Marko LJubić “Prijeti li Hrvatskoj uvoÄ‘enje izvanrednog stanja?”

Autor: Marko Ljubić

Svakako da trenutak pojavljivanja objavljenih dokumenata, upravo zbog aktualnih sukoba i natezanja u vrhu državne vlasti, može biti jako indikativan i označiti čitav niz mogućih pravaca razriješenja tih sukoba. To će se vrlo moguće jasnije vidjeti narednih nekoliko dana.

Već dva dana na društvenim mrežama kruži zastrašujući dokument koji je objavio Maxportal, sa stotinama državnih dužnosnika, pripadnicima političke, sudbene, akademske, društvene i svake druge elite u Hrvatskoj. Famoznih 186 milijunaša među kojima se realno i legalno uporište za posjedovanje milijunskih novčanih iznosa može vezati za svega par ljudi koji se bave ili biznisom, kakvim god, ili – sportom.

Navodno se radi o službenom dokumentu austrijske Raiffeisen-Landesbank Steiermark AG koga je osobno potpisao generalni direktor Markus Mair, datiranom 5. srpnja 2011. godine. Dokument je prema priloženom zatražila austrijska Agencija za nadzor financijskog tržišta (FMA), odnosno njen Odjel za prevenciju pranja novca i financiranje terorizma. U dokumentima se navode datumi, kako sam već rekao ime i prezime generalnog direktora RBA potpisnika izvješća, te nositelja zahtjeva u ime agencija Martina Andexlingera. Navodno se radi o listi hrvatskih državljana koji su imali više od milijun eura na svojim računima na dan 30. lipnja 2011. godine.

Danas su se u nekim medijima pojavili demantiji iz RBA, ali to bitno ne umanjuje razlog ozbiljnije raščlambe fenomena pojavljivanja takvih dokumenata u medjima.
Kako se postaviti prema tome?

Ignorirati?

Više je razloga za – ne.

Evo zašto.

Fenomen krize u Hrvatskoj postao je već politička i društvena uzrečica, polazište svim političkim, društvenim, akademskim pa i grupnim analizama, razgovorima i pokušajima bilo kakvoga činjenja.

Pojam krize je dakle postao fenomen bez kojega ništa u Hrvatskoj trenutno nema smisla, opravdanja niti svrhe. Kriza, što god to značilo – postala je sama sebi svrha.
Sve se zasniva na – postojanju krize.

I, sve se zasniva na optužbi onih drugih za probleme, pri čemu odavno nikoga nije briga za stvarne argumente, činjenice i istinu. U takvom diskursu relativizacije svega, jedini „argument“ postaje relevantna moć koja se manifesira kontrolom državnih i medijskih sustava. U tim okolnostima, onaj tko ima nadmoć, a puno stvari ukazuje na to da nadmoć nad društvenim tokovima u Hrvatskoj imaju nesolidne grupacije i nositelji destrukcije, dolazimo u realnu situaciju da lopov optužuje, progoni i sudi poštena čovjeka, zločinac žrtvu, ukratko paradigma zla, paradigmu dobra.
To je pravac na kojemu se, uz sve, svakodnevno razara i sami temelj nacionalne slobode, državnosti i identiteta. Jer, ukoliko je relativizacija, krivotvorina, zamjena vrijednosti i izopačenost prihvatljiva u jednome slučaju, nema niti jednoga razloga da to ne bude tako i u svim drugim slučajevima.

Ako je prihvatljivo ukrasti milijun eura, ili ako je to obranjivo s legalnog društvenog polazišta, onda je jednako tako prihvatljivo i obranjivo – sve. Dakle, i uništavanje Hrvatske. Isto tako, ako je prihvatljivo suparnike ili bilo koga oblatiti javno i izložiti ih osobno, politički, ali i obiteljski progonu, onda su ukupne posljedice, iako naizgled sa suprotnih polazišta – zapravo jednake.
Ukratko pogubne.

Zbog toga je ova objava višestruku opasna.

