POBJEŠNJELA OLUJA
Potiho se
rađa
Nečujno
nevidljivo
Planove
kuje
Daleko od
očiju naših
Predaleko od
slatkih nam snova
A k’o orkan
životom projuri
Rasprši snove
u tilome časku
Olujnim mlazom
i naznake sreće potopi
Pobješnjelim mukom
čežnje potare
Pustoš na
duši ranjenoj
Duboko
zabrazda
Čekat ćemo
tračak sneni
Jer ništa
drugo iza tsunamija ostalo nam nije….
I maštati
kako možda Ljubav nam se nova smije….
(Mila Stanković)
LJUBAVI NAGOVJEŠTAJ
Budim se
u cik zore
Puna
vjere
Nadanja
kojima suton malkice nazirem
No,
ništa strašno
U ovaj vakat
ludila globalnoga
Kad gluposti glupost
još veća neumorno sustiže
Jedna
drugu
Nepresušno nebulozama
napaja suludo
Jedna drugoj
logičnosti ispire
Tragove smisla
duboko zatire
Moć manipulacije
vrhunce doseže
Globalno se
bedastoćama prožimaju
Mi mali
ljubavi žedni
Obrambene štitove
teško podižemo
Vapajem spas
nečujno prizivamo
Da dobro nad
glupošću svakodnevice
Strahove
prevlada
I umove moćnika
na dobro prizove
Ljubavi nagovještaj
u životnu radost logikom ovjenča….
(Mila Stanković)