U neposrednoj blizini Uroševca (alb. Ferizaj) nalazi se Camp Bondsteel, jedna od najvećih američkih vojnih baza u Europi. Ondje se donedavno nalazio i 31. hrvatski kontingent u NATO-ovoj operaciji potpore miru u Republici Kosovo (KFOR). U operaciji sudjeluje 35 pripadnika OSRH s dva helikoptera Mi-8 MTV iz sastava Eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. zrakoplovne baze HRZ-a.
Ulazimo u strogo čuvanu bazu, na samom ulazu ostavljamo mobitele sa strane i sve ostale stvari koje bi mogle predstaviti prijetnju. Nakon što smo prošli sigurnosnu provjeru, po kolegu fotografa i mene ubrzo dolazi Rosaline iz američke vojske (PAO – Public Affairs Office/Služba za odnose s javnošću MNBGE). Dobivamo propusnice i ulazimo u automobil.
Ograničenje brzine je od 30 do 50 kilometara na sat. Dok se vozimo prema objektima u kojima se nalaze hrvatski vojnici, Rosaline, koja je inače s Havaja, objašnjava nam kako želi posjetiti Hrvatsku.
“Voljela bih posjetiti Zagreb, ali i u Dubrovnik. Ipak se tamo snimala serija ‘Igra prijestolja’”, smije se Rosaline.
Kamp je uglavnom sagrađen od montažnih drvenih koliba, a prostire se na 955 hektara. Okružen je zemljanim zidom visokim 2,5 metara i ograđen čeličnom žicom. Parkirali smo automobil, a u pozadini čujemo helikopter UH-60 Black Hawk. Odlazimo do kafića, a putem vidimo igralište za odbojku na pijesku te nam Rosaline objašnjava kako tijekom slobodnog vremena vojnici znaju odigrati koji meč.
“Ovo se ne može simulirati u Hrvatskoj”
Susrećemo se s hrvatskim vojnicima, koji su u vrijeme našeg posjeta na Kosovu bili već mjesec dana u misiji te su nedavno otišli kući. Među pripadnicima kontingenta je i pilotkinja, bojnica Mirna Radošević, kojoj je ovo treća misija u operaciji KFOR-a. S njom, pilotom bojnikom Ivanom Rubilom i tehničarom letačem, narednikom Danijelom Marušićem obilazimo bazu.
U bazi inače može biti do 7000 vojnika. Podijeljena je na sektore, a s obzirom na to da je većina vojnika u bazi iz SAD-a, velika se pažnja posvećuje tome da im sve što imaju kod kuće bude dostupno u bazi. U trgovini mogu kupiti televizore, knjige, videoigre, računala, hranu i sl., a ako žele, mogu pojesti i hamburgere u Burger Kingu ili pizzu u restoranima kakvi posluju u SAD-u.
Vrlo je važna fizička spremnost, pa se tako u bazi nalaze dvije teretane, košarkaško i nogometno igralište, teren za softbol, golf-teren, a ako žele, vojnici mogu odigrati i partiju biljara ili društvenih igara koje su im na raspolaganju non stop. Također, nije zanemarena niti vjera, pa se u bazi nalazi i kapelica, koja uz manje prilagodbe može služiti svim vodećim religijama.
Što se tiče hrvatskoga kontingenta koji sudjeluje u operaciji, njihova temeljna zadaća je prevoženje putnika i tereta. Radni dan nikad im nije isti i cijeli je podređen provođenju letačkih operacija i njihovu intenzitetu.
“Zadaća može biti ujutro, pa nam dan izgleda standardno. Buđenje, odlazak na doručak, priprema za letenje, samo letenje, a zadaća može biti i popodne, pa se to sve odgađa. Nemamo klasičnu rutinu”, kaže Rubil. Pilot helikoptera, satnik Zvonimir Cvetnić, koji je zapovjednik kontingenta, dodaje da radni dan ustvari traje 24 sata.
“Nama je radni dan uvijek i stalno, tako smo i raspoloživi. Bez obzira na to je li dan ili noć. Nikad nam nije isto i svaki dan je drukčiji”, kaže Cvetnić.
U operaciji KFOR-a hrvatske letačke posade stekle su iskustvo međunarodne suradnje i letenja u grupi s više različitih letjelica.
“Općenito, to iskustvo multinacionalnog okruženja i funkcioniranje u NATO-ovoj operaciji ne možete simulirati u Hrvatskoj. Zapravo, mi se pripremamo u Hrvatskoj, ali praktična primjena je kada dođeš u operaciju. Obuka od doma dolazi ovdje do izražaja. Kako su sve naše procedure usklađene s NATO-ovim standardima, nije nam problem funkcionirati u multinacionalnom okruženju”, istaknuo je Cvetnić. Što se tiče pripreme za let, tu nastupaju tehničari letači.
Ameri iznenađeni koliko znaju i koliko su sposobni
“Kada dobijemo zadaću, pripremimo helikopter za let. Obavimo prijeletni pregled, a na let idu jedan ili dva tehničara letača. Kad prevozimo ljude, u pravilu idu dva tehničara letača. Tehničar koji je s putnicima navodi pilota na mjesto slijetanja i brine se o putnicima. Prije samog leta dajemo sigurnosne upute za one koji prvi put lete helikopterom. Objasnimo im kako prići helikopteru i kako ga napustiti, kako postupiti u izvanrednim situacijama itd. Jedna od ključnih uloga tehničara letača je kod prijevoza tereta, kad tehničar navodi pilota na mjesto na kojem teret treba ostaviti”, kaže Marušić.
Dok smo s hrvatskim vojnicima obilazili bazu, vidjeli smo nekoliko helikoptera UH-60 Black Hawk i hangare koji služe za njihovo održavanje. Hrvatski vojnici kažu da su Amerikanci pozitivno iznenađeni njihovim znanjem i sposobnostima.
“Dosta surađujemo s Amerikancima i kroz zajedničke aktivnosti razmjenjujemo iskustva”, kaže Cvetnić. Što se tiče letenja u području operacija na Kosovu, problem jedino ponekad stvaraju nepredvidljivi vremenski uvjeti.
“S obzirom na to da se na Kosovu vremenski uvjeti znaju brzo promijeniti, u nekakvim procjenama i u dogovoru s meteorološkom službom to je najzahtjevniji dio posla. Kod procjene vremenske situacije sigurnost letenja je na prvome mjestu. Specifična mikrolokacija Kosovo čini izrazito nepredvidljivim za procjenu meteosituacije. Cijela zemlja okružena je visokim planinskim masivima, pa se u principu na dnevnoj bazi mogu izmijeniti četiri godišnja doba”, kaže Rubil.
Vojnicima u misiji najviše nedostaju njihove obitelji.
“Normalno je da ti nedostaje obitelj. Možda se dva mjeseca ne čini puno i nije puno, ali ima dana kad nam ta odvojenost teško pada”, kaže Cvetnić. Rubil dodaje da nije riječ samo o misijama nego i o odlascima na teren u Hrvatskoj, zbog čega su mnogo vremena odvojeni od obitelji.
“Kad se sve zbroji, pola godine nas nema kod kuće. Ali sve je to dio vojnog poziva i na to smo se naviknuli. Kad odemo na Kosovo u misiju, to je dio našeg poziva i dio našeg života, koji se ujedno odražava na naše obitelji. Mi odemo, spakiramo se, letimo, radimo ovdje, a obitelj ostaje doma s cijelim setom onih svakodnevnih poslova i situacija. Uistinu mislim da su nam obitelji najjače karike u svemu tom”, istaknula je Radošević.
“Ovdje u misiji čovjek je fokusiran samo na posao. Apsolutno sve drugo ti je osigurano, a imaš i razne mogućnosti kako upotpuniti slobodno vrijeme. Sve je podređeno provođenju letačkih zadaća, no ipak ti nedostaje obitelj”, kaže zapovjednik Cvetnić.
