Ekonomija
Mate Kalajžić “ZIDINO DIDE MOGA”
ZIDINO DIDE MOGA
Zidino dide moga,
na brdu stojiš sama.
Ne vidi te niko, samo sunce i tama,
možda pčela, jer u tebi joj je hrana.
Zidino dide moga,
razrušena i ispaćena od jada svoga,
ma opet nikako lipa,
jer ti si mi zidino, didova slika.
O zidino srušena, gomilom stina
u tebi vrisak i kadulja cvate.
Sunce te prži, bura te mije
kao da u tebi nikad niko živio nije.
Naslušala si se priča raznih,
uz rujno vino razgovora praznih.
Da se povijest pisat može,
kakav bi to roman bio, o dragi Bože?
Koliko se u tebi izmolilo očenaša,
zidino dide moga, u srcu si kuća naša.
Mate Kalajžić
