MILJENKA KOŠTRO” KOLAJNA MIRA”

Ne ubij, ne ukradi, ne reci lažna svjedočanstva, kao da uzalud odzvanja u ušima nekih ljudi bez izraženih crta lica i osjećaja za drugog čovjeka.

Svjedočimo tolikoj ljudskoj patnji bez razloga.

Gdje je nestala ljubav? Tko nam je ukrao kolajnu mira?

Osluškujemo što se to zbiva u ovomu vremenu, u žaru borbe za ovozemaljsko prijestolje.

Prijateljstva pucaju, zapravo umiru, a duhovna glad ledi dah.

Nadmetanja će izgubiti smisao, patnjama nevinih jednom će doći kraj i kako će zao čovjek stati ispred Tebe Bože.

Čovjek ima pamćenje i dok živi pamtit će ono što mu je drugi učinio nažao, a i ono dobro.

Hoće li imati dovoljno volje i snage, poslije svega zajedno plesti kolajnu mira.

Hoće li čovjeka i dalje voditi kukavičji interesi oko kojih se kao slijepac vrti?

Čovjek umjesto da živi, ispija života suhoću. Koliko pitanja i nejasnoća.

Problemi i suze u očima ispisuju tužne priče.

Utrka, utrka, trčanje, brže i brže, sve žešće, i na kraju gledamo mrtva konja i konjanika.

Ili je čovjek kao cvijet, danas pun života, a sutra…

Malo je ljudsko oko, ali u njemu se oluje dižu, brodovi potapaju, zvijezde gase…

Bože, pomozi nam da se vratimo k Tebi i odahnemo od čežnje za ukradenim mirom.

Sva sreća, s druge strane postoje i oni koji nemaju dnevno i noćno lice, koji neumorno pletu kolajnu ljubavi i mira, i svojim primjerom pokazuju kako bi međuljudski odnosi trebali izgledati.

Oni ne otimaju, nego potrebitima daju da i oni imaju bar ono osnovno, svjesni da čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.

Oni mišlju, riječju i djelom pletu kolajnu mira.