Ekonomija
Marija VuÄković: Nekontrolirani deficit, enorman rast javnog duga “
Na kome leži politiÄka odgovornost zbog nekontroliranog rasta deficita i javnog duga, Å¡to je za posljedicu imalo ulazak Hrvatske u stresnu “crvenu zonu” i zaduživanje na domaćem bankarskom tržiÅ¡ti, kao i kakve će refleksije to ostaviti na državu i privatne investitore, pokuÅ¡ali smo doznati u razgovoru s Marijom VuÄković, ekspertom za meÄ‘unarodne financije i pomoćnicom ministra regionalnog razvoja i europskih fondova.
-Upravljanje javnim financijama, kao nikad do sad, pod stalnim je nadzorom javnosti, medija, relevantnih institucija, vjerovnika i rejting agencija. Svaka priÄa o gospodarskom programu, osim s popularnim pojmom „strukturne reforme“, poÄinje s potrebom smanjivanja javnog duga, odnosno fiskalnom konsolidacijom. U drukÄijim okolnostima i u razvijenim zemljama, privatni dug bi bio ono o Äemu raspravljamo, jer on uzrokuje inflacijski balon, ekonomsku destrukciju i financijske bankrote. Ali, ne i kod nas – upozorava VuÄković odmah na poÄetku razgovora.
MeÄ‘utim, odmah zatim upozorava kako to u Hrvatskoj nije problem, i to iz razloga jer se “privatni balon”, zbog veliÄine javnog sektora, jednostavno ne može napuhati.
-Zbog veliÄine i karakteristika javnog sektora, privatni balon se jednostavno ne može napuhati. I doÅ¡lo je do interesantnog slaganja neekonomista i ekonomista. Neekonomisti, naime, uvijek i u svim vremenima zaduživanje države smatraju nevoljom, ekonomisti, uglavnom ne. Ipak, u sluÄaju Hrvatske, zbog nacionalnog, odnosno duga opće države, te oÄekivane godiÅ¡nje otplate glavnica i kamate koje naÅ¡e gospodarstvo teÅ¡ko može izdržati, brinu danas gotovo svi – ocijenjuje Marija VuÄković.
>>Agencija Moody’s snizila kreditni rejting Hrvatske
Rastom javnog duga s 36% udjela u BDP-a u 2008., na vrtoglavih 86,7% u 2015. godini, odnosno u eri Zorana Milanovića, smatra kljuÄnim razlogom ulaska Hrvatske u stresnu “crvenu zonu”.
-Ukoliko prihvatimo teoriju prema kojoj javni dug i stvaranje deficita ne moraju uvijek imati negativne posljedice, možemo razinu duga promatrati kroz tri zone – zelenu, u kojoj je prostor za rast uz povećanje duga obilan, žutu, u kojoj prostor postoji, ali je rizik oÄit, te crvenu u kojem daljnjeg fiskalnog prostora uopće nema (Ostry, Gosh, Espinoza, MMF Discussion Paper, lipanj 2015). Sudeći po interesu i upadljivom nadzoru rejting agencija, oÄito je Hrvatska, povećavajući udio javnog duga s 36% BDP-a u 2008. na 86,7% u 2015 otiÅ¡la u stresnu „crvenu zonu“.Pri tome, sam udio duga u BDP-u, iako znatno iznad poželjnog, nije glavni problem. U proÅ¡losti je bilo zemalja koje su bankrotirale s udjelom javnog duga u BDP-u od 50% i onih smatranih poželjnim ekonomijama uz udio javnog duga u BDP-u znatno iznad 100, pa Äak i 200%. – podjeća VuÄković.
>>Tolušić: U razdoblju od 2007. do 2016. jako su loše korištena dostupna financijska sredstva
Što je onda, dovelo do općeprihvaćenog mišljenja da je današnji hrvatski dug neodrživ i zašto i kako rastu kamatne stope na državne vrijednosnice u vrijeme kad Europa osjeća suprotne trendove, zanimalo nas je.
-Svaki odgovor na to pitanje poÄinje s Äinjenicom da se od 2009. do 2014. godine neodgovorno brzo akumulirao dug javnog sektora, Å¡to nam na najbolji naÄin oslikava razlika izmeÄ‘u oÄekivane stope rasta BDP-a i servisiranja duga. BDP će, naime, narednih godina, predviÄ‘a se, rasti izmeÄ‘u 2 i 2,5%, a plaćanje kamata koÅ¡tat će nas oko 3,5% BDP-a godiÅ¡nje. S takvim jazom, nema ni održavanja duga, a kamoli otplate. Jaz je to koji Hrvatsku definira dužniÄkom ekonomijom sa njezinim najznaÄajnijim posljedicama prema konvencionalnoj makroekonomskoj teoriji, Å¡to u konaÄnici dovodi do smanjivanja mogućnosti gospodarskog rasta i nestabilnog financijskog okvira – upozorava VuÄković.
Zbog prezaduženosti države, upozorava, hrvatski gospodarstvenici plaćaju veće kamate, što za izravnu posljedicu ima nedovoljan rast investicija.
