Sinovi povijesti

Miljenko StojiÄ‡: PuÄe moj

Europsko ruÅ¾no paÄe. Tako to nekako govore u posljednje vrijeme o Poljskoj. Famozni razvikani mediji, diljem Europe. Oni drugi govore neÅ¡to drukÄije. Pa izvijestiÅ¡e kako su Poljaci nedavno molili krunicu duÅ¾ svojih granica. I nisu nikoga napadali, odnosno jesu po onima prvima. Navodno su molitvu okrenuli protiv muslimanskih useljenika, Å¡to su Poljaci kategoriÄki odbili.

Ja im vjerujem. Molili su se samo za dobrobit svoga napaÄ‡enog naroda i Å¡to je u tomu loÅ¡e? Shvatili su to i Talijani te su i oni krenuli molitvom protiv propadanja zapadne uljudbe. Njima moÅ¾emo pridruÅ¾iti i KanaÄ‘aneÂ koji su svoju zemlju nanovo posvetili BezgrjeÅ¡nom Marijinom srcu. Meksikanci su u sve izgleda nadodali i malo turizma. Prave najviÅ¡i svjetski kip Djevice Marije. Nadaju se da Ä‡e privuÄ‡i mnoÅ¡tvo tih blaÅ¾enih turista. Irci, pak, postupaju jednako ozbiljno kao Poljaci. PribliÅ¾ava im se referendum o pravu ili ne na pobaÄaj. Zbog toga su odluÄili moliti krunicu uz svoje granice i potaknuti u ljudima osjeÄ‡aj prema Å¾ivotu. On oÄito nije da se moÅ¾e ubiti drugo ljudsko biÄ‡e, makar joÅ¡ ne bilo roÄ‘eno. Crkva, a i mnoÅ¡tvo znanstvenika, drÅ¾e da je Äovjek Äovjekom veÄ‡ od svoga trenutka zaÄeÄ‡a. Uljudba koja bi htjela zamijeniti ovu naÅ¡u dosadaÅ¡nju zapadnu i stvoriti neki novi svjetski poredak, znamo da tako ne misli. I onda nas je sve manje, a doseljenika sve viÅ¡e, Å¡to je jednostavno zakon Å¾ivota. SreÄ‡a da to puk shvaÄ‡a, a ostali…

Svijesti o sebi uÄi se i shvaÄ‡anjem kome zapravo pripadaÅ¡. Jezik kojim se govori oÄiti je izraz toga. No, njega svi ne Å¾ele Äuvati kao neÅ¡to dragocjeno. Nedavno su, kako znamo, odreÄ‘eni naÅ¡i potpisivali Deklaraciju o zajedniÄkom jeziku: hrvatskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom. Trud im je bio uzaludan, neka su druga danas vremena, ali zaprepaÅ¡Ä‡uje Äinjenica da meÄ‘u nama ima onih koji tako glavinjaju ovim vremenom. OÄito u svemu gledaju samo svoju osobnu korist, kao Å¡to to recimo Äine Pliva i Belupo. U uputama za korisnike, ili uputstvima za pacijente kako oni to kaÅ¾u, u BiH rabe taj neki nepostojeÄ‡i zajedniÄki jezik. Nije vaÅ¾no Å¡to Hrvati tako ne govore, a oni navodno dolaze iz njihovog okruÅ¾ja. VaÅ¾no je da se proda. Mladi, pak, u Mostaru tako ne misle. Ne samo da znaju svoj hrvatski knjiÅ¾evni jezik, nego uÄe i ikavicu koja je nepravdom povijesti gurnuta na rub. Svake godine prireÄ‘uje se Ikavski skup, najviÅ¡e zahvaljujuÄ‡i marnom prof. dr. Antunu LuÄiÄ‡u. Razvikani mediji to ne prate, ali Ä‡e se valjda i to promijeniti kad na HRT-u poÄetkom sljedeÄ‡e godine krene poseban program za Hrvate u BiH te za iseljeniÅ¡tvo. MoÅ¾da hrvatski politiÄari u Herceg Bosni, BiH, uspiju i ovamo ustrojiti neÅ¡to takvo, jer pravo na medije na svom jeziku u Europi imaju i manjine a kamo li ne konstitutivni narodi. Istina, uskaÄu u pomoÄ‡ neki odreÄ‘eni mediji, ali sve je to malo. Potrebno je zacijelo izdvojiti Laudato tv. Ljudi je svakim danom gledaju sve viÅ¡e i viÅ¡e tako da su meÄ‘u najgledanijim televizijskim kuÄ‡ama. Shvatit Ä‡e vjerujem to i savjetnici naÅ¡e predsjednice Kolinde Grabar KitaroviÄ‡ i priÅ¡apnuti joj da je stiglo vrijeme da progovori konaÄno i za Laudato tv. Za ostale je to veÄ‡ uÄinila.

Nema nam zaista druge nego neprestano graditi svoj identitet. Jedna anglikanska crkva, odnosno njezino vodstvo, u Londonu to nije znalo pa joj se dogodilo da je u njoj odrÅ¾ana sotonistiÄka modna revija. Oltar je posluÅ¾io kao pista za modele s tim znakovljem. IspriÄavali su se da su uvijek podupirali Â»London Fashion WeekÂ«, ali ovoga puta nisu bili svjesni sadrÅ¾aja ili dizajna prije nego je revija zapoÄela. Zaboravili su objasniti bi li se tako oglasili da se vjernici nisu pobunili pa im moÅ¾emo vjerovati na rijeÄ ako hoÄ‡emo. A zahvaljujuÄ‡i i ovakvim stvarima brojni vjernici odlaze iz Anglikanske crkve. Hvala Bogu ne na put bezvjerja, nego se vraÄ‡aju u krilo KatoliÄke Crkve. Postaju svjesni da su se nekada od nje odvojili zbog kralja Henrika VIII. Katolici su tada bili uhiÄ‡ivani, muÄeni, ubijani. StoljeÄ‡ima su bili graÄ‘ani drugoga reda, ali su izdrÅ¾ali. Njihovim putem ustrajno ide i Asia Bibi. UhiÄ‡ena je veÄ‡ niz godina zbog tzv. blasfemije. UÄinila joj je to njezina pakistanska drÅ¾avna vlast. Navodno, rekla je neÅ¡to protiv Muhameda i Kurana, Å¡to ona odluÄno nijeÄe. MeÄ‘utim, maÄ smrtne kazne joj i dalje visi nad glavom. PredlaÅ¾u je sada za Nagradu Saharov ne bi li ga nekako odmakli. Molimo se i mi da tako bude te da mir doÄ‘e i drugim progonjenim katolicima i krÅ¡Ä‡anima diljem kugle zemaljske. PreviÅ¡e ih je, a danaÅ¡nja uljudba si tepa da je suvremena i da svakome jamÄi njegova ljudska prava. ÄŒak i Å¾ivotinjama njihova. OÄito je negdje nesporazum. ShvaÄ‡aju to i u Rusiji gledajuÄ‡i stanje u druÅ¡tvu. S jedne strane protivnici tzv. Oktobarske revolucije, s druge zagovornici. A da bi druÅ¡tvo iÅ¡lo dalje potrebno je pomirenje.

Ono je potrebno i naÅ¡emu hrvatskom narodu. Jedni su stajali u njegovoj obrani, drugi su zalutali i otiÅ¡li na krivu stranu. Danas i jedni i drugi moramo izgraÄ‘ivati svoj dom. PomoÄ‡i Ä‡e nam u tomu samo zajedniÅ¡tvo satkano na istini, pa ma kakva ona bila, a niÅ¡ta drugo. Lijek toliko puta dokazan u povijesti na svim kontinentima.

Miljenko StojiÄ‡