Marina Vukoja “Majko naša, Odvjetnice naša, moli za nas, svom Sinu nas izruči i preporuči

Velika Gospa je svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Prema katoličkom vjerovanju Marija je uznesena na nebo dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII, 1. studenog 1950. Od tada pa sve do danas Mariju Majku Božju slavimo svakog 15. kolovoza. U kršćanstvu Bogorodica ima veliku ulogu i veliko poštovanje od strane svih vjernika. Većinom se čine razni zavjeti po svim marijanskim svetištima diljem Hercegovine i Dalmacije. Naše selo Korita, i cijelo Rakitno, nekada davno po pričama moje prabake Janja pripadalo je ramskoj župi. Smatra se kako je samostan u Rami podignut u 15. stoljeću. Nekoliko puta je bio spaljivan i pljačkan, a tadašnji svećenici nerjetko i ubijeni. Slika Gospe od Milosti zbog najezde Osmanlija prenosi se u novu postojbinu, tako da je ubrzo, u 18. stoljeću, postala Gospa Sinska. Njeno štovanje je posebno zaživjelo kada je Sinj obranjen nakon Osmanlija 1715. Kako štovatelji tvrde  po zagovoru Gospinom. I prije papinog proglašenja o Uznesenju Blažene Djevice Marije ljudi su poštivali Majku Spasitelja svijeta. U čast  su joj pjevali mnoge pjesme, molili razne molitvice. Moja prabaka me naučila molitvicu Gospi, a rođena je točno kada se gradila crkva na Širokom Brijegu, nju je učila njena majka. Molitvica glasi: Gospe moja laku noć, zovem tebe u pomoć, da mi spremiš anđela svoga, da mi spava pored srca moga!

Kako navedoh od davnina se na području Hercegovine štuje Majka Božja- Bogorodica. I danas mnogi vjernici hodočaste Marijanska svetišta diljem Hercegovine, Bosne i Dalmacije. Selu Koritima najbliža su dva svetišta Široki Brijeg i Posušje, crkve su posvećene Uznesenju Blažene Djevice Marije. Ljudi su hodili konjskim putovima kroz šikaru kako bi došli na svetu misu u čast Gospi. Često analiziram tu činjenicu o stanju puta nekada i danas. Što se promijenilo? Pa skoro ništa i dalje je ostao na istoj razini konjskog puta jer većinom godišnjih doba jedino konj može proći! No vratimo se običajima o štovanju Gospe.

Po predaji starijih kažu: U selo došla mlada. Voljela se nadmudrivati i izvlačiti od posla pa ju seljani prozvali „mudir“. Svekar i svekrva joj jednog jutra rekoše kako će oni hodočastiti Gospi na Široki Brig. Svekar joj reče: „Nevista sve je na tebi i kuća i oko kuće, ti pazi sve dobro i budi i u kući i vani“. Mladi ne bi pravo. Mogla je i ona s njima vidjeti malo svita. Šutjela je. Ujutro svekar i svekrva pođoše i ponoviše opet iste riječi: „Nevista mi smo sav ajvan namirili, odosmo na misu pa se vraćamo kući, ako bilo što kupiti od merdžana, šnala, ogledalo ili crveni jabuka mi ćemo ti donit. Nevista pazi budi u kući i vani!“ Nevista reče: „Dobro babo bit će tako!“ Čim odmakoše od kuće nevjesta ode tražiti uže. Probra ono bolje, novije, i napravi ljuljačku. Sveza ju na čiviluk iznad vrata i sjede. Osta se ljuljati dok joj svekar i svekrva ne dođoše. Svekru mrak na oči pade kad je ugleda kako se ljulja. Upita ju: Pa pobogu nevista šta to radiš?“ „Šta će selo reć majko mila, u isto vrijeme zakuka svekrva?“ Ona odgovori; „Babo ti reče da pripazim na kuću i da budem u kući i vani, evo babo ja napravi šta si tražio!“ Iz svekrvine ruke ispade crvena jabuka i ogledalo pa uleti u kuću i uhvati se čanjka i pravljenja ručka. Je li nevista jela ne zna se!

Puk se zavjetovao moleći devetnice Gospi, molila se Gospina krunica. Kako su stariji navodili nisu znali puno krunica kao danas jer nisu znali čitati. Ali obvezno se molila Gospina krunica svaki dan.

Ovom pričom želim približiti napaćeni hrvatski katolički puk koji je od davnina štovao Majku Božju, njenu ikonu, njenu svetu sliku.

Majko tebi se utječem u zagovor da nas približiš svome sinu i da nam po svojoj milosti otvori sva vrata koja su na naša dosadašnja kucanja i molbe bila zabetonirana. Neka ih tvoj Sin snagom Duha Svetoga otvori i urazumi sve ljude koji nas opstruiraju u asfaltiranju ovog puta, sad već R419.  Molimo i tražimo jednu traku koja nam je obećana skoro 40 godina! Marijo Majko moli za nas, pomozi svom napaćenom puku i spasi nas!