Na zahtijev pojedinih Klišana, nakon dugo vremena objavljujem ponovo moju pjesmu “Kroz Klišansku panoramu”

KROZ KLIŠANSKU PANORAMU

Preko mosta u Ostrošcu, što ga drže tanke žice,

krenula sam uskom cestom, sve do Kostajnice,

krećem dalje, put me zove u Buturović Polje,

a iz njega dragi sine, krećem do Trusine.

Seonica selo malo, na tom putu ima,

iz njeg’ krećem na Žitače, onda Ljesovina,

Višnjevice, Budišnja ravan, sela što me tište

i vode me uskom stazom u selo Orlište.

Preko njega ja sam stigla u selo Jukiće,

pa krenula u daleko selo Slavkoviće,

Dobričevići me sada vode, pravac u Lukšije,

do Plavuza moj se korak umorio nije.

U mnogim sam ja selima toga dana bila,

Vratna Gora, pa Jasenik i Požetva mila,

Bare, Bušćak, dobro znana Solakova Kula

i obiđoh svako selo, za koje sam čula.

Neumorno vodi mene, svaka moja stopa

i svratih se na trenutak, do sela Prijeslopa,

iz tog sela krenula sam sve do Parsovića,

a od njega do Podhuma i do Gostovića.

Iz Goranskog Polja dalje, valja jugu ići,

na tom putu našlo mi se i selo Sultići,

u njemu mi objasniše naši ljudi dobri,

koji put me dalje vodi i do sela Obri.

Iz Obara žurim dalje, prate me oblaci,

ali ipak brzo stigoh u selo Nevizdraci,

prođoh Gradac, čini mi se sve u nekoj trci,

uspjela sam ja da dođem i do sela Vrci.

Na povratku idem dalje sve do Bukovice,

iz Gorana opet dođoh, ja do Kostajnice

i na kraju moga puta, nisam mogla proći,

Falanovo Brdo, ja posjetih, točno u pol noći.

KATARINA ZOVKO IŠTUK

Mostar 08. Studeni 2020.

– Dragi moj Klišanski puče, nemojte mi zamjeriti na netočnom zemljopisnom slijedu sela. Želja mi je bila navesti sva ta naša sela i zbog uklapanja stihova morala sam ići ovim slijedom i neka mi oproste svi oni čija sela  nisam navela u ovoj Klisanskoj panorami.