto bi je onda trebalo tako posebno naglašavati?

I onda je još Isus mora izgovarati kao zapovijed?

Djeluje pomalo čudno.

Može li se ljubav propistai dekretom? Uredbom? Ukazom?

Dođu vam prijatelji na razgovor. Godinama su u braku. A sada u vašoj dnevnoj sobi pred vama stoje dva neznanca. Ne gledaju jedno drugome u oči. Ne razgovaraju. Kao da su se po prvi put susreli u životu. Ljubav koja je nekada žarila iz njihovih očiju sada se je ugasila. Što kao njihovi prijatelji možemo učiniti? Možemo moliti za njih. Možemo ih saslušati. Možemo možda dati i nekakav savjet. Ali jedna stvar koju ne možemo učiniti jest ustati iz svoje fotelje, doći ispred njih i viknuti: „Slušajte vas dvoje. Ja vam zapovijedam – VOLITE SE! Jeste li me čuli? Osjetite međusobnu ljubav! Ovog trena!“

Naravno da vama ovo ne će ni pasti na pamet.

Ne može se narediti nekome da voli nekoga.

Ljubav ne možeš ni požurivati, a kamo li naređivati.

Pa što onda Isus čini u ovonedjeljnom Evanđelju po Ivanu?

Što On to čini zapovijedajući nam neka volimo jedni druge?

Isus prije svega ne govori o nekim posebnim osjećajima. On ne govori svojim učenicima o nekoj posebnoj kombinaciji ljubavne zanesenosti u kojoj „srce brže tuče“ pri samom pogledu na voljenu osobu.

Jasno je da „ljubav“ ovdje znači služenje, znači djelovanje, znači život položen kao žrtva za dobro drugoga.

Ali ni takvu ljubav ne možeš nekome propisati. Narediti. Zapovijediti.

Ne možeš doći nekome tko je zaljubljen u sebe samoga, nekome sebičnjaku i narediti mu neka bude – Majka Tereza.

Ne, Isusove riječi imaju smisla tek ako mi jesmo loza na trsu Kristovom.

Jer tada dobivamo snagu života iz trsa i tek tada smo na takav način sposobni ljubiti – kao što je On nas ljubio.

Tek tada ova zapovijed za nas ima smisla.

Kada tako ne bi bilo onda bi ova zapovijed bila samo šuplja fraza i nešto što nema nikakovog smisla.

Ako ovu Isusovi zapovijed shvatimo kao nešto logično i razumljivo samo po sebi i da ovo može ostvariti svatko tko je uporan i tko je odlučan, onda grdno griješimo.

Isusove riječi ne postoje u zrakopraznom prostoru.

One su ona Božja milost i ljubav koja utječe u lozu iz trsa.

Preko Krista i u Kristu jedino smo u stanju ljubiti jedni druge.

Ivica Ursić