Lucija Pavlović-Peranuša….[MAJČIN DAN]…..

Treba se susresti s majkom. Treba znati u životu nositi majku. Kao što je ona nosila nas u utrobi, potrebno je nositi njezinu ljubav do kraja života, kako bismo ostali normalni i kako bismo ostali na nogama i čvrsto rasli naprijed. Tragično je stidjeti se vlastite majke. Tragično je vikati na svoju majku, pogrdivati je, rugati joj se, psovati je ili čak tući. Tragično je ne znati oprostiti starici majki, mučno je izbaciti staricu majku iz kuće umjesto dohraniti je i njegovati do kraja života. Susresti majku, to je kao susresti svoje vlastito biće i početi razumjeti svoj život. Majka je dar samoga Boga. Preko njezine ljubavi razumijemo ljubav Boga i ne bojimo se pakla, vjerujemo u oproštenje grijeha i čujemo kako nam Bog nježno poput majke tepa da hodamo, da se ne bojimo i da nikad nećemo biti osuđeni. I kad sin postane zločinac, majka ga neće suditi nego će ga ljubiti i pozivati u povratak. Tko ima hrabrosti uvijek susretati majku, brzo će biti Bogu prijatelj i doživljavati vlastitu slobodu. Susretati majku osobito u patnjama, znači susresti snagu da se nosi život. Majka je dodir s Bogom, ona je sigurnost pred neizvjesnostima svijeta, ona nas nosi iz ništavila u život i prenosi preko smrti u neuništivost. Uz majku se otapaju krivice i grijesi, uz nju mekšaju srca, kraj nje zaželimo biti dobri. Kad nas svi osude, majka nas oslobađa osude. Kad ne možemo vjerovati Bogu i našim slikama o njemu, dodir s majkom rađa povjerenje u Oca na nebu.

Treba puno hrabrosti za susret s majkom, za zagledanošću u njezine oči, za priznanjem da smo slabi i da se želimo vratiti. Isus iz Nazareta je na križnom putu sreo svoju vjernu majku. Oni su se stopili u jedno. Zato kršćanska duša ne može odvojiti Isusa od Marije. Svaki od nas treba blagoslovljeno srce majke, da bi preživio sve padove i očaje. Majka je dolazak neba.

(Gdje je izlaz) Tomislav Ivančić

Lucija Pavlović-Peranuša.