krletka srca
možeš ti
oči moje zauvijek zaklopiti
prstima što sam voljela
u svojoj kosi
kao pustinjske dine vjetar
što ih u novi dom nosi
ja ću ipak sunce vidjeti
možeš ti u uši moje
otrov uliti
kao vino ga po meni proliti
da i na samrti budem ljepljiva
od tvojih dodira
na pola mrtva ,a željna
ja ću pjesmu začuti
negdje iz utrobe
što ne zaboravlja požude
možeš ti
usta moja
medenim koncem zašiti
na njih zlatnik staviti
ja ću opet dušom pjevati
istom onom što sam
od tebe sakrila
u krletci zlatnoj iznad bunara
u koji sam ključeve bacila
još u toj krletci srca
ptica ljubavi
samrtnim krilima lupa
kao ono jednom
kad sam te voljela
ne kao Eva Adama
već kao žena
čovjeka