Miroslav TuÄ‘man, sin prvog hrvatskog predsjednika Franje TuÄ‘mana, aktualni saborski zastupnik HDZ-a koji je poÄetkom devedesetih, kada se stvarala hrvatska država, bio aktivni sudionik svih zbivanja, posebno u izgradnji hrvatskih tajnih službi, odbacio je tvrdnje Josipa Manolića da je velik dio ljudi koji su sudjelovali u stvaranju hrvatske države, suraÄ‘ivao s Udbom, nazvavÅ¡i ih besmislicom
Danas 95-godišnji Josip Manolić, nekadašnji visoki dužnosnik Udbe koji je također sudjelovao u formiranju hrvatskih sigurnosnih agencija, u intervjuu za televiziju N1, gdje je govorio o svojim tvrdnjama da je sadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik Udbe, ali i o mnogim kontroverznim temama iz devedesetih, ustvrdio je također da ‘nema puno osoba koje su stvarale hrvatsku državu a da nisu surađivale s Udbom’.
Za komentar o Manolićevoj tvrdnji pitali smo Miroslava TuÄ‘mana,zastupnika HDZ-a koji je poÄetkom devedesetih sudjelovao u kreiranju obavjeÅ¡tajnog sustava, ali je – kao sin Franje TuÄ‘mana – bio u prilici sudjelovati ili svjedoÄiti i komunikaciji Josipa Manolića i prvog predsjednika HDZ-a i Hrvatske, Franje TuÄ‘mana.
Josip Manolić je poÄetkom devedesetih bio istaknuti Älan HDZ-a, osnivaÄ stranke, a potom i drugi predsjednik hrvatske vlade. Ako on danas izgovori da je većina osnivaÄa hrvatske države imala nekakvu vezu s Udbom, ta izjava nesumnjivo ima težinu. Kako je vi komentirate?
Ta Manolićeva izjava ne stoji. Imao sam priliku, s obzirom na to da sam vodio Hrvatsku izvještajnu službu (HIS) i bio koordinator obavještajne zajednice, uvjeriti se iz prve ruke. Jedna od prvih zadaća hrvatskih službi bila je rekonstrukcija sustava takozvane Udbe, Službe državne sigurnosti (SDS),odnosno, jugoslavenskih obavještajnih službi – operacija i njihove agenturne mreže. Prema tome, znam što govorim i Manolićeva teza i izjava ne stoje.
To je besmislena teza i zato Å¡to je program HDZ-a i dr. Franje TuÄ‘mana dobio plebiscitarnu potporu naroda odmah na poÄetku, ali i potvrdu na referendumu za samostalnu i suverenu Hrvatsku. Prema tome, priÄa opet ide u jednu drugu krajnost, da je cijeli hrvatski narod birao udbaÅ¡e. To je naprosto besmislica.
Koliki je, prema vaÅ¡em sudu, bio doseg Udbe u to vrijeme, poÄetkom devedesetih?
Udba je bila prvenstveno represivni aparat. Službeno, taj naziv nestao je 1966, ali kad se govori o Udbi, misli se na taj cjelokupni represivni aparat. Jedna od glavnih aktivnosti, kada se govori o Hrvatskoj, bila joj je eliminacija svih onih koji su u tadašnjim okvirima zagovarali demokratizaciju.
Drugo Å¡to se zaboravlja jest da je Udba je bila izvrÅ¡ni organ, ona je bila Å¡tit i maÄ Partije, to je bila krilatica pod kojom je radila. Partija je bila ta koja je kontrolirala Udbu, odreÄ‘ivala i davala zadaće. Kada biso konzekventno izveli tu tezu na kojoj sada inzistira Manolić, znaÄi da bi KomunistiÄka partija stajala iza cijelog hrvatskog programa (osnivanja hrvatske države op.a). Udba naprosto nije bila samostalna u politiÄkom smislu, ona je radila po zadaći partije.
TakoÄ‘er se zaboravlja da su svi Älanovi Partije, pogotovo dužnosnici po statutu, morali suraÄ‘ivati s Udbom. Nisu se vodili kao agenturna mreža, nego su imali obvezu suraÄ‘ivati. Dakle, jedan dio je suraÄ‘ivao, a drugi nareÄ‘ivao pa sve skupa Å¡to priÄa Manolić nema blage veze, ni glavu ni rep.
Å to vi smatrate da je motiviralo Josipa Manolića da danas iznosi takve stavove?Â
Na žalost, smatram da je problem Å¡to mi nemamo na politiÄkoj sceni konsenzus, barem ovih vodećih parlamentarnih stranaka, o osudi komunistiÄkog režima. Å to se dogodilo s komunistiÄkom strankom,Savezom komunista devedesete godine? Dakle, najrigidniji dio u Hrvatskoj je ostao u Kninu, a u jugoslavenskom dijelu je sjedio uz Slobodana MiloÅ¡evića s JNA u Beogradu. Oni su zajedno napadali i bili agresor na Hrvatsku.
Kada govorimo o ljudima koji su priÅ¡li HDZ-u, a bili su u svojoj povijesti Älanovi Saveza komunista, njih je partija lustrirala. Ne možete reći za predsjednika TuÄ‘mana, koji je bio Älan partije, ali je 1966. godine izbaÄen i bio u zatvoru, ne možete za njega reći da je nakon 20 godina bio komunist, jer to nije bio svojim ponaÅ¡anjem i radom. A takvi su bili i svi ostali kojima se pripisuje Älanstvo u KP-u, od Šime Äodana i koga god hoćete spomenuti, Marka Veselice i drugih. Oni su u svojim periodima bili Älanovi partije, ali su lustrirani od strane partije; osuÄ‘eni i izbaÄeni.
Tako da imate lustrirane i izbaÄene iz partije i tvrdolinijaÅ¡e iz Knina i Beograda koji su napadali Hrvatsku i imate onaj jedan srednji partijski dio koji je Äekao Å¡to će se dogoditi. Pa Savez komunista Hrvatske (SKH) tek je 1993. godine promijenio ime. 1990. godine dodali su u imenu SKH nastavak SDP, ali Stranka demokratskih promjena, a ne demokratska partija. Tek su 1993. godine promijenili ime u Socijaldemokratska partija (SDP), a 25. lipnja nisu ni glasali za samostalnu Hrvatsku Tropolje.info