Scena
LOMLJENJE VREMENA
Na sitnije komadiće lomim vrijeme
Sabirem nadanja, pobjede i posrtanja
Sive izazove dočekam u bijelom odijelu
Umanjujem majčinsku brigu za djecom
Grčim se svjesna kako je to nemoguće
Zastanem, u sunce pogledam, sklopim kišobran
Sutra će vjetar opet staru pjesmu svirati
Izdvajam dane što srcu su radost dali
I one što strepili su pred slutnjama jeseni kasne
Moje knjige plodove pobraše
Prije zime i prvoga mraza
A ja i dalje istom strašću
S osmjehom na licu
Riječima lomim darovano mi vrijeme
MILJENKA KOŠTRO
