Marina Vukoja “Vrbovica – pomalo zaboravljena biljka”

Ljubav prema prirodi i biljkama naslijedila sam od svoje prabake Janje i bake Ive. U meni su prepoznale nasljednicu. Kroz moje bezbrižno djetinjstvo lagano me uvode u svijet ljekovitog bilja. Pojašnjavale su mi koja biljka je dobra za liječenje neke bolesti. Pozorno sam ih slušala i upijala svaku njihovu riječ i savjet. Tako od djetinjstva naučih prepoznavati jako puno biljaka. Mogu napomenuti kako moja pokojna prabaka Janja koju su svi od mila znali kao baku Galu, a nadimak dobi po djevojačkom prezimenu Galić, nije imala ni jedan razred škole. Znala je čitati i pisati. A biljni svijet je poznavala bolje od bilo kog botaničara. Sve je savladala svojim trudom i željom za više. Poznavala je jako puno biljaka koje je koristila kao alternativni pripravak u liječenju raznih bolesti. U to vrijeme nije bilo liječnika, a ni bolničkih ustanova kojima bi se mogao čovjek obratiti kada bi se razboljeli. Znala mi je reći : „ Ne dangubi! U jednu ruku uzmi krunicu i put do u Dulinu stranu, svaka minuta je dragocjena. Moli i biljke beri. Blagosivaj svaku biljku što ti Bog dade, a i onog koji će je koristiti“! Bakica je doživjela  jedanaesto desetljeće. U dubokoj starosti umrla. Tako evo dođe i mjesec rujan, gdje je sve rujno i zrelo. Vrijeme prikupljanja ljetine, a ujedno i prisjećanje na drage osobe koji više nisu među nama živima. Ova 2021. godina nije bila pogodna za razvoj biljaka, zbog velike suše. Istoga je bilo jako malo. Iva trava koja od mrtva pravi zdrava, ove godine na području sela Korita nije ni cvjetala. Sunce ju je „dokrajčilo“. Današnji lijep i sunčan dan poslije malo kasnijeg doručka željela sam iskoristiti za prikupljanje ljekovitog bilja. Spremih se i pođoh onim putem koji je toliko loš, jedini nemamo drugoga. Po istome bi se i zaprežna kola prevrnula. Kako znadem reći regionalni put R852 pun skakala. (Skakala manje više svi znamo što su. Za prelazak rijeke koristili su se kameni blokovi otprilike slične veličine. Kamen je služio kao sredstvo prelaska rijeke i povezivao dvije obale. Skakalo se s jednog na drugi, a samim koritom je bilo poredano više kamenica).

Poskočicu čovjek za tren nauči bilo da ide pješice navedenim putem ili s terencem. Nije bitno ima li dara ili ne za tu vrstu umjetnosti. Nekako se putom probi i dođoh do korita rijeke Ugrovače, selu poznate kao Ričine, do samog nasada vrbovice.

Ovom prigodom želim par riječi reći o vrbovici biljki koja je pomalo „skrivena“ od javnosti, koja je prijek lijek za urološke probleme i za povećanu prostatu. Kako nauka naglašava vrbovica se smatra i antibiotikom. Od davnina je poznata kao ljekovita biljka, kako neki zapisi navode od 12 stoljeća gdje se koristila i pripremala u obliku čaja protiv zatvora i tvrde stolice kod male djece. Vrbovica se pokazala odlična u liječenju i kod povećane prostate kod muškaraca, benigne hiperplazije prostate, prostatitisa i akutnog prostatitisa, inkontinencije (nemogućnost zadržavanja mokraće/nekontrolirano mokrenje). Istraživanje mađarskih znanstvenika iz 2009. godine, objavljeno u časopisu Phytotherapy Research, objašnjava da polifenolni spojevi iz ekstrakta vrbovice inhibiraju enzim 5 – alfa reduktazu koji inače provodi reakciju pretvorbe hormona testosterona u njegov hidrirani oblik koji pridonosi povećanju prostate. Isto navodi i diplomirana inženjerka biologije Marija Kranjčević za portal Gospodarski list, te nadodaje kako se zbog toga isti polifenolni spojevi koriste i u lijekovima za liječenje povećane prostate. Iznimno dobrim pripravkom pokazala se i u: liječenju i otklanjanju infekcije mokraćnih putova kod žena, problema s mokraćovodom i mokraćnim mjehurom, smanjenju uroloških problema, kod bolnih menstruacija praćene krvarenjem i grčevima. Svoja ljekovita svojstva vrbovica zahvaljuje bogatom sadržaju aktivnih biljnih spojeva koje navode stručnjaci. To su: tanini, flavonoidi, fenolne kiseline, steroidi i drugi konstituenti poput linoleinske, palmitinske i stearinske kiseline. Napominjem kako je to samonikla biljka koja se može naći uz nasipe potoke, rijeke odnosno na vlažnim mjestima i slično. Izuzetno ju vole posjećivati pčele, bumbari i leptiri! Bere se nadzemni dio biljke i suši u hladu na prozračnom i suhom mjestu. Mladi izdanci biljke, u rano proljeće, se beru i od istih se prave razni kulinarski specijaliteti koji su i danas poznati na ovom podneblju. A to su variva, pite zeljanice, zelje na suho s krumpirom ….

Priprema čaja od vrbovice: U 2 dl vruće vode dodajte 1 čajnu žličicu suhe vrbovice. Pustite da odstoji 5 minuta nakon čega se procijedi čaj i zasladite po želji (preporučam bez zaslađivanja i jako je lijepog okusa). Piju se dvije šalice čaja dnevno ujutro natašte i navečer prije spavanja.

Ukoliko niste vješti u pronalaženju i raspoznavanju ove biljke, najbolje bi bilo kupiti gotovi pripravak i konzumirati. Ovaj čaj se može nesmetano piti uz konzumaciju bilo kakvog lijeka.