Lucija Matić “”Tužna sam ti,prijatelju,”

teške mi zavjese prekrivaju misli

srce steglo se opet

i puštam suzu da teče

hladnu,čistu,iskrenu i bistru.

Tužna sam ti,prijatelju,

pomogni i reci mi

kako da nacrtam dugu šarenu,

oblak sreće,

kapljicu radosti

i ljepotu kiše,

da ti ,prijatelju ,ne budem tužna više.

Tužna sam ti,prijatelju,

izgubila sam svoje šarene dane

koji poigravali su se u letu leptira

i mirisu cvijeća

Tužna sam ti, prijatelju,

i šutjeti moram

tako je bolje,

šutim da me i moje riječi

još ne bole.

Tužna sam ti,prijatelju,ne pitaj kako i koliko tužna sam ti onako

jednostavno,tužno i bolno,

moj prijatelju…

onako jednostavno tužno i bolno” – A.I