Scena
Marina Vukoja “Sveta Lucija, navjestiteljica Božića,”
Sveta Lucija, navjestiteljica Božića, običaj božićnog sijanja pšenice u selu Koritima
Samo ime Lucija dolazi od latinske riječi lux, lucis, što znači svjetlo, stoga zapravo simbolizira svjetlo u zimskoj tami, ali i navješćuje Božić kao rođendan Svjetla- malog Isusa. Sam običaj sijanja pšenice potječe iz davnine i vezan je uz Svetu obitelj. Naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, Marija je zamolila težaka, koji je na njivi sijao pšenicu, da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kada je sijao.
Kada su vojnici stigli, pšenica je čudesno izrasla, a oni su odustali od daljnje potjere. Mnogi kažu kako je sama sveta Lucija navjestiteljica boljih vremena jer nakon 13. prosinca dani postaju sve duži. Po predaji moje pokojne bake Ive, koja je živjela u selu Koritima, s kojom sam provela većinu djetinjstva, pričala bi mi priču o sv. Luciji i običaju sijanja žita. Ta priča mi se urezala u sjećanje i dan danas ju pričam mlađim generacijama. Predaja kaže: Dok je još bila djevojčica otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. Ubrzo nakon toga otac joj umire, a i majka joj se teško razbolijeva. Bolest nije prestajala. Ona i njena majka na zavjet odlaze na grob sv. Agate u Kataniju. Došavši na grob Luciji se ukazuje sv. Agata. Rekla joj je: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila mio stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Uistinu Lucijina majka je ozdravila.
U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da se žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Sudac joj je zabranio da pred njim propovijeda, što ona nije poslušala. Rekla je: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Zaprijetio joj je kako će ju javno osramotiti u javnoj kući. Na to mu je ona odgovorila: “Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.” Kada je sudac pokušao Luciju odvesti u javnu kuću kažu kako ju ni jaram volova nije mogao odvući. Od ljutnje ju je polio vrelim uljem i smolom i dao zapaliti, ali vatra nije dopirala do njenog tijela. Ostala je netaknuta, uspravna i najljepša ruža. Na kraju joj je vrat proboo mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Prema drugoj legendi sama sebi je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Sveta se Lucija štuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih osoba, onih koji su oboljeli od bolesti očiju, kod grlobolje, krvarenja, zaštitnica je pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača, lađara ….
Kada su vojnici stigli, pšenica je čudesno izrasla, a oni su odustali od daljnje potjere. Mnogi kažu kako je sama sveta Lucija navjestiteljica boljih vremena jer nakon 13. prosinca dani postaju sve duži. Po predaji moje pokojne bake Ive, koja je živjela u selu Koritima, s kojom sam provela većinu djetinjstva, pričala bi mi priču o sv. Luciji i običaju sijanja žita. Ta priča mi se urezala u sjećanje i dan danas ju pričam mlađim generacijama. Predaja kaže: Dok je još bila djevojčica otac ju je obećao nekom bogatom mladiću za ženu. Ubrzo nakon toga otac joj umire, a i majka joj se teško razbolijeva. Bolest nije prestajala. Ona i njena majka na zavjet odlaze na grob sv. Agate u Kataniju. Došavši na grob Luciji se ukazuje sv. Agata. Rekla joj je: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila mio stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Uistinu Lucijina majka je ozdravila. U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da se žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Sudac joj je zabranio da pred njim propovijeda, što ona nije poslušala. Rekla je: ”Dok čisto živim, moje je tijelo hram Duha Svetoga.” Zaprijetio joj je kako će ju javno osramotiti u javnoj kući. Na to mu je ona odgovorila: “Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom.” Kada je sudac pokušao Luciju odvesti u javnu kuću kažu kako ju ni jaram volova nije mogao odvući. Od ljutnje ju je polio vrelim uljem i smolom i dao zapaliti, ali vatra nije dopirala do njenog tijela. Ostala je netaknuta, uspravna i najljepša ruža. Na kraju joj je vrat proboo mačem. Tako je Lucija dobila odjednom dvije krune: djevičansku i mučeničku. Prema drugoj legendi sama sebi je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Sveta se Lucija štuje kao zaštitnica slijepih i slabovidnih osoba, onih koji su oboljeli od bolesti očiju, kod grlobolje, krvarenja, zaštitnica je pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača, lađara ….Uz to, raširen je običaj da se na blagdan svete Lucije sije pšenica, kako bi do Božića dosegnula najveću ljepotu i krasila stol i jaslica. Sije se u razne posude, drvene ili već što se manje koristi. Kod mene baka je sijala u udubljeno drvo ili koru od drveta. Što sam i ja kasnije nastavila. Na dno bi se stavilo malo zemlje humusa, posijala bi se pšenica. U sredinu bi stavila praznu čašu u koju bi se kasnije, odnosno na Božić stavile tri svijeće. Između svijeća bi se stavila jabuka i par oraha. Iznikla pšenica bi se običava vezati hrvatskom trobojnicom.
Naime postoji malo pouzdanih podataka o životu sv. Lucije. I dosta verzija o njenom mučeništvu. Ali ova verzija priče mi je najdraža i najemotivnija jer sam ju čula od bake Ive.
Znamo kako je od svete Lucije pa do Božića 12 dana. Ljudi su u prošlosti vremensku prognozu određivali za nadolazeću godinu baš po tim danima. Prvi dan od svete Lucije je prognoza za prvi mjesec, ako je suh i sunčan dan trebao bi i siječanj biti bez padalina i tako redom ….
Mlade djevojke bi pisale na papirić imena od 11 momaka-ženika i ostavile 12 prazan listić. Pogužvale bi iste i izmiješale. Svaki dan bi jedan bez gledanja bacale u vatru. Koji zadnji ostane to bi bio potencijalni momak-ženik. Ukoliko zadnji ostane prazan nikad se neće udati!
Continue Reading
