Ekologija
Marija Librenjak “Cvit kraj puta”
Cvit kraj puta
Kaplje ljubavi žedan,
Rukovanja srčanog gladan.
Sam, samcat – jadan.
A tako lip, ubogi cvit.
Ni ime mu ne umin izustit.
Kraj prašnjava puta
Usri drača i gloginja .
Svoje nade zabada u trnje.
Ki duše smetnute šta blude.
Kadikoje siti ji se čeljade.
Bogu kradu dane.
Noć sanpasin luta.
Tekon rusi svitli cvit kraj puta.
Nježno ubrala ga
I u krilo milo metila.
Pak je ćaran na kušinu zadrima.
P.S.Pomogli nam sveti Petar i Pavao, apostoli !
Svima koji nose ime Petar, Pavao, Krešimir i slično, najskoli momen sinovcu Petru, želim sritan imendan.
Sveti Petre daj nam ključ koji otvara naša otvrdla srca i nek nikada ne zatajimo Boga i istinu te nam daj dar prepoznati one koji čekaju da pokucamo na njihove zakrakunate duše i budemo im blagoslov.
Sveti Pavle, daj nam providnosti i dobre volje svima biti blagovjesnici!
U Karakašici, 29. lipnja 2018.
Marija Librenjak
Bukva
Poodavno je zapuštena, zapravo uništena Bukva koja je krasila podnožje Petrade i cijeli ovaj kraj. Posljednji put sam plandovala na Bukvi pijući vodu iz gurle i uživajući u krajoliku 1. svibnja 1995. Neposredno nakon toga je zatrpana, i od tada ne teče voda naših života.
Nekada izvor života za blago,žedna usta čeljadi,kap po kap,po cijele ljetne noći kroz smokov list nalijevali vučije, tovarili magarad,a sada pustoš,jad i čemer,zapravo ruglo.
Ponekad se upitam kako to da su ljudi prije više brinuli o poljima,rijekama,potocima,lokvama,bunarima, kamenicama, izvorima pitke vode, nego o okućnici.
Većini je u ovo naše doba postalo važno samo ono što je njihovo,često izostaje briga za dobro svih nas,za izvor života,vodu.
„O vremena,o običaji.“
S neba Bog kapljicama kvasi žednu zemlju,a ja vapim,Bože blagoslovom dobrote nas poškropi.
U Karakašici,26.srpnja 2017.
P.S.P.S. Bogu fala, Gospi našon i sveton Lepolodu pak počinje obnova izvora Bukve.Fala Vjeki Šandriću za fotografije, iako većinu života izvan Karakašice, nosi je u srcu i u slikon te joj se često vraća.
