Marina Mikulić /Ova,dakle,priča….. CVRČAK, VIOLINA I BUBA MARA 🐞🍄🎻🦄

U Čarobnoj Šumi na kraju grada, jedne davne jeseni, na stabljici maslačka koji je već izgubio svoje odijelo, sjedio je cvrčak Pino. Sjedio i plakao. Njegovo tiho jecanje čula je Buba Mara koja je šetala u blizini, nikud joj se nije žurilo i uživala je u toplom jesenjem danu. Tim više što je bila jako dobro raspoložena, učini joj se cvrčkovo jecanje baš jako,jako tužno.

Priđe ona tako cvrčku Pini i upita ga:“ A cvrčko moj, šta se danas  loše dogodilo, pa tako plačeš?“

Pino se okrenu prema njoj,  duboko uzdahnu i reče:“Šuti,i ne pitaj! Ti znaš da sam inače plačljiv i malo mi treba da mi poteku suze, ali danas imam baš pravi razlog za to!“

Buba Mara se na te njegove riječi i sama rastuži : „Pa šta se tako strašno dogodilo,Pino?“

„A ne može gore! Sjedio sam na maslačku i svirao violinu kad odjednom puhnu jak vjetar. Jedva sam spasio živu glavu ali zato…. Moja violina se nije spasila.Pala je na zemlju i nema je više…“

Rekavši to,cvrčak Pino gorko uzdahnu i oči mu se opet napuniše suzama.

„Hm, razbila ti se violina…To je dakle to. Onda nije nimalo čudno što si tako tužan.”

„ Ali, moj cvrčko, kad malo bolje razmislim, ništa od plakanja nema.Što je tu je.Nego ja bih ti preporučila da počneš razmišljati o tome kako riješiti problem.Tko ti je napravio violinu?“

„Cvrčak majstor Nero. On mi je napravio violinu i ah,da, rekao je ako joj se nešto dogodi da će  on pomoći!“, razveseli  se na te svoje riječi Pino.“Potpuno sam zaboravio da mi je to rekao!“

„Eto vidiš da postoji rješenje!Nego na noge lagane, pokupi dijelove violine i pravac cvrčku majstoru Neri!“ tako reče mudra Buba Mara i ode za svojim poslom.

Cvrčak Pino siđe s maslačka, pokupi dijelove violine i uputi se prema kući cvrčka majstora Nere.

„Čuo sam da ti se violina razboljela“, našali se majstor ugledavši cvrčka Pina.

Ali Pini nije bilo do smijeha. Njemu je violina bila jako važna. Svirajući odlazio je na krilima glazbe u predjele nezamislive ljepote…da,da,eh,tako je lijepo svirati i osjećati kako se umilni zvuci šire cijelom šumom i dalje,dalje,eh,eh…

Iz sanjarenja ga  probudi majstor.“Daj da vidimo šta se može učiniti.Hm…Dakle, donesi mi jedan lješnjak, dva-tri žira, nekoliko dlaka iz konjskog repa i to bi bilo to.“

„Konj, od kud mi konj?, zabrinuto će Pino.

„Pa dobro, ne mora baš bit konj, može i neka druga životinja….Mislim, samo da ima rep.“

„Uh, dobro“, odahnu na te riječi Pino i ode u potragu.

Sutradan je Buba Mara prolazila istim putem i čula divne zvuke  . Pogledala je uvis. Na maslačku je cvrčak Pino  zaneseno svirao svoju violinu i sijao od sreće i zadovoljstva.

Buba Mara ga nije htjela ometati, samo je prošla i zadovoljno promrmljala:“ Hm, eto ozdravila mu je violina. Bila bolesna, otišla liječniku , on je izliječio i eno ga sad, sad će svirati dan-noć,noć-dan, dan-noć,tralala,tralala….“, udalji se buba mara tiho pjevušeći.

Bilo je to jednom davno u Čarobnoj Šumi, ali i dan-danas, tko prođe puteljkom pored Velikog Hrasta,može čuti cvrčka Pinu kako svira.

 Marina M. za