Ekonomija
Marina Vukoja “Rakitno…………..Da se Ne-Zaboravi…..
Rakitno se nalazi na sjevernom djelu općine Posušje, na prometnici Posušje-Jablanica i na prometnici koja povezuje Rakitno-Korita-Široki Brieg. Rakitno je udaljeno od Posušja oko 12 km, a selo Korita od Posušja oko 24 km. S gradom Širokim Brijegom graniči. To jeste Korita kao zadnje selo općine Rakitno graniči s općinom Široki Brijeg odnosno sa selom Prosine. Povezan je prometnicom R 852, jedan od regionalnih putova koje nitko ne želi rekonstruirati niti se popravlja. Kako mještani kažu „regionalni put za odvaljivanje bubrega“. (https://www.facebook.com/photo/?fbid=1402082990177773&set=pcb.1402083296844409 
https://www.facebook.com/photo?fbid=1402083156844423&set=pcb.1402083296844409). Korita su udaljena od samog središta Širokog Brijega nekih 15 km. Sjeverno i sjeveroistočno zaleđe čine visoke planine Čvrsnica (2228 m), Vran (2074 m), Čabulja (1780 m), a na južnoj strani Mratnjača (1229 m) i Oluja (1208 m). Selo obiluje brojnim izvorima pitke vode. (Ovo je jedno s Mratnjače https://www.facebook.com/photo/?fbid=1301707160215357&set=pcb.1301707236882016
Slika je načinjena u siječnju. Jezero je zaleđeno, a po ledu su kamenice koje su se odronile).
Rakitno je imalo stalni porast stanovništva sve do Drugog svjetskog rata. . Jedan broj poginuo, drugi dio izbjegao, došlo do iseljavanja, obično su se iseljavali u Astraliju, Njemačku, Južnu Ameriku, Novi Zelant, SAD, Kanada, Argentina. A za vrijeme velike suše, što bi naši žitelji znali reći godinama gladi za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata veliki broj ljudi odselio se u Slavoniju (1914.). Najviše u Antin, Soljane … Neki dan sam čula jednu izjavu s kojom sam bila malo zatečena, kada me jedan svećenik upitao odakle sam. Odgovorila sam kako živim i radim u Mostaru, a duhom sam prisutna u Rakitnu. Isti mi se nasmijao i rekao znaš šta: „Vi Rakićaci se ne znate potpisati, ali se znate skućiti“. Nastavlja: Kada sam bio u Zagrebu meni su Rakićaci pomogli u ono vrijeme mnogi nisu imali kupaoncu, a oni su gradili bazene. Njihove žene su me hranile prale odjeću i pomagali koliko mi je trebalo. Nasmijala sam se i rekla i sada su takvi, ali su se obrazovali. Samo naše selo iznjedrilo je jako puno poznatih osoba što doktora medicine, strojarskih, građevinskih, elektro inženjera, magistara itd. Samo od pokojnog don. Bože Vukoje-Lastvića nemamo svećenika ni časnih sestara … Povijest Rakitna seže u duboku prošlost, pa se može reći kako je područje Rakitna bilo naseljeno i u prapovijesno vrijeme i da su se na ovim područjima vodili ratovi između Rimljana i Ilira. Arheolozi i povjesničari su utvrdili glavne rimske ceste koje su išle preko Rakitna. U povelji bosanskog kralja Ostoje iz 1408. godine, kojom je braći Radivojevićima (koji su i sami bili Vlasi) dana u posjed sva zemlja između Neretve i Cetine, spominju se Vlasi. U spomenutoj povelji kralja Ostoje Kotromanića iz 1408. godine, između ostaloga, on daruje Radivojevićima župu Rakitno. Rakitno je 1468. godine palo pod četiristogodišnju tursku vlast. To potvrđuje sumarni popis Bosanskog sandžaka iz 1468./69. godine u kojem su popisani Rakitno i Sutina kao sela Mostarske nahije. Po ovom popisu Rakitno je imalo 13 domaćinstava, koja su bila dužna plaćati 450 akči poreza. Akča je bila osnovna novčana jedinica koja je važila u Turskom Carstvu do 18. stoljeća. Sutina je imala devet kuća i plaćala je porez u iznosu od 300 akči. Po ovom malom broju popisanih domaćinstava može se zaključiti da su žitelji Rakitna pobjegli pred turskom vojskom ili odvedeni u roblje. Tijekom čitavoga vremena turske vladavine Rakitno je upravno u sastavu mostarske nahije, odnosno kadiluka, dok je crkvenoj organizaciji Rakitno bilo vezano za Duvno i župu Seonicu sve do 1845. godine, kada je postalo kapelanija i samostalna župa. Turci su se naselili u Rakitno jer je bogato vodom, ali su ga već početkom 19.st. napustili. Iz prvih stoljeća turske vladavine nema spomena Rakitna u crkvenim izvorima već ga se spominje samo u dva turska deftera. Defter iz 1475. spominje Sutinu kao vrlo napučenu. Sutina je feudalno dobro dizdara Muse i pripada Mostaru. Defter iz 1585.g. piše da je Rakitno posjed Mehmeda Mustafina, posadnika tvrđave Imotski. Biskup Bijanković boravio je u Rakitnu triput: 1706, 1710, 1723. Zanimljiv je izvještaj iz 1706.
Biskup se nemože načuditi duhovnoj i tjelesnoj snazi Rakićana. Spominje Vuku Piponića koji imaše 130 godina. U drugom svom pohodu Rakitnu 1710. biskup Bijanković krizmao je 210 osoba a na misi je bilo 600 vjernika. U ovo vrijeme u Rakitnu žive i muslimani i pravoslavci. Zadnji zapis biskupa Bogdanovića bio je od 18.-20. lipnja 1768. U to vrijeme kapelan zadužen za Rakitno bio je svećenik glagoljaš Toma Kolaković. Piše kako je u Rakitnu i Drežnici bilo 39 domaćinstava u kojima je živjelo 308 odraslih i 159 malodobnih osoba. U selu Korita koje je ono veliko I selo koje spaja Široki Brijeg i Posušje kroz koje ide glavna prometnica prema Blidinju i grobu Dive Grabovčeve i povezuje općinu Jablanica. U seoskom groblju Korita ukapaju se umrli prezimena Soldo i Vukoji. Soldo su se doselili iz Britvice u selo Prosine, a ta ista obitelj se podijelila i preselila u Zaušlje. Stari spomenik prvom stanovniku sela prezimena Vukoja datira iz 1680. godine. Prvi stanovnik se zvao Ivan Vukoja zvani Zela. Selo je već odavno demografski mrtvo. Već nekih 25. godina iz istoga dijete nije kršteno. Najviše se okrivljuju nadležni organi. Nisu uredili infrastrukturu putova, nisu osigurali osnovne uvjete za življenje. Žiteljima je potrebna i infrastruktura vodovoda. U selu trenutno živi oko 20 stanovnika. Ima još i mlađe populacije koja živi u istome i radi u Boksitu. Ima ih i neoženjenih, što znači da nije sve gotovo. Ima nade dok ima i stanovnika. Najviše sam ljuta na nadležne organe koji ne žele pomoći domicilnom stanovništvu odmahnu rukom i kažu oni su stari. Znači ako je čovjek star treba ga gurnuti u čopor vukova. Stari ljudi trebaju dostojan život imati! Ovim putem molim nadležne organe iz općine Posušje i općine Široki Brijeg da se smiluju i pomognu i ovome kraju koji bi trebali malo poraditi da i sela malo ožive. Naravno ako kojom srećom dođe do ušiju istih! Šteta da se povijest i selo bace u zaborav.
Biskup se nemože načuditi duhovnoj i tjelesnoj snazi Rakićana. Spominje Vuku Piponića koji imaše 130 godina. U drugom svom pohodu Rakitnu 1710. biskup Bijanković krizmao je 210 osoba a na misi je bilo 600 vjernika. U ovo vrijeme u Rakitnu žive i muslimani i pravoslavci. Zadnji zapis biskupa Bogdanovića bio je od 18.-20. lipnja 1768. U to vrijeme kapelan zadužen za Rakitno bio je svećenik glagoljaš Toma Kolaković. Piše kako je u Rakitnu i Drežnici bilo 39 domaćinstava u kojima je živjelo 308 odraslih i 159 malodobnih osoba. U selu Korita koje je ono veliko I selo koje spaja Široki Brijeg i Posušje kroz koje ide glavna prometnica prema Blidinju i grobu Dive Grabovčeve i povezuje općinu Jablanica. U seoskom groblju Korita ukapaju se umrli prezimena Soldo i Vukoji. Soldo su se doselili iz Britvice u selo Prosine, a ta ista obitelj se podijelila i preselila u Zaušlje. Stari spomenik prvom stanovniku sela prezimena Vukoja datira iz 1680. godine. Prvi stanovnik se zvao Ivan Vukoja zvani Zela. Selo je već odavno demografski mrtvo. Već nekih 25. godina iz istoga dijete nije kršteno. Najviše se okrivljuju nadležni organi. Nisu uredili infrastrukturu putova, nisu osigurali osnovne uvjete za življenje. Žiteljima je potrebna i infrastruktura vodovoda. U selu trenutno živi oko 20 stanovnika. Ima još i mlađe populacije koja živi u istome i radi u Boksitu. Ima ih i neoženjenih, što znači da nije sve gotovo. Ima nade dok ima i stanovnika. Najviše sam ljuta na nadležne organe koji ne žele pomoći domicilnom stanovništvu odmahnu rukom i kažu oni su stari. Znači ako je čovjek star treba ga gurnuti u čopor vukova. Stari ljudi trebaju dostojan život imati! Ovim putem molim nadležne organe iz općine Posušje i općine Široki Brijeg da se smiluju i pomognu i ovome kraju koji bi trebali malo poraditi da i sela malo ožive. Naravno ako kojom srećom dođe do ušiju istih! Šteta da se povijest i selo bace u zaborav.
Continue Reading