-Hrvatski gospodarstvenici, dijelom i zbog prekomjernog zaduživanja države, trpe kamatne stope iznad onih koje su dostupne poduzetnicima u europskim zemljama. Osim toga, kad je zadan udio ukupnog duga u BDP-u, povećanjem javnog duga, smanjuje se ili nestaje prostor za privatne investitore, jer dostupne kredite uzima država, bez Äega nema investicija. I eto zaÄaranog kruga iz ekonomske teorije u stvarnosti: visoki kamatnjaci i oÄekivanja povećanja poreza zbog razlike izmeÄ‘u javne potroÅ¡nje i prihoda – pad investicija – pad domaćeg proizvoda – pad zaposlenosti – ocijenjuje VuÄković.
Sve to opet vidi kao izravnu posljedicu nekontroliranog deficita i prekomjernog zaduživanja.
-Scenarij je to koji se ostvaruje kad ono Å¡to je trebalo biti kontrolirano i privremeno (deficit) postane prekomjerno i trajno (dug), pa uz probleme u realnom sektoru, dodatno otežava neophodno reprogramiranje duga uz povoljniju cijenu – upozorava VuÄković, neizravno ukazujući na neodgovornu makroekonomsku politiku Milanovićeve Vlade.
Nestabilan politiÄki okvir i prijevremene izbore vidi kao glavne uzroÄnike neusvajanja Strategije upravljanja javnim dugom i Strategije upravljanja državnom imovinom
-U tekućoj godini, prema Nacionalnom reformskom planu i Planu konvergencije za 2016. godinu, usvojenim tijekom travnja, trebalo je konaÄno doći do izrade Strategije upravljanja javnim dugom i Strategije upravljanja državnom imovinom. Nestabilan politiÄki okvir i izvanredni parlamentarni izbori, nažalost, umanjit će vrijednost uspjeÅ¡no položenog testa kredibiliteta države i državnih financija od strane Ministarstva financija i Zdravka Marića proljetos – istiÄe VuÄković.
>>Zdravko Marić: Gospodarskim rastom od dva posto nitko ne bi smio biti zadovoljan
Uz Äinjenicu da se u predstojećem razdoblju godiÅ¡nje otplate glavnice i kamata penju na vrtoglavih 18 milijardi kuna, jedan od dodatnih problema vidi u ad hoc izdavanim jamstavima državnim poduzećima, Äije iznose bivÅ¡a vlada nije uopće ukljuÄivala u statistiku javnih financija.
-Vrijeme u kojem se godiÅ¡nje otplate glavnice i kamata penju na 18 milijardi kuna, a posljedice ad hoc izdavanih jamstava državnim poduzećima tek sagledavamo (jer donedavno takva jamstva uopće nisu bila ukljuÄena u statistiku javnih financija), traži razboritost, pridržavanje utvrÄ‘enih planova u javnom sektoru i snalaženje u smjerovima Å¡tednje kako ona ne bi samo pogaÄ‘ala kapitalne, već i tekuće rashode – upozorava VuÄković.
>>Äuro Njavro: Slijedi deset teÅ¡kih godina – Hrvatska mora izbjeći grÄki scenarij
Vjeruje da hrvatskoj treba stabilna Vlada i odgovornost koja Äe za posljedicu imati jaÄanja kredibiliteta fiskalne politike i povećanje kreditnog rejtinga zemlje.
-Stabilna i struÄna Vlada, sa smanjenim utjecajem neodgovornih populista zamagljenog diskursa, odluÄnu u smanjivanju ekonomskih ravnoteža, provoÄ‘enju fiskalne konsolidacije u srednjoroÄnom razdoblju, koja će dovesti do jaÄanja kredibiliteta fiskalne politike i povećanja kreditnog rejtinga, time niže cijene kapitala i Å¡ireg prostora za investicije privatnog sektora su ono Å¡to je Hrvatskoj u ovom trenutku potrebno. Situacija je priliÄno jasna: oÄekivani rast do 2,5% BDP-a traži reprogramiranje obveza uz niži kamatnjak, te kontrolu zaduživanja, uz otvaranje prostora za privatan sektor – ocijenjuje VuÄković.
Smatra da saborske rasprave obiÄno pridoonose demokratizaciji druÅ¡tva, ali ne i u sluÄaju rasprava o strukturi javne potroÅ¡nje i voÄ‘enju ekonomskih politika.
-Saborske rasprave koje posljednjih godinu dana u pogledu strukture javne potroÅ¡nje, te voÄ‘enja ekonomskih politika znale biti priliÄno strasne, kadikad i s radikalnim rjeÅ¡enjima, općenito su dobrodoÅ¡le. Takve rasprave pridonose demokratizaciji druÅ¡tva i duha parlamentarizma, ali u ovom sluÄaju ne. Uistinu, parafrazirat ću jednog uglednog svjetskog ekonomista (Bernhaim), zaÄuÄ‘ujuće je kako se akteri na politiÄkoj sceni mogu razići oko tema koje zahtijevaju potpuno jedinstvenu reakciju udaljenu od svakog laicizma razliÄitih populizama – zakljuÄuje VuÄković.
R. Horvat tropolje.info