Magla svuda, magla oko nas

SDP nema program. Isto onako kako ga nije imao ni prije četiri godine kada je, uz dobre marketinške trikove, uspio prodati famozni Plan 21. Danas umjesto programa prodaje famu o nekakvu rastu bez objašnjenja što to zapravo raste?! Kreditni rejting? Plaće? Broj zaposlenih? Broj zadovoljnih građana? Dakako, ništa od toga. Sve se svelo na prodaju magle

Parlamentarni izbori su raspisani, kako se u medijima dugo spekuliralo, za 8. studenoga, a analitičari su složni da će ovo biti jedna od najprljavijih izbornih kampanja. Doduše, već je počelo. Prije koji tjedan predsjednik SDP-a i prvi čovjek vlade na odlasku Milanović doživio je veliko preobraćenje u predizborne svrhe. Od, najblaže rečeno, podcjenjivačkog odnosa prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Tuđmanu pretvorio se u njegova najvećeg zagovaratelja. Do te mjere da je predložio da se jednom od najpovjesnijih zagrebačkih trgova, Trgu sv. Marka promijeni ime u Trg dr. Franje Tuđmana suludo to pravdajući time da sveti Marko i nije nešto posebno blizak sa Zagrepčanima. Dakako da se Zagrepčani ne će odreći sv. Marka i da se premijer na odlasku u žaru svoje velike transformacije u sljedbenika prvoga hrvatskog predsjednika poprilično zaigrao, ali to ne umanjuje činjenicu da je u cijeloj priči riječ o teškom licemjerju. Kao i o, javno izrečenoj, tvrdnji da će prihvatiti prijedlog HDZ-a da zagrebačka zračna luka dobije ime po dr. Franji Tuđmanu. No ni nakon šest mjeseci to nije napravljeno. Slučajno? Teško. Milanović je bacio kost, zaigrao na kartu domoljublja da pobere što više, u ovom trenutku još uvijek neopredijeljenih, birača centra ali njegova namjera nije nikad bila prihvatiti Tuđmana. Naprotiv. Premijer na odlasku i dalje, kao i u ljeto 2007. kada je gostovao u HTV-ovoj emisiji Nedjeljom u 2, radije bira Tita nego Tuđmana.

Da nije tako, Milanovićeva bi vlada, a na to ima pravo jer je Vlada davatelj koncesije, zračnu luku već nazvala imenom prvoga hrvatskog predsjednika. To više što je i obitelj Tuđman dala suglasnost. Umjesto toga, Milanović je odlučio zavlačiti dok ne prođe kampanja pa je poslao dopis gradovima Zagrebu i Velikoj Gorici da se očituju iako oni pravno s tim nemaju nikakve veze. Iz Zagreba mu nije odgovoreno i tako je prvi hrvatski predsjednik ostao na čekanju.

U javnosti se stvorio mit da je Milanović najednom postao domoljuban. Ruka na srcu, doduÅ¡e u neprirodnom položaju, i uzvikivanje Hrvatska, Hrvatska, sve začinjeno mahanjem hrvatskim zastavama na predizbornim skupovima SDP-a, trebale su stvoriti dojam da je premijer na odlasku tolerantan i domoljuban. No, niÅ¡ta od toga. Jer ako bolje pogledamo – Milanović niÅ¡ta nije napravio da konačno TuÄ‘mana stavi tamo gdje mu je mjesto, osim Å¡to je stvarao maglu. Ni jedan bolji niti veći zagrebački trg ne zove se po prvom hrvatskom predsjedniku, a i zagrebačkoj zračnoj luci i dalje je ime Pleso. Toliko o dosljednosti.

No nije to i jedina kontradikcija koju je posljednjih dana izgovorio.

Na primjer, jedan od glavnih predizbornih slogana njegovoj stranci je: „Nema povrataka na staro!“ Usput tvrdi da ono što je zatekao nakon dolaska na čelno mjesto Vlade i pobjede na parlamentarnim izborima 2011. nije bilo dobro. I na početku mandata njegovi ministri svakodnevno su govorili o kosturima iz ormara koje nalaze nakon, kako su tvrdili, „loše i katastrofalne“ tadašnje HDZ-ove Vlade. Istodobno, predsjednik vlade na odlasku ovih dana kaže da bi s obzirom na to da sad više cijeni što je kao predsjednica vlade radila, rado vidio Jadranku Kosor na SDP-ovoj listi za Sabor. I tko je tu lud? Govori o najgoroj vladi, a predsjednicu te iste vlade koju optužuje, a koja bi po nekakvoj zapovjednoj odgovornosti trebala snositi odgovornost za loše stanje, stavio bi na svoju listu?!

No, teÅ¡ko da uz rezultate koje svakodnevno osjećamo na vlastitoj koži, Milanović može upirati prstom u bilo koga i tvrditi da nema povrataka na staro. Jer u Milanovićevu slučaju i povratak na puno gore – od stabilne i solidne situacije koju mu je ostavila Kosoričina vlada – bio bi dobitak. Zato je tragikomično kada njegovi ministri i on govore o rastu, o guranju naprijed. U državi s 320 tisuća blokiranih, gotovo 300 tisuća nezaposlenih i u državi iz koje je posljednje četiri godine viÅ¡e od sto tisuća ljudi otiÅ¡lo u inozemstvo u potrazi za poslom i boljom budućnosti premijerov predizborni poklič zvuči kao loÅ¡ vic.

Jednostavno je. SDP nema program. Isto onako kako ga nije imao ni prije četiri godine kada je, uz dobre marketinške trikove, uspio prodati famozni Plan 21. Danas umjesto programa prodaje famu o nekakvu rastu bez objašnjenja što to zapravo raste?! Kreditni rejting? Plaće? Broj zaposlenih? Broj zadovoljnih građana? Dakako, ništa od toga. Sve se svelo na prodaju magle. A magla je ono što Milanović trenutačno treba više od ičega. Da prikrije nered koji iza sebe ostavlja.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko slovo bpz.ba