Prvo, ako je netočna, kako možemo pročitati u dijelu medija, očito je da je stupanj i metodologija izazivanja potpunoga kaosa u zemlji zahvatila zastrašujuće razmjere i dovela naciju na prag potpunog gubitka bilo kakve vrijednosne vjerodostojnosti. Do te mjere, da će biti posve normalno i što je najgore, prihvatljivo, objaviti bilo što, reći bilo što i o bilo kome, koristeći medije za uništavanje ljudi, grupa pa i cijeloga naroda, radi nekakvog pojedinačnog, osobnog i trenutnog interesa.

Ako je to prihvatljivo i vrijednosni standard u društvu, onda ni jedno zlo više ne može biti kritičan povod za pokretanje obrambene društvene inicijative ili – energije.

Sve postaje dopušteno.
Umjesto elemenata razuma, za analizu i poimanje društvenih događaja, afirmira se princip svrstavanja, sklonosti, pregrupiranja i beskrupuloznog nadmetanja za ciljane interese, pri čemu istina i bilo kakvo načelo odavno nemaju nikakvu vrijednost.

Jer, na objavljenom dokumentu su, prvo živi ljudi, sa svojim osobnim, obiteljskim životima, ali i realnom društvenom simbolikom koja u svakom slučaju, mnogim ljudima i grupacijama u javnosti – nešto znače. Ljudi koji su na popisu su zapravo nositelji svih trenutnih alternativa za riješavanje – aktualnih društvenih problema. Ti ljudi su upravo zbog toga ili cilj razornoga udara, ako je informacija krivotvorina, ili su potvrda da je Hrvatska postala zatočenik zločinačkih grupacija i interesa, ako je informacija točna.
U oba slučaja – doslovno pogubno.

Što je nužno učiniti u ovome trenutku kako bi se otklonila ovakva dvojba?

Država – mora odmah reagirati.

Odmah.

Figurativno rečeno, posljedice ovakve objave mogu biti, ili da portal i uednik koji je to objavio završi na dugogodišnjoj robiji zbog klevete ili neodgovornosti ili, ako je informacija točna, da se u Hrvatsku mora uvesti neka vrsta interventnog modela zaštite državnog, ustavnog i nacionalnog poretka – neka vrsta izvanrednog stanja.

Tu svakako moramo uzeti u obzir i mogućnost da se namjerno producira kaotična situacija radi nasilnoga zavođenja reda u zemlji. Niti jedan razlog i za takvo razmišljanje danas nije isključen.
Objavljivanje ovakvoga dokumenta, u oba slučaja, i ako je autentičan, a navodi isitniti i ako nije, daje racionalnu dimenziju pozivima koje već dugo slušamo da se u Hrvatskoj formira Vlada navodnog nacionalnog spasa od pripadnika aktualnog političkog establišmenta, te čitavom nizu sličnih inicijativa.

Samo je u tom slučaju pitanje je li takva Vlada jamči spas nakaradnom političkom i državnom poretku i očuvanju stečenih pozicija ili – naciji. Zbog toga se ova objava mora raščistiti.
Stvari su jednostavne.

Država mora zatražiti od austrijske države pomoć, pa od banke i odgovarajuće agencije navedene u ovome dokumentu, dobiti ili potvrdu objavljenoga dokumenta ili ga osporiti.
Dogodi li se da ova informacija prođe nezapaženo i kao još jedan u nizu objavljenih stvarnih ili izmišljenih slučajeva, u svakom slučaju to će biti prilog dodatnoj dekonstrukciji društvenoga poretka, čije propadanje neće lako ni brzo prestati. Jer, ignoriranje ovakve informacije, iako može biti, nije uopće siguran znak da je dokument izmišljotina ili paraobavještjana podvala, jer stotine ljudi s objavljenih dokumenata realno mogu – spriječiti raspravu u medijima o tome.

A mogu biti i nedužne žrtve paraobavještajnih obračuna.

Svakako da trenutak pojavljivanja objavljenih dokumenata, upravo zbog aktualnih sukoba i natezanja u vrhu državne vlasti, može biti jako indikativan i označiti čitav niz mogućih pravaca razriješenja tih sukoba. To će se vrlo moguće jasnije vidjeti narednih nekoliko dana.
Ima li netko iluzija da akteri sadašnjih sukoba nisu spremni na sve